NadbiskupHomilija splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Marina Barišića na misi na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, 25. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“ i blagdan zaštitnice Vojne biskupije Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, 5. kolovoza 2020. u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu.

1. Draga braćo i sestre,

slavimo Dan što ga učini Gospodin! Gospodnji, ali i naš dan! Dan bogat memorijom, bremenit i svečan! Slavimo Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Dan Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, zaštitnice Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske. Ovogodišnje slavlje, iako u posebnim okolnostima, još je svečanije jer se sjećamo 25. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, događaja koji je otvorio put oslobođenju i ostvarenju stoljetnoga sna generacija – slobodne i nezavisne domovine Hrvatske. Ovaj dan, na svoj način, nadilazi svoje naslove jer u sebi nosi našu duboku želju i trajno stremljenje „za krst časni i slobodu zlatnu“ te nas, istovremeno, otvara budućnosti. Povijesna memorija nas podsjeća na naše pretke, djedove i bake, očeve i majke, koji su se susreli s Radosnom viješću slobode i nade sklapajući svoj krsni savez vjernosti Bogu u Katoličkoj Crkvi.

2. Krsni savez pratio ih je stoljećima, dobro svjesni da su za slobodu ne samo rođeni, nego kršteni i oslobođeni. Urođeni milosni krsni gen slobode i nade svjedočili su i prenosili novim naraštajima. Bilo je tu ljeta i zima, ali uvijek i iznova nada je budila nova proljeća. Kršćanska nada, ovom urođenom milosnom genu ne dopušta da mutira u ravnodušnost i beznađe. Zato s ponosom slavimo Dan ostvarenih snova prošlih naraštaja, zahvalni našim hrabrim braniteljima koji su za slobodu svoje Domovine sve dali. I život svoj! Naše zahvalno sjećanje, kulturna je stečevina civiliziranih naroda, a ponos i slavlje obogaćuje i čini kreativnim naše svakodnevlje. Ovo naše sjećanje uključujemo u veliku i jedinstvenu memoriju – spomen čin Kristove žrtve ljubavi, koja u sebi obuhvaća čitavu povijest i našu nadu do ostvarenja punine života. U Kristovoj žrtvi ljubavi danas se spominjemo naših branitelja, svih žrtava iz ljubavi za slobodu, svih nevinih žrtava rata na svim stranama, kao i onih koji su tragične žrtve bez pravog razloga – zbog zlih namjera.

3. Kad je riječ o memoriji: obično lošiji učenici ne pamte dobro pa ponavljaju gradivo. No, mudri ne zaboravljaju povijest i s memorijom prošlosti grade budućnost. Opasnost je rastavljati ih i ignorirati jer svaka budućnost mora imati memoriju prošlosti i iz nje učiti. Zato ovaj Dan ne želi biti samo memorija naše prošlosti, bliže i daljnje, nego i Dan podsjetnik na našu budućnost. Međutim, kakvu budućnost želimo i gradimo? Ovo pitanje postavlja nam i prorok Mihej u današnjem Prvom čitanju. Mihej govori o Abrahamovu potomstvu, o Izraelu koji se sjeća svoga izlaska iz egipatskog ropstva. No, što je s budućnosti Izraela? Izrael je u opasnosti da postane „šikarje usred voćnjaka“. Posljedica je to zaborava saveza s Bogom i prezira prema bližnjemu. Prorok svoje upozorava da za voćnjak – život zajednice, nisu dovoljna samo materijalna sredstva. Ovu istinu snažno je istaknuo Onaj koji je Put, Istina i Život: „Ne živi čovjek samo u kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 3-4). Kruh je potreban svima, ali za život nije dovoljan.

4. Uz kruh, materijalna sredstva, još više potrebne su nam duhovno-moralne vrednote, smisao života, potrebna nam je riječ Božja. Njegova životvorna riječ rađa i hrani slobodu, daje nadu, dostojanstvo osobe, obranu života, odgaja za solidarnost, daruje mir i pomirenje, svijest da smo sinovi i kćeri Oca nebeskoga, a međusobno braća i sestre. Danas, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, pitamo se koliko ovih kultura i plodova raste na poljima našeg društva, na našim njivama obitelji i u našim vrtovima osobnog života u Lijepoj Našoj? Uza sve europske fondove i rast bruto društvenog proizvoda, veću zaposlenost i primanja, stručnost i tehničke mogućnosti, uza sve reforme, sve to još nije dovoljno za izbjegavanje opasnosti „šikarja usred voćnjaka“. Sve to, kao i nove reforme, malo znače ako je čovjek sveden samo na dimenziju kruha i ako ostaje stari čovjek: nepošten, sebičan i nemoralan… Sigurno nam je svima stalo da Lijepa naša izbjegne opasnost raznih oblika korova i šikarja te da naše društvo bude prepoznatljivo u proročkoj slici voćnjaka. Je li to nama moguće?

