Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je, u nedjelju, 22. studenoga, euharistijsko slavlje povodom proslave Svetkovine Isusa Krista, Kralja svega stvorenja u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji. U svečanom misnom slavlju u zajedništvu s nuncijem mons. Giorgio Lingua sudjelovao je domaći župnik i duhovnik u samostanu sestara Kćeri Srca Isusova vlč. Danko Bizjak i više svećenika, a služio je trajni đakon Željko Kovačević.
Na početku sve okupljene, a posebno gosta, pozdravio je župnik vlč. Danko Bizjak rekavši kako je velika čast i privilegija što je nuncij kao predstavnik Svetoga Oca u našoj domovini danas sa nama. Župnik je istaknuo kako je dolazak Apostolskog nuncija povijesni dan za ovo malo mjesto, ovu župu i ovaj samostan. Nadalje, ovo je veliki dan i za cijelu našu Sisačku biskupiju kojom upravlja naš biskup mons. Vlado Košić, koji nažalost zbog zdravstvenih poteškoća danas ovdje. Na kraju uvodnog obraćanja, župnik je u ime biskupa Vlade, izrazio toplu i iskrenu dobrodošlicu nunciju.
Nuncij je u svojoj propovijedi naglasio da je bit današnjeg evanđelja milosrđe. Milosrđe koje ne poznaje isprike i izlike. Milosrđe koje se na kraju krajeva iskazuje Bogu, bez obzira tko je i kakav onaj kome iskazujemo djela milosrđa. Djela koja iz ljubavi iskazujemo mi to zapravo činimo Isusu samome. Vraćajući se u svoju prošlost nadbiskup je iznio jedan dirljiv primjer susreta sa jednim siromahom gdje ga je nutarnji glas nukao da mu pomogne u konkretnoj situaciji. Nadišavši stid, sram i obzir pomogao je tom čovjeku. Tek nakon toga u jednoj drugoj zgodi jedan čovjek mu je prišao i zahvalio jer je na svoje oči vidio kako čovjek čovjeku pomaže. Biskup je u tome vidio Isusovu podršku i priznanje za učinjeno dobro.
Budući da je svetkovina slavljena u samostanu kontemplativnih časnih sestara zapitao se kako one mogu učiniti nešto veliko za Isusa ili nešto od onoga što Isus zahtijeva bez napuštanja zidova samostana. Odgovor je ne u napuštanju kontemplativnog života već upravo u produbljivanju njega samoga kroz prihvaćanje svega što je dio njihovog života. To se konkretizira u nadilaženju razlika, prihvaćanju opomena i savjeta pa čak i potencijalnih razmirica koje se rješavaju upravo u tišini srca pred Isusom koji je prisutan među njima.
Euharistijsko slavlje je nastavljeno uz radosno slavlje i lijepo pjevanje župnog zbora iz župe sv. Ivana Pavla II. iz Jelkovca u Zagrebu. Nakon svete mise nadbiskup je u samostanu posjetio časne sestre te se nakon toga posjeta zadržao sa domaćim župnikom i prisutnim svećenicima na večeri i druženju.
Tekst i fotografije: Stjepan Vego / Sisačka biskupija
