Blagdan sv. Klare, 11. kolovoza proslavljen je kod požeških klarisa svečanim euharistijskim slavljem, koje je u njihovoj crkvi predvodio biskup Antun Škvorčević zajedno s dijecezanskim i franjevačkim svećenicima, među kojima je bio i fra Ratko Radišić, asistent Federacije sestara klarisa. Na slavlju je među ostalima sudjelovao i požeški gradonačelnik Darko Puljašić. Na početku slavlja biskup je uputio dvostruku čestitku: svim sestrama čestitao je svetkovinu svete Majke Klare, njihove utemeljiteljice, a poglavarici s. Klari Lisac njezin imendan. Pozdravljajući nazočne svećenike i sve druge nazočne, biskup je ustvrdio kako je Bog uvijek iznenađujući u životima onih koji računaju s njime, te je naglasio kako se među takve ubraja i sv. Klara, koja je u svojoj tjelesnoj krhkosti i bolesti bila otvorena Bogu da on u njoj ostvari svoje djelo. Dok Bogu zahvaljujemo za sv. Klaru i njezine kćeri klarise, molimo da on u svakome od nas uspije ostvariti što je naumio kad nas je pozvao u život, kazao je biskup.
U homiliji ustvrdio je kako je istu Božju riječ, naviještenu u misnim čitanjima, slušala u svoje vrijeme i sv. Klara, čula je i od nje nastojala živjeti. Kazao je da se ona, potaknuta primjerom sv. Franje, odrekla života po modelu koji su smislili ljudi njezina vremena i oduševila se za dosljedni Isusov evanđeoski način života, označen patnjom i trpljenjem. Na temelju ulomka prvog čitanja iz Knjige proroka Hošee biskup je ustvrdio kako nam Bog po iskustvu prorokove prevarene i izdane bračne ljubavi kad ga je žena napustila poručuje da je ljubav temelj i smisao našeg postojanja, da ne možemo biti sretni ako je prezremo i odbacimo, i kako su Božje inicijative i naumi od sudbonosne važnosti za nas ljude. U prorokovoj odmetnutoj ženi oslikan je nevjerni Izrael koji je je prezreo Božju savezničku vjernost njegovu narodu. No, Bog sve poduzima da promijeni srce svoga izabranog naroda, odlučuje povesti ga u pustinju i liječiti ga od sebičnosti i nevjernosti, te se on vrati k njemu i u zaručničkoj povezanosti s njime bude dionik života u punini, ustvrdio je biskup. Kazao je kako obećanje što ga je Bog dao po proroku Hošei, da će svoj narod povezati sa sobom neraskidivom vezom ljubavi, ostvario u Sinu svome Isusu Kristu, koju on u današnjem evanđelju oslikava metaforom trsa i loze. „Ostanite u meni i ja u vama“, tvrdnja je koju Isus pet puta ponavlja u današnjem evanđeoskom ulomku, tumačeći da naš život ne može donijeti ploda, ako nije s njime najdublje sjedinjen, kao loza s trsom.
Dodao je kako su to sv. Franjo i sv. Klara dobro razumjeli te su u svojoj slobodi izabrali dosljedno nasljedovati Isusa Krista u siromaštvu i na taj način biti dionici iskustva života i njegova smisla dubljeg od onoga koji im je pružalo tadašnje društvo. Sv. Klara nazivala je siromaštvo privilegijem koji je sjedinjuje sa siromašnim i patničkim Isusom, omogućuje da mu potpuno pripada. „Isus u njoj i ona u njemu“ bila je bitna sastavnica njezina kontemplativnog života, bez težnje za nekim izvanrednim i ekstatičkim stanjima. Takvim svojim životom oduševila je za evanđelje najprije svoju rođenu sestru koja joj se pridružila, a onda i tolike druge djevojke svoga vremena sve do danas. Kao prva žena u povijesti Crkve ona je za njih napisala Pravilo redovničkog života. Umrla je nekoliko dana nakon što je papa Inocent III. odobrio 1253. njezino Pravilo, po kojem svoju opredijeljenost za Boga žive i sestre klarise i u svom požeškom samostanu, kazao je biskup i pozvao ih da ostanu vjerne svojoj Majci Klari, i da živeći po njezinu Pravilu budu vjerne Isusovu evanđelju.