5. Mala Hrvatska zadivila je naš planet svjetskim srebrom. Imajući u vidu našu povijest, tolike žrtve i stradanja na putu slobode, a pogotovo naš krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu, Hrvatska bi trebala i mogla biti pri vrhu, pa čak i u finalima na mnogim drugim poljima. U finalu: dostojanstva osobe, zaštite života od začeća do prirodne smrti, svjedočanstvu i vrednovanju slobode, u odnosima solidarnosti, u finalu vrednovanja i promicanja obitelji, po pravednim i humanim zakonima, po zajedništvu u različitostima, po poštenju i dobroti, po ljepoti Lijepe Naše, po obrađenim poljima i njivama… Za visoko mjesto na tablici Europe i svijeta, obvezuju nas naši branitelji, čiji Dan slavimo. Svojim darom života izveli su nas iz jednog stanja šikarja te su svojom žrtvom pobijedili i otklonili svaku pomisao na kriminal, nepravde, sebičnost i nepoštenje u našem društvu. Ali, prije svega i iznad svega, obvezuje nas riječ Božja, krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Podsjetimo se da naša riječ poštenje upravo dolazi i izvire iz riječi Božje: od štenja – čitanja i po-štenju riječi Božje, rađa se poštenje.

6. Imajući sve ovo u vidu, čude nas i zabrinjavaju neke pojave korova i šikarja u Lijepoj Našoj: odnos broja rođenih i umrlih; starost stanovništva; napuštanje i odlazak mladih i obitelji u druge sredine; nezaposlenost i nedovoljna primanja; nepravde i pojave kriminala; neobrađena, zapuštena i šikarjem obrasla polja, pusta sela i sve manje mladih obitelji; podjele, sebičnost i svađe; urušeni domovi i krovovi, a korov i šikarje izrastaju i na ognjištima… Želim danas među tim pojavama spomenuti u šikarje obrasle domove i ognjišta izbjeglih građana Hrvatske, srpske nacionalnosti, koji su prije svega žrtve velike, megalomanske i osvajačke politike, koja je njihove domove – voćnjake, pretvorila u ružno i pusto šikarje. Rat je poguba ljudske naravi. U ratu svi gubimo jer rat nikome nije brat. Bilo bi mi drago da se svi oni vrate na svoja ognjišta i u svoju domovinu Hrvatsku te svojim radom i poštenjem zajedničku Lijepu Našu izgradimo još ljepšom. Na tom putu svima nam je potrebna istina, mir i pomirenje. Potrebno nam je svima obraćenje: vjernosti Bogu i ljubavi prema svakom čovjeku. Svijest da smo sinovi i kćeri zajedničkog nebeskog Oca i da smo braća i sestre, jedini je siguran put krčenja šikarja i izgradnje Lijepe Naše.

7. Draga braćo i sestre, prorok Mihej spominje praoca Abrahama. Svi smo Abrahamovo potomstvo: židovi, kršćani, muslimani, kao i svi ljudi dobre volje. Premda nas određuje biološko roditeljstvo, kao i ambijentalno porijeklo – nacionalno, kulturološko, tradicijsko – u svakom čovjeku postoji „unutarnja arhitektura“ koja nas otvara i stavlja u odnos s Bogom Ocem. Nismo plod samo ljubavi dviju osoba, oca i majke, niti rezultat socio-kulturološke sredine, nego prije svega plod smo ljubavi nebeskog Oca kojega svi smijemo i možemo zvati: „Oče naš“! Koliko god bili različiti, svojom vjerom, kulturom i duhovnošću, obogaćujemo naše zajedništvo u različitosti, koje nas vodi do Boga, zajedničkog Oca svih ljudi. Svi smo pozvani „u kruh umijesiti“ duhovno-moralne vrednote. Nama kršćanima, Kristovim vjernicima, katolicima, pravoslavcima i evangelicima, Krist govori: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“! Za nas, Njegove vjernike, iz Božjeg srca izišla je utjelovljena Riječ, Sin Božji, Osloboditelj čovjeka i Spasitelj svijeta koji nam je svojom žrtvom ljubavi posvjedočio da je s Njime moguće šikarje pretvarati u voćnjak. Pa on je trnje i šikarje križa pretvorio u slavu uskrsnuća. Krist je Put, Istina i Život našega dostojanstva sinova i kćeri Oca nebeskoga.

