Na 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa, 27. rujna svetkovina je i Obljetnice posvete požeške Katedrale sv. Terezije. Euharistijsko slavlje u Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima središnjih biskupijskih ustanova te svećenicima i vjernicima grada Požege. Pozdravljajući nazočne, biskup ih je podsjetio da je na današnji dan prije 23 godine odlukom sv. Ivana Pavla II. uspostavljena Požeška biskupija, te im je čestitao navedenu obljetnicu. Kazao je da želimo danas zahvaliti Bogu za dar naše mjesne Crkve, napose za ono što se u njoj dobroga ostvaruje prisutnošću Uskrsloga Gospodina i požrtvovnim služenjem svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika. Istaknuo je kako želimo moliti da njezino daljnje djelovanje bude blagoslovljeno i u skladu s onim što Bog od nas očekuje. Naglasio je kako je znakovito da danas slavimo i svetkovinu Obljetnice posvete naše Katedrale, majke svih crkava u Požeškoj biskupiji, ustvrdivši kako ona označuje da smo svi mi koji se u njoj okupljamo živi Isusov hram.

U homiliji biskup je sudionicima slavlja kazao da oni nisu tek članovi Crkve, kao što se biva članovima neke ljudske organizacije, nego oni jesu Crkva. Podsjetio je kako je čovjek biće odnosâ i kako po odnosu s drugim osobama postaje svjestan svoje jedinstvene i neponovljive osobe i da je veoma važno da taj drugi bude dobra i plemenita osoba, a ne netko zao i pokvaren, jer »s kim si, takav si«, veli narodna poslovica. Istaknuo je kako kralj Salomon u ulomku prvog današnjeg čitanja iz Prve Knjige o kraljevima u svojoj mudrosti spoznao da nije dovoljno uspostavljati samo ljudske odnose, nego mu je iznad svega potrebno biti u odnosu s Bogom živim. Zato je u Jeruzalemu sagradio hram Bogu svojih otaca i u nj smjestio kovčeg saveza, da bude mjesto Božje prisutnosti u kojem će pripadnici njegova naroda molitvom i žrtvenim prinosima njegovati odnos savezništva sa svojim Bogom osloboditeljem. Međutim, Židovi su hram od mjesta molitve i njegovanja odnosa s Bogom pretvorili u mjesto trgovine, kako veli Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, ustvrdio je biskup. Kazao je kako trgovinom čovjek uspostavlja odnos samo prema materijalnoj stvarnosti, te je naglasio da on tim putem ne može ostvariti ono za čime čezne u dubini svoga bića. Stoga Isus iz hrama izgoni sve one koji su svojim trgovanjem Božjoj prisutnosti u hramu dodijelili drugorazredno značenje.

Raspravljajući potom sa Židovima Isus je kazao: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići«, Isus sebe, svoje tijelo, proglašava istinskim hramom. U otajstvu njegova utjelovljenja Božja prisutnost je postala opipljiva, te se u njem naš odnos s Bogom ostvaruje na najdublji način. Uvjerava nas sv. Petar u ulomku svoje Prve poslanice koji je naviješten u drugom čitanju, kako nam je Bog u Kristovu utjelovljenju posvjedočio da prije nego li smo mi s njime uspostavili povezanost, on želi s nama ljudima ući u najintimniji odnos. Stoga nas poziva da se kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni hram, u njegovo otajstveno tijelo – Crkvu, u kojem smo „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni, da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu«. Svatko je od nas, naglasio je biskup, po krštenju tjelesno sjedinjen s Isusom Kristom postao hram, prostor prisutnosti Božje, uspostavljen za svećenika, kako bi svoj rad, svoje radosti i trpljenja, sve što jest i što čini prikazivao Bogu, sjedinjujući se s Isusovom žrtvom na križu, koju slavimo u svetoj misi. Kad se nađemo zajedno u crkvi zgradi i pogledamo ovo materijalno zdanje, ono nas podsjeća tko smo postali u Isusu Kristu, kazao je biskup. On, Hram Boga živoga, prisutnosti Božje, uspostavio nas je da i mi u svojoj tjelesnosti budemo također hramovi prisutnosti Duha Svetoga i da prinosimo žrtvu s njime Bogu. Slaveći zajedno sa svećenikom njegovu žrtvu u svetoj misi na oltaru, po otajstvu Isusove prisutnosti ostvaruje se naš odnosa s Bogom na najdubljoj razini, u nama se izgrađuje ono duhovno zdanje koje može ostvariti samo njegova ljubav koja pobjeđuje smrt i to za vječnost. Potaknuo je sudionike slavlja da zahvale Bogu za otajstvo Božje Prisutnosti među nama u Isusu Kristu koje se ostvaruje po služenju naše mjesne Crkve, što nam je ostao blizu u svim našim nevoljama: od gospodarskih i političkih do zdravstvenih. Poželio im je da se na tom obzoru vjere svi utvrde u svom identitetu, svjesni da nikad neće biti izgubljeni ako po Isusu Kristu ostanu ugrađeni u Božje djelo spasenja. Pozvao ih je da budu ponosni što kao vjernici Požeške biskupije ne pripadaju bilo kakvoj organizaciji, nego konkretnoj mjesnoj Crkvi u kojoj se ostvaruje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja otpjevali su himan «Tebe Boga hvalimo» i molitvu za Požešku biskupiju, koja je zaključena pjevanjem biskupijskog gesla »Krist danas i uvijeke, aleluja!«. U ime svećenika, đakona, redovnika i redovnica, članova Stolnog kaptola te nazočnih vjernika biskupu Antunu spomenute obljetnice čestitao je generalni vikar Josip Krpeljević, a učenici požeške Katoličke osnovne škole uručili su mu cvijeće. Biskup je sudionicima slavlja zahvalio na čestitci, a osobito na molitvama, rekavši kako i on za njih moli Gospodina da ih u zajedništvu svoje Crkve neprestano hrabri, međusobno povezuje, utvrđuje u onome što je njegovo i uzdiže u onu stvarnost koju nam je svojom mukom, smrću i uskrsnućem pripravio. Zahvalio je svojim najbližim suradnicima i svima drugima koji mu pomažu u vršenju biskupske službe. Potom je biskup Antun zaslužnim vjernicima Požeške biskupije uručio biskupijske medalje s Poveljom zahvalnosti: Febroniji Ančić iz Župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru; Marijani Ćorluka, profesorici hrvatskog jezika u Katoličkoj gimnaziji u Požegi i Ani Matković, voditeljici Biskupijskog centra „Pro vita et familia“ i psihologinji u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi.

Izvor: Požeška biskupija