Iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske.

“U Hostiji je tvoja snaga – ona će te zaštititi” (Dnevnik, 616)

“Samo u vječnosti ćemo otkriti veliku tajnu da sv. Pričest djeluje u nama.” (Sv. Faustina Kowalska)

”Isus mi reče: O, kako Mi je bolno kada se duše tako rijetko sjedine sa mnom u svetoj Pričesti. Čekam duše, no one su ravnodušne prema meni. Volim ih nježno i iskreno, a one nemaju povjerenja u mene. Želim ih obilno nagraditi svojom milošću, a one je ne žele prihvatiti. Ponašaju se prema meni kao da sam mrtvi predmet, dok je moje srce puno ljubavi i milosrđa. Kako bi razumjeli barem dio moje boli, zamislite najnježniju majku koja ima veliku ljubav prema svojoj djeci, a ta djeca preziru njenu ljubav. Dobro promislite o njenoj boli. Nitko ju ne može utješiti. To je samo lagani obris slike i prilike Moje ljubavi “ (Dnevnik, 1447).

“Isuse, živuća Hostijo, Ti si moja Majka, ti si moje sve! Jednostavno i s ljubavlju, s vjerom i povjerenjem, uvijek ću dolaziti k Tebi, Isuse! Dijeliti ću sve s Tobom, kao dijete sa svojom milom majkom, svoje radosti i tuge, jednom riječju, sve ” (Dnevnik, 230).

“Smatram se toliko slabom da bih, ukoliko ne bi bilo sv. pričesti stalno padala. Samo jedno mi je uporište, a to je sveta Pričest. Iz nje crpim svoju snagu; u njoj je sva moja utjeha. Bojim se života u danima kada ne primam svetu Pričest. Bojim se same sebe. Isus skriven u Hostiji je moje sve. Iz Svetohraništa crpim jakost, snagu, hrabrost i svjetlo. Ondje tražim utjehu u vrijeme tjeskobe. Ne bih znala kako dati slavu Bogu, ako ne bih primala Euharistiju svojim srcem ” (Dnevnik, 1037).

“Kada sam se uronila u molitvu, duhom sam bila u kapelici, gdje sam vidjela Gospodina Isusa, izloženog u Pokaznici. Na mjestu Pokaznice, vidjela sam slavno lice Gospodina, a On mi je rekao: ‘Ono što vidite u stvarnosti, ove duše vide po vjeri. O, kako Mi je mila njihova velika vjera! Vidite, premda se čini da u Meni nema znakova života; u stvarnosti su znakovi života prisutni, u svojoj punini, u svakoj Hostiji. Ali da bih bio u mogućnosti djelovati na dušu, duša mora imati vjeru. O kako mi je mila živa vjera! ” (Dnevnik, 1420).

“Često osjećam Božju prisutnost nakon sv. Pričesti, na poseban i opipljiv način. Znam da je Bog u mom srcu. A činjenica da Ga osjećam u svom srcu ne ometa moje dužnosti. Čak i kad se bavim vrlo važnim stvarima koje zahtijevaju pozornost, ne gubim Božju prisutnost u svojoj duši, blisko sam sjedinjena s Njim. S Njim idem na posao, s Njim idem za rekreaciju, s Njim trpim, s Njim se i radujem; Ja živim u Njemu i on u Meni. Nikada nisam sama, jer je On moj vjerni pratilac. On je prisutan sa mnom u svakom trenutku. Naša prisnost je jako bliska, kroz jedinstvo krvi i života ” (Dnevnik, 318).

“U četvrtak, kada sam otišla u svoju sobicu, iznad sebe sam ugledala Svetu Hostiju u velikoj svjetlosti. Tada sam čula glas, za koji se činilo da dolazi od iznad Hostije: ‘U Hostiji je tvoja snaga; ona će te zaštititi. Nakon tih riječi, prikaz je nestao, ali je čudna snaga ušla u moju dušu, i neobično svjetlo [koje je prikazalo] u čemu se sastoji naša ljubav prema Bogu; naime, u vršenju Njegove volje” (Dnevnik, 616).

“Vidite, Ja sam napustio svoje nebesko kraljevstvo kako bi postalo ujedinjen s vama. Ono što vidite je samo ‘rub odjevnog predmeta’, a već to vašu dušu onesvješćuje od ljubavi. Kako će vaše srce biti zadivljeno kada Me vidi u svoj slavi Mojoj! Ali želim vam reći da vječni život mora početi već ovdje na zemlji – kroz sv. Pričest. Svaka sveta Pričest čini vas više sposobnima za prisnost s Bogom u vječnosti “(Dnevnik, 1810-11).

“O živuća Hostijo, jedna i jedina Snago moja, Izvore Ljubavi i Milosrđa, prigrli cijeli svijet, ojačaj slabe duše. O, blagoslovljen bio trenutak, trenutak kada nam je Isus predao Svoje najsamilosnije Srce! ” (Dnevnik, 223)

Datum 4.10.2019.