8. Bog Otac – otac svih ljudi, u svojoj neizrecivoj ljubavi nikoga ne mrzi i ne odobrava mržnju. Reći: „Oče naš“, znači priznati i prihvatiti sve ljude svojom braćom i sestrama. Svijest da smo njegovi sinovi i kćeri temelj je naše uspješne pretvorbe šikarja u voćnjak društva Lijepe naše. Osobna i kolektivna memorija, kao i iskustvo podsjećaju nas da je opasno zanijekati Boga Oca ili ga zamijeniti nekim „horizontalnim očinstvom“: idolom, nacionalizmom, ideologijom… Sačuvao nas Gospodin od takvih prošlih ponavljanja i oslobodio nas od svih sličnih novih pokušaja šikarja! Zato, pitanje za nas kršćane, za našu budućnost: Kakav je odnos kruha i riječi Božje u našem osobnom životu i u našim društvenim ulogama? Što i koliko nam znači Isus Krist? Poznajem li Ga i razgovaram li s Njime? Ili, poznajem Ga, ali ne razgovaramo? Ili, niti Ga poznam, niti razgovaramo? Jesmo li Njega odstranili iz svog osobnog i društvenog života, poput Velikog inkvizitora koji mu reče: „Što si opet došao? Smetaš nam! Ono što si imao reći, ti si rekao! Ono što si imao učiniti, ti si učinio! Sada smo mi koji odlučujemo i vladamo, s Tobom, ali bez Tebe!“

9. Braćo i sestre, ne možemo i ne smijemo Njega protjerati iz svoga života i društvenih odnosa bez teških posljedica za nas i naše društvo. Isus Krist mijenja i gradi odnose među nama kao i naš odnos prema kruhu – sredstvima za život: čini nas socijalno osjetljivima, pravičnima i požrtvovnima. U svijetlu Božje riječi problem nedostatka kruha postaje problem svih nas, a ne samo onih koji oskudijevaju. Štoviše, Gospodin ono malo što imamo umnaža da svima bude dostatno. Pored tržišnih cijena zarade i zasluga, riječ Božja u naše odnose unosi besplatnost, sebedarnu ljubav, unosi istinu i pravdu, poštenje i solidarnost, mir i pomirenje. Primjer takve ljubavi su naši branitelji koji su za nas darovali svoj život. Svatko od nas i svi zajedno, u svojim ulogama, pozvani smo vjerovati i graditi voćnjak – bolje društvo Lijepe Naše. Je li to moguće? Biološki gen kao i onaj milosni – krsni, gen kršćanske nade, ne daju mjesta beznađu i ravnodušnosti. Proroštvo voćnjaka traži zajedništvo s Bogom Ocem i naše međusobno. Traži obiteljske odnose, jer onaj koji sluša riječ Božju i vrši volju Očevu postaje brat, sestra i majka Sinu Božjemu, podsjeća nas Matej u svome evanđelju.

10. Draga braćo i sestre, slaveći važne događaje na putu naše slobode, budimo ne samo dobri učenici memorije prošlosti, nego njenom snagom i mudrošću, postanimo još bolji radnici i suradnici budućnosti naše Domovine. Čestitam svim građanima Hrvatske Dan što ga učini Gospodin! Čestitam i Dan Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Majko Marijo, pogledaj na nas svoju djecu. Povedi nas, Majko, svome Sinu – našem bratu – Utjelovljenoj Riječi kako bi nam s Njime i po Njemu bila blagoslovljena zajednička budućnost u voćnjaku Lijepe Naše.

Mons. Marin Barišić

Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

Radio Marija

18:15 Molitva - Večernja
18:30 Svetac dana - sv. Eustahije i sv. korejski mučenici
18:50 Hrvatski program Radio Vatikana
19:10 Glazba

video-stream-ikona.jpg

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

P. Niko Bilić - komentar uz današnje evanđelje: Svjetlosti vječnoj (Lk 8,16-18)

  »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Rujan 2021
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 65 39 498; 097 60 24 076

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.