»OD ZEMALJSKOG DO NEBESKOG ROĐENJA«
Šesta devetnica od 20. do 28. srpnja 2022.
UVOD
Hvaljen Isus i Marija!
Dragi molitelji devetnice,
Zahvalimo Gospodinu na svim milostima i poticajima kroz protekle devetnice.
U srpnju smo, šestoj devetnici, mjesecu posvećenom Predragocjenoj Krvi Kristovoj, tom najvećem znaku Božje ljubavi.
Kako kaže sam papa Franjo: »Bog je izabrao znak krvi zato što nijedan drugi znak nije toliko rječit kako bi očitovao vrhovnu ljubav života darovanog za druge. To je darivanje koje se ponavlja u svakom euharistijskom slavlju, u kojem se zajedno s Tijelom Kristovim uprisutnjuje. Predragocjena krv, krv novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za sve nas na otpuštenje grijeha (usp.. Mt 26,27).« (Audijencija duhovne obitelji Predragocjene Krvi Kristove Vatikan, 30. lipnja 2018.)
Jesmo li svjesni kolika je snaga Krvi Kristove? Koja je cijena našega otkupljenja? Koliko se stavljamo pod Njenu zaštitu?
Dopustimo Gospodinu da nas po Predragocjenoj Krvi opere od svih grijeha, zaštiti od svakoga zla, svega onoga što nam stoji na putu da Mu se približimo. Molimo da poput oca Ante sve svoje križeve, kušnje, trpljenja prinesemo Gospodinu s potpunim pouzdanjem kako bi ga mogli nasljedovati.
»Pred 2 000 godina Kalvarija se zarumenila Spasiteljevom krvlju. Za moje spasenje i za spasenje cijeloga svijeta. Na mene je pala Njegova predragocjena krv. Ja sam kršćanin.
I za tebe se Kalvarija zarudila Janjčevom krvlju, i za tebe je Učitelj na križu žeđao, i na tebe je pri zadnjem uzdahu mislio.
Za tebe je i uskrsnuo i svojim ti uskrsnućem navijestio sretniju budućnost. Učitelj se za te žrtvovao i po njegovu primjeru stotine se žrtvuju i mole za tvoju sreću.
Ali dvije trećine ljudi ne znaju još za Isusa. Preko dvije milijarde neumrlih duša još ne pozna svoga Spasitelja. Strašan je to broj. A ipak, Kalvarija se i za njih zarumenila.
Koja je moja dužnost kao kršćanina?
Dužnost prema Isusu, dužnost prema tim milijunima?«
otac Ante
Budimo i mi pravi kršćani, stavimo se pod zaštitu Predragocjene Krvi Kristove. Preko pisama našega misionara, razmatranja i molitvi utažimo žeđ, glad i čežnju za Gospodinom. Nastavimo živjeti poticaje koje u nama izazivaju njegove riječi i djela.
Neka nam Gospodin, po zagovoru oca Ante još više osnaži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.
Nastavimo i dalje moliti za našu Crkvu, za dobre pastire da nas vode kroz ovo nemirno vrijeme, naše obitelji, nerođene, napuštene, posebno bolesne i sve naše nakane koje posebno stavljamo u ovu devetnicu.
»Neka hvala, slava i čast budu sada i dovijeka Isusu raspetom koji nas je svojom Krvlju otkupio!«
Želimo Vam uspješan, plodonosan i blagoslovljen hod kroz Devetnicu!
Oče Ante moli za nas!
Zaklada Otac Ante Gabrić
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
PRVI DAN
MLADOMISNIČKA SLAVLJA
Sve nam se to još pričinja kao nekakav san, viđenje: tri ređenja, šest mladomisnika u ovoj našoj maloj novoj misiji. I sve to u jednom mjesecu! Sretne i presretne nedjelje jedna za drugom, u Basantiju, Khariju i Maria Polliju.
Prisutni: dobri naš biskup otac Linus, svećenici mladi i stari, sestre raznih redova da ih misija nikada nije toliko vidjela, Božjeg naroda toliko da su se ređenja morala obavljati vani pred crkvama.
Veselje svih bilo je neopisivo, veselje sa suzama u očima i mladomisnika i njihovih presretnih roditelja, i nas svećenika, i vjernika. Eto, ispunile su se nade tolikih godina i tolikih žrtava. Bengalijo, Isusu si dala svoje sinove, a oni će sada tebi dati Isusa.
Gledajući na mladomisničke roditelje Bhorota, Šotiša i katehista Pija, misli mi lete u nebo k onim pokojnim misionarima koji su te roditelje doveli k Isusu, koji su prvi svojim suzama, znojem i svetim životom počeli pripravljati ovu divnu žetvu svećeničkih zvanja. Prvi hrvatski i slovenski misionari Družbe Isusove: oci Mesarić, Vizjak, Sedej, Poderžaj, Demšar, Ehrlich, pa braća Udovè, Schmidt, Fostač, Ribaš, Drobnić i toliki isusovački misionari belgijske provincije. Mora da su oni imali u nebu još veću slavu blagoslivljajući te Isusove odabranike. No, sigurno, blagoslivljajući i vas, dragi naši dobrotvori i prijatelji i u domovini i izvan nje u Americi, Australiji, na Novom Zelandu, i tolike naše drage na radu širom svijeta. Jest, blagoslov i njihov i naš, i blagoslov i srca naša bila su uz vas. Bez vas ovoga sna, ovoga viđenja, ovih šest mladomisnika mi ne bismo imali. Vaša velikodušna, djelotvorna ljubav dovela ih je do oltara. I čvrsto vjerujem da će ih ta ista ljubav, vaše raširene ruke u molitvi kod oltara, kalvarijskog oltara, sačuvati vjerne do smrti, vjerne Isusu, vjerne svetoj Crkvi, vjerne dragoj njihovoj domovini Bengaliji.
