Blagdan Majke Božje Sljemenske – Kraljice Hrvata svečano je proslavljen u nedjelju 19. srpnja, na 1001. metru nadmorske visine zagrebačke Medvednice, u nazočnosti brojnih planinara i hodočasnika koji tradicionalno dolaze u sljemensku kapelu iz cijeloga Zagreba, a osobito iz podsljemenskih župa Gračana, Remeta, Markuševca, Granešine te zagorskih župa: Kraljevog Vrha, Stubičkih Toplica, Donje i Gornje Stubice, Oroslavja, Velikog Trgovišća i drugih mjesta iz kojih pogled seže prema Sljemenu. Molitvena odanost Majci Božjoj i prekrasan sunčan dan oraspoložio je hodočasnike da na svježem zraku i uz pridržavanje preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, unatoč pandemiji koronavirusa, osjete radost vjerničkog zajedništva i pobožnosti.
Središnje misno slavlje u 11,30 sati predvodio je ispred sljemenske kapele isusovac dr. sc. Niko Bilić, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i predvoditelj mnogih duhovnih vježba i redovničkih slavlja, u koncelebraciji sa sljemenskim župnikom p. Franjom Koradeom, župnikom iz Kraljevog Vrha vlč. Ivanom Hrastovićem te još trojicom svećenika.
Podsjetivši da su kapelu izgradili hrvatski isusovci te da još i danas vode brigu o njoj kao i o duhovnoj potrebi brojnih planinara i hodočasnika koji dolaze na taj jedinstveni vrh Medvednice, dr. Bilić se i osvrnuo na sveprisutne okolnosti krize koju sa sobom nosi pandemija COVID-19 te je pozvao okupljene hodočasnike da nadahnuće za svoje životne krize pronalaze u primjeru života Blažene Djevice Marije, koja je svakom kršćaninu majka kada ga hvata strah te utjeha i nova snaga u krizi. Razrađujući uz prigodnoj propovijedi uvodne misli o „Mariji kao majci u krizi i Majci Božjoj rješenja“, dr. Bilić je istaknuo i protumačio niz životnih okolnosti u kojima je i sama Marija osjetile krizne trenutke i strahove – od mladosti u Galileji, pohoda anđela, zaručništva s Josipom, odlaska Elizabeti, popisa stanovništva, rađanja djeteta u životinjskim uvjetima, pokolja nevine dječice, bijega u Egipat, traženja Isusa u Hramu, udovištva, događaja koje opisuju evanđelja u Kafarnaumu, Kani Galilejskoj i Jeruzalemu, a koji su joj itekako „proboli dušu“. „Zan ona da treba Isusa poslušati do kraja. Ona je prva i poslušala Riječ, ona prva izvršava volju Oca koji je na nebesima. Zasiugrno je to razlog što ona neće ostati blokirana, neće se osorno povući kada joj Sin čudno kaže: 'Ženo, što ja imam s tobom?'. Naprotiv, gleda u njemu s pravom Mesiju i Spasitelja za novu obitelj koja kreće u zajednički život“, rekao je dr. Bilić istaknuvši da je „Majka Marija – Majka u krizi i Majka Božjeg rješenja“.
„Je li to još jedna, posljednja kriza kad njezin susret sa uskrslim Sinom ostaje bez spomena u Evanđelju“, zapitao se propovjednik p. Bilić zaključivši da je Uskrs tajna, otajstvo koje toliko pripada njoj i njezinu Sinu da je skriveno od svih reflektora i slova. Upitavši na kraju propovijedi o tome kako će Hrvatska biti blagoslovljena u ovom vremenu i okolnostima u kojima njezini stanovnici žive, dr. Bilić je i odgovorio: „tako da svim srcem prizna svoju Kraljicu“. „Zato s njom u ovaj kruh i vino na oltaru stavimo sve svoje dobre nade, sve usrdne prošnje“, zaključio je dr. Bilić.
Na završetku misnoga slavlja propovjedniku Biliću, svećenicima i hodočasnicima, kao i svim suradnicima koji su pomogli u organizaciji sljemenskog proštenja zahvalio je župnik Korade, pozvavši sve da nastave druženje, a da svima svojima ponesu svjedočanstvo vjerničke molitve i primljenog blagoslova. Tijekom dana mise su još slavljene u 9, 10, i 15.30 sati, a u slavljaima i ispovijedanju pomagali su isusovci predvođeni provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibora Renića. Slavlju su bili nazočni i predstavnici Grada Zagreba: Krešimir Kompesak, predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsljeme, Drago Topolovec, predsjednik folklornog amaterizma grada Zagreba, Marijan Kos, predsjednik Mjesnog odbora Gračani i drugi, a znatan doprinos vanjskoj proslavi dali u i članovi lovačkog društva iz Gračana.
Posveta kapele 16. srpnja 1933.
Sljemensku kapelu posvetio je 16 srpnja 1933. godine zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer i iz tog razloga se u najbližu nedjelju slavi obljetnica posvete crkve i prštenje na Sljemenu. Crkva je zamišljena kao spomenik 1000. obljetnici hrvatskoga kraljevstva i 1300. obljetnici pokrštavanja Hrvata. Ideja za gradnju crkve-kapele na Zagrebačkoj gori nastala je još početkom 20. stoljeća, a krajem svibnja 1928. godine, na poticaj planinara Marijine kongregacije građana i radnika, koji su se okupljali pri svetištu Srca Isusova u Palmotićevoj, započinje se s prikupljanjem sredstava i planiranjem izgradnje kapele. Brigu oko gradnje preuzeo je o. Josip Müller, kojeg su, nakon tako uspješnog rada sa zagrebačkim radništvom, nove komunističke vlasti 1945. netragom odvele i ubile. Veliki doprinos dao je i zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel darovavši zemljište, a arhitekt Juraj Denzler projektirao crkvu Majke Božje Sljemenske, kao i drugi umjetnici koji su sudjelovali u urešavanju kapele.
Prvu misu 11. rujna 1932. u šumi pored kapele predvodio je pomoćni zagrebački biskup dr. Dominik Premuš, a na polnoćku iste godine euharistija je prvi put slavljena unutar crkve. Majci Božjoj Sljemenskoj hodočasio je i bl. Alojzije Stepinac, koji je pješice predvodio zagrebačka zavjetna hodočašća na Mariju Bistricu kroz Sljeme. Nakon posvete u srpnju 1933. godine, župnom crkvom proglašena je 3. kolovoza 1963. Euharistijskim slavljem koje je u nedjelju 21. srpnja 2013. predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić proslavljena je 80. obljetnica posvete i 50. obljetnica župe Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, koju je tada vodio p. Josip Rožmarić, poduzevši niz obnoviteljskih poduhvata u toj vrijednoj crkvi i župnoj kući u kojoj se okupljaju planinari i hodočasnici nakon svakog misnog slavlja.