Sve sudionike slavlja biskup je potaknuo neka se na blagdan sv. Klare ispitaju žive li možda svoju svakodnevicu po modelu koji im nameće televizija i drugi mediji nekim svojim emisijama, internet i moda, površni konzumerizam ili svojim opredjeljenjem za život po Isusovu evanđeoskom modelu svjedoče koliko vjeruju Bogu i koliko ih on kroz kušnje i patnje pročišćava i omogućuje da iznutra rastu. Još ih je pozvao neka ne dopuste da u njima oslabi snaga Isusove ljubavi s križa koju po tvrdnji sv. Pavla u današnjem drugom čitanju nosimo u krhkim, glinenim posudama našega slabog tijela, već da se svatko od njih svakodnevnom molitvom učvršćuje u vjernosti Bogu, koji je u Isusu Kristu posvjedočio koliko nas ljubi. Spomenuo je kako su mu stari ribari tumačili iskustvo nekadašnjeg vađenja koralja iz mora. Nisu tada imali boce s kisikom, nego su zaranjali u more i kroz bambusovu trsku hvatali zrak s površine. Kazao je kako je molitva ta bambusova trska kojom mi, uronjeni u toliko nevolja naše prolaznosti, ranjenosti zlom i smrću udišemo Božji kisik i na taj način ne dopuštamo da nam se duša uguši. Zamolio je sv. Klaru i njezine sestre da mole za sudionike slavlje kako bismo svi zajedno disali što dubljim Božjim dahom u našem gradu Požegi i u cijeloj Hrvatskoj, jer samo svakodnevno udišući Božji kisik i pročišćavajući njime naš duhovni organizam, moći ćemo ovdje na zemlji uživati ono zdravlje koje se nadamo u punini zadobiti u vječnosti.
Na svršetku svete mise biskup je kazao sestrama klarisama kako su sudionici slavlja svojim znojenjem po vrućini koja vlada i molitvom posvjedočili sv. Klari i svima njima koliko ih poštuju. Pripomenuo je kako zna da i one njih vole i za sve njih mole, te ih je potaknuo neka osobito mole za naše svećenike, kako redovničke tako i dijecezanske, ali i za naše bogoslove. Spomenuo je da su na slavlju nazočna četvorica bogoslova iz Župe Sv. Leopolda Mandića, na čijem se području nalazi njihov samostan, te je izrazio uvjerenje kako su one svojim molitvama pridonijele njihovu zvanju, te ih je pozvao da nastave moliti za njihovu ustrajnost. Podsjetivši da je Klara latinsko ime koje, prevedeno na hrvatski, znači »Jasna«, ustvrdio je da je sv. Klara u svom životu bila evanđeoski jasna prema Bogu, prema sebi, prema svojim sestrama i svima drugima. Pozvao je sudionike slavlja da i oni po njezinu primjeru i zagovoru u svom životu budu »Klara«, ljudi jasnih životnih opredjeljenja, a svima onima koji nose navedenu hrvatsku inačicu tog imena zaželio je sretan imendan. Osobitu zahvalnost izrazio je fra Miji Hrmanu, koji je ovog ljeta dobio premještaj, za sve ono što je učinio kao svakodnevni služitelj svetih otajstava u ovom samostanu, i kao župni vikar u Župi Duha Svetoga. Jednako tako zahvalio je nazočnom fra Zoranu Bibiću, dosadašnjem župniku i gvardijanu te dekanu našičkog dekanata koji odlazi na novu službu izvan Požeške biskupije. Novoj pak braći franjevcima u požeškom samostanu izrazio je dobrodošlicu, na čelu s nazočnim fra Darkom Sudarićem novim župnikom spomenute župe. Zahvalio je Jozi Juriću, župniku Župe Sv. Leopolda Mandića, kao i drugim svećenicima koji rado dolaze u ovaj samostan i sestrama klarisama pružaju potporu u njihovu djelovanju. Fra Ratku Radišiću, asistentu Federacije sestara klarisa zahvalio je za njegovo služenje te ga je zamolio da prenese pozdrav novom provincijalu fra Milanu Krišti, koji je kao dosadašnji župnik i gvardijan požeškog franjevačkog samostana također bio povezan sa sestrama klarisama.