Žetva je velika, a poslenika je malo! Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenika u svoju žetvu!
Predvečerje je toga sretnog dana. Sjedim na verandi misijske postaje uz kip Male Svetice na onome istom mjestu gdje sam prije 42 godine sjedio kad sam ovamo stigao iz domovine. Sjedim i samo gledam i gledam. Sve izgleda kao san. Onda odavde pa sve tamo do sunderbanskih džungla nije bilo gotovo ničega. Tamo gdje je sada Tehnička škola, na sam Božić nakon ručka došao je tigar. Nije bilo crkve, ni bolnice, nije bilo gimnazije ni Više djevojačke škole. Ničega nije bilo. No ovaj kip svete Male Terezije, naše zaštitnice, bio je tu. I onaj njezin blagi smiješak i njezin blagoslov, i blagoslov drage domovine, koja je već od početka dušu i srce dala za Bengaliju.
Iz tog sanjarenja prenuli su me Danijel i Jonas. Došli su po blagoslov. Rekoh im u šali: »Dajem ga tek na jedan dan. Sutra mi ga vratite!«
O kako sam samo ove duge godine čekao na ovaj sretni dan: na one koje sam pokrstio i doveo do oltara, doveo ih uz tolike žrtve. S njima ću sutra prikazati kalvarijsku žrtvu. Sutra ću im poljubiti posvećene ruke i zagrliti ih kalvarijsko-svećeničkim zagrljajem.
Sjedili smo na hasuri. Malo smo razgovarali. Teško je govoriti kad je srce prepuno sreće. Gledali smo dolje daleko, daleko prema sunderbanskim džunglama gdje još tolike duše čekaju na Isusa.
Ja, eto, brojim svoje zadnje životne korake. Dolaze nam, mladi leviti, nove sile, nova radost. Baš je do nas dopirala melodija one krasne Rabindranathove pjesme: »Amar ei dehokhani tule dhoro Tomar oi debaloer prodip koro!« Učini me svjetlom Tvojega hrama... svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.
Zaziv Duha Svetoga, polaganje ruku, posveta ruku i srdaca, i novi svećenici uz biskupa i 20 braće svećenika tu prisutnih, i tisuće po cijelome svijetu, izgovaraju one vječno božanske riječi: »Ovo je tijelo moje! Ei amar deho...! Ovo je krv moja! Ei amar rokto...!«
I tajna se Kalvarije obnavlja. Svećenik zauvijek!
Sretni mladomisnici, još sretniji roditelji, koji iz njihovih ruku primaju Isusa, Isusa kojega su im oni, roditelji, dali još u djetinjstvu.
I onda, na kraju obreda zagrljeni, poljupci, vijenci. Nikada im ni kraja ni konca…
Udariše bubnjevi, zasviralo je nekoliko harmonija, a pucaju i mužari. Velik je to i prevelik dan pa neka se čuje jeka radosti i slave sve do sunderbanskih džungli. Neka ova radost bude radost i blagoslov ne samo jednog dana nego nešto trajno, vječno. Osobito u srcima naše mladeži, da bi i oni velikodušna srca slijedili vjernost ovih mladomisnika, slijedili ih do oltara, do Kalvarije.
Bile naše molitve i žrtve uz njih. A njihov mladomisnički blagoslov uz nas, osobito uz vas, naši plemeniti duhovni očevi i majke, koji ste molitvama, žrtvama i velikodušnom pomoću ove mlade levite velikodušno doveli do oltara. Isus, vječni Svećenik, bio vaša prevelika plaća!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanika u svoju žetvu!
Dođi kraljevstvo Tvoje!
Vaš otac Ante
Maria Polli, svibanj 1980.
(Članak poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Molitva
Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj učini nas svjetlom Kristova hrama... svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.
Po zagovoru oca Ante i njegovih posvećenih ruku udijeli nam dobre svećenike i misionare. Očuvaj neokaljanim njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo.
Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. Neka dođe Kraljevstvo Tvoje!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanika u svoju žetvu.
Oče Ante, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj i svojoj žrtvi misionarskog rada kojom si tolike duše priveo k Srcu Isusovu po Srcu Marijinu, u srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim zvanjem i ustrajnost na sveto započetom putu, daj da služe Gospodinu onako kako si ti služio.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva za svećenike
Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu
neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.
Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla - Pavla,
koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.
Među njima i mene najnevrednijeg…
»Ja se nisam ni jedan dan,
ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,
što sam se odazvao dušama.
Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugim!
Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.
Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.
Neka bude u Srcu Isusovu!«
»Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,
pred kolibama tvojih sirotana.«
otac Ante
Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
