Na Dušni dan, u utorak 2. studenoga, vojni biskup Jure Bogdan služio je misu zadušnicu za sve poginule i preminule hrvatske branitelje u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, izvijestio je Vojni ordinarijat.
U koncelebraciji s biskupom bili su generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a fra Frano Musić OFM i drugi vojni i policijski kapelani.
Misnom slavlju nazočili su potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik Predsjednika Republike i savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost i obranu Dragan Lozančić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednik Sabora Željko Reiner, izaslanik ministra obrane državni tajnik Branko Hrg, izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova državna tajnica Irena Petrijevčanin Vuksanović, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, glavni inspektor obrane general pukovnik Drago Matanović, zamjenik načelnika GS OS RH general pukovnik Siniša Jurković, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general pukovnik Boris Šerić, direktor GS OS RH general bojnik Ivica Olujić, ravnatelj Vojne sigurnosno obavještajne agencije general bojnik Ivica Kinder, hrvatski branitelji, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, pripadnici Hrvatske vojske, obitelji poginulih i nestalih branitelja. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ i policijska klapa „Sveti Mihovil.
Biskup Bogdan u propovijedi je govorio kako „povijest Dušnog dana – Commemoratio Omnium Fidelium Defunctorum (Spomen svih vjernih mrtvih) seže u rana stoljeća, doslovno do samih početaka kršćanstva. Grci i Rimljani prvog stoljeća iskazivali su štovanje pokojnicima treći dan od ukopa, zatim sedmi i četrdeseti dan, i na godišnjicu smrti. Pritom su naglašavali žalost nad pokojnima. Kršćani su u svim vremenima, u susretu s kulturama, preuzimali dobre običaje i pozitivne elemente dotične kulture i davali im kršćansko obilježje. Tako su prvi kršćani preuzeli od grčko-rimske kulture građanske običaje, pohoda grobljima, iskazivanje poštovanja pokojnicima, ali su odbacivali obredna naricanja i gozbe na grobovima. Umjesto toga uvodili su molitve za pokojne s misnom žrtvom“.
Biskup je istaknuo kako se u našemu vremenu smrt nastoji gurnuti u stranu. „U našoj svakodnevnici o smrti ne želimo govoriti ni razmišljati. Tu temu odgađamo za neko drugo vrijeme, prostor i okolnosti. Redovito za nju rezerviramo mjesto u bolnicama, domovima nemoćnih ili ustanovama za palijativnu skrb… Većina ljudi želi taj trenutak smrti doživjeti što bezbolnijim i vedrijim. Željeli bi jednostavno zaspati i ne probuditi se više, ili bi željeli brzu i iznenadnu smrt bez velikih tegoba i patnji. A duhovni oci i naši stariji ovaj trenutak prijelaza držali su najvažnijim u ljudskome životu i nisu nikako htjeli da ih iznenadi. Željeli su smrt pomireni s Bogom i ljudima, obilježeni i osnaženi sakramentima… U tome su smislu nastale pobožnosti i molitve koje se i danas njeguju za ‘sretnu smrt’“, rekao je biskup.
Smrt je za ljude jedna velika zagonetka i misterij jer – nitko nije imao iskustvo same smrti. Crkva pak svoj govor o zagrobnome životu temelji na od Boga objavljenim istinama vjere. Biskup je potom progovorio o „posljednjim stvarima“, tj. o raju, paklu i čistilištu. Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu s njime, oni koji su posve očišćeni žive zauvijek s Kristom. „Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se nebo. Nebo je krajnji cilj i ostvarenje konačnih čovjekovih težnji“, istaknuo je biskup.
„Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost“. To čišćenje izabranih Crkva naziva čistilištem. Biskup je također progovorio o paklu naglasivši kako „ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti njega. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv drugoga, protiv svoga bližnjega ili protiv nas samih: ‘Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je…’ (1Iv 3,14-15)“.
Zbog svega ovoga „drugi dan mjeseca studenoga nije komemoracija prožeta nostalgičnom žalošću i jesenskom melankolijom, s oplakivanjem dragih nam osoba koje su nas napustile. Ovo je dan sjećanja ispunjen nadom u ponovni susret. Ovaj dan produbljuje zajedništvo svetih – zajedništvo zemaljske Crkve s čistilištem i nebeskom proslavljenom Crkvom. Mi danas molimo za sve vjerne mrtve. U ovoj svetoj misi mi se posebice spominjemo poginulih i preminulih hrvatskih branitelja, vojnika, redarstvenika, svih nestalih u Domovinskome ratu, svih preminulih od posljedica Domovinskog rata“.
„Braćo i sestre, obilježavajući Spomen svih vjernih mrtvih mi se u svojim molitvama posebice sjećamo naših branitelja koji su prešli na onu stranu i koji nisu više s nama. Kao građani Lijepe naše koji vole svoju Domovinu, radosni smo što uspomena na njih živi i što se njeguje na razini cijele Domovine. Njihova žrtva sve nas obvezuje! Želimo da se njihova ljubav i žrtva u obrani i izgradnji samostalne hrvatske države sačuva u svim naraštajima koji dolaze i poslije nas. Njihove duše preporučujemo dobrome Bogu“, zaključio je biskup.
Nakon mise izaslanstava Predsjednika RH, Sabora, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja položila su vijence i zapalila svijeće kod spomen obilježja „Pieta Croatica“.
Zbog bolesti covid-19, misa je slavljena uz obdržavanje epidemioloških mjera i preporuka Stožera civilne zaštite.