Na početku liturgijskog slavlja biskup Šaško istaknuo je kako znamo da kršćanska zahvalna pjesma nije prestajala ni u najtežim neprilikama i kako je čovjekov poziv – biti hvala Bogu.

Nastavio je kako su studentice i studenti, u zajedništvu sa svojim rektorom, prorektorima, dekanima, profesorima, djelatnicima i suradnicima Sveučilišta u Zagrebu, došli i ove godine moliti i zahvaljivati.



U homiliji biskup Šaško osvrnuo se na prvo čitanje i Pavlovu argumentaciju rekavši kako su protivnici postavili čudno, ljudsko mjerilo i preporučili sebe, hvalili sebe, a kako je Pavao prvi Korinćanima došao s Kristovim evanđeljem, bez ljudskih preporuka; svjestan da je njega preporučio Gospodin.



„Budući da su se protivnici hvalili svojim jakostima, 'jakim stranama' i sposobnostima, Pavao će iznijeti 'Katalog svojih slabosti', osvrćući se na trn u tijelu, određenu bolest, nedostatak, zaključujući primljenom objavom od Gospodina: „'Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.' Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.“ (2 Kor 12, 9)“

Biskup Šaško naglasio je kako je u napadu na apostole glavno sredstvo zbunjivanje i izokretanje istine te kako „kao kršćani uvijek trebamo svijet promatrati i okolnostima pristupati 'evanđeoskim obratom'.“


Nastavio je osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojem Isus govoreći o molitvi i poučavajući kako treba moliti poziva čovjeka na 'obraćenje' njegovog pristupa.

„Najvažnije nije ono što mi činimo za Boga, nego ono što je On učinio za nas i što čini u nama i po nama. Na tome tragu nam predaje Molitvu i način koji nas mijenja i to tako da nam na prvome mjestu nije Božje uslišanje naših molitava, nego naša poslušnost Bogu.“



Na kraju homilije osvrnuo se na sveučilište kao mjesto na kojem se stječu znanja i sposobnosti, oblikuju i promiču određene vrijednosti koje utječu na život cijeloga društva. Također, istaknuo je kako je to mjesto otvaranja obzora, iskrenosti i zajedništva s drugima, također mjesto: taština, podmetanja, zbunjivanja, neiskrenosti, dodvoravanja…, čemu je potrebno trajno pročišćavanje.



„Sveučilište je ozračje samozatajnosti, služenja, poniznosti, ali i raznih samodopadnosti, u kojima sadržaj lako bude prekriven lažnim dojmovima.  U konačnici je važno znanje, povezano s ljubavlju, a ne dojam.“



Na samom kraju liturgijskog slavlja svima okupljenima obratio se i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Josip Šimunović i zahvalio svima na sudjelovanju u slavlju i zauzetom radu tijekom ove 352. akademske godine.