Tvrtko Barun

Iz potresom razrušene bazilike Srca Isusova u Zagrebu, nepokolebana duha i vjere, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi p. Tvrtko Barun SJ, uputio je video čestitku povodom Uskrsa. Istaknuvši kako radost, život i nada imaju posljednju riječ, primijetio je i kako je slavlje ovoga Uskrsa drugačije od svih do sada, prepuno paradoksa i čežnje - za blizinom i dodirom naših najmilijih, kojima činimo najbolje ako ih ovih dana volimo na daljinu! Zatim za sigurnošću, slobodom i normalnim životom. Prepuno je i neizvjesnosti i strepnje. Najviše od svega, rekao je p. Barun, prepuno je nade! Istaknuo je kako su svima njima u JRS-u ova stanja i prilike dobro poznate. Hodajući s izbjeglicama istim stazama, kroz sve ove godine pa i danas, gledaju tu nadu i svjedoče želji za životom koja prkosi svim nedaćama. Ovih dana svi dijelimo ovu sudbinu i ove priče. Stoga je p. Barun pozvao sve da i danas, kada se borimo srcem i trudimo iz svoje samoće, umjesto isključenosti i zaboravljanja bilo koga od nas pripremimo srce na prihvaćanje, da bude spremno, još spremnije za ljubav, jednom, nadamo se uskoro, kada ćemo si ponovno moći pružiti ruke i otvoriti vrata jedni drugima. Zahvalio je i svima koji podržavaju nastojanja Isusovačke službe za izbjeglice te dijele nadu, nadu u kojoj se otkriva uskrsli Krist. Jer jučer stranci danas smo susjedi, naglasio je dobro poznatu rečenicu ove humanitarne organizacije, u kojoj se ogleda i misija pratiti, služiti i zagovarati dostojanstven prihvat i učinkovitu integraciju izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba.

Pater Barun koji je kao ravnatelj osobno zadužen za urede Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu prije dva dana je za Novi list izjavio kako se, srećom, do sada među izbjeglicama i migrantima u tim zemljama nije pojavio niti jedan slučaj zaraze koronavirusom. To nas može čuditi, rekao je, pogotovo s obzirom na uvjete života u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji, u kojima izbjeglice i migranti žive - to su kampovi i od 2000 ljudi, s generalno zdravstvenom njegom koja nije idealna. S druge strane, to su i prilično zatvorene zajednice, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Srbiji gdje su kampovi i tranzitni centri pretvoreni u karantene. Tako da nema puno komunikacije između izbjeglica i migranata te lokalne zajednice. Istaknuo je i kako se nada da zaraza neće prijeći s članova lokalne zajednice u kampove jer bi se onda velik broj ljudi vrlo brzo mogao zaraziti, dok uvjeti života i njihov imunitet nisu nešto što će im jako pomoći u borbi protiv ove bolesti. U Srbiji Isusovačka služba za izbjeglice vodi sigurnu kuću za maloljetnike bez pratnje, gdje stručni djelatnici danonoćno pružaju tim mladim osobama, djeci, ne samo podršku u integraciji i školovanju, već im doslovno nadomještaju i roditeljsku skrb i osjećaj pripadanja obiteljskom zajedništvu. P. Barun je rekao kako ni u ovim izazovnim vremenima ne odustaju od posvećenosti ovakvim programima, koji doista spašavaju živote i nude novu priliku osobama koje su izgubile sve, priliku da odrastaju i sazrijevaju u okruženju koje vjeruje u njih i daje im vjetar u leđa, za naše zajedničko bolje sutra.

„Za Katoličku Crkvu temelj za azil jesu dva elementa: klimatske promjene i krajnje siromaštvo. Katolička tradicija, za razliku od UN-ove konvencije o izbjeglicama, zastupa i te kriterije kao temelj potrebe pružanja sigurnosti i zaštite ljudima koji su prisiljeni bježati iz takvih životnih situacija. Inače, ako razmatramo hrvatsko i europsko zakonodavstvo, svaki zahtjev za azil sagledava se pojedinačno; u obzir se uzimaju, dakle, osobne prilike svakog čovjeka, njegova osobna priča i potrebe, što već govori puno o tome koliko se trebamo čuvati generalizacije i uzimati, primjerice, samo zemlju iz koje osoba dolazi kao jedinu referentnu točku prema kojoj procjenjujemo nečiju ugroženost. Konačno, činjenica je da su migracije, pa i one ekonomske, stvarnost svijeta u kojem živimo. I one će doći do nas i one će utjecati na nas - što god mi mislili o tome. U tom smislu smatram da je bitno da kao društva i kao zajednica država, Europska unija, pronađemo konsenzus među sobom: da se usuglasimo glede stvaranja sustava prihvata i integracije stranaca u naše društvo, sustava koji bi bili održivi i učinkoviti“ – naglasio je uoči Uskrsa p. Tvrko Barun, zahvalivši ponovno svim podupirateljima, djelatnicima i volonterima Isusovačke službe za izbjeglice na njihovom stručnom zalaganju i nesebičnoj ljudskosti.

Datum 15.4.2020.

Radio Marija

20:15 Krunica - Radosna otajstva
20:40 Glazba
21:00 Ispovijest vjere Hrvata katolika
21:01 Glas sa Šalate – emisija sjemeništaraca Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati; ur. i vod.: Fran Kuharić, sjemeništarac treće godine

video-stream-ikona.jpg

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

P. Niko Bilić - komentar uz današnje evanđelje: Molitva s Dvanaestoricom (Lk 9,1-6)

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im:...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Rujan 2021
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 65 39 498; 097 60 24 076

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.