U ovoj kolumni predvodit će nas misao vodilja: „Tko je god od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18,37).

Naravno, u misli vodilji prepoznajemo riječi našega Gospodina Isusa koji je jedina veza između Boga i čovjeka, između neba i zemlje. Koji je jedini Put k nebeskom Ocu, koji je jedini vječna i nepromjenjiva Istina, koji je u sebi Život i darivatelj života svemu što živi. Ako zaista iskreno i ponizno to prihvaćamo moći ćemo pratiti, čuti i razumjeti što će nam Duh Sveti posredovati na samo njemu znan način.

Postoji realna opasnost da smo se kao vjernici kršćani/katolici na neki način navikli, uspavali i zadovoljili s trenutnim postignućima i dostignućima u svojoj vjeri. Uzeli smo ta svoja dostignuća zdravo za gotovo držeći ih kao da su ona sve što trebamo i možemo znati i činiti kao kršćani/katolici. A kad nam životne situacije ili netko drugi ukaže na nedostatnost ili jalovost te naše vjere, onda se branimo uhodanom poštapalicom koja glasi: Pa nisam ja svetac. A time samo potvrđujemo da ili ne poznamo svoju vjeru ili je pak prilagođavamo svojim čisto ovozemaljskim interesima.

Riječi misli vodilje Isus je izrekao na suđenju pred Pilatom kad ga je ovaj zapitao: „Ti si dakle kralj?“ A tada mu je Isus odvratio ovako: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18,37). Jesmo li se do sada dovoljno potrudili da saznamo zbog čega je Druga Božanska osoba – Isus Krist došao na svijet, utjelovio se, postao čovjekom i položio svoj život na žrtveniku križa na Kalvariji, a onda to žrtvovanje nastavio činiti tijekom cijele povijesti na euharistijskim žrtvenicima?

Slično pitanje trebamo postaviti također u pogledu svoje osobne pripadnosti kršćanskoj/katoličkoj vjeri. Zbog čega sam ja vjernik/katolik, a ne pripadnik neke druge vjere? Zbog čega se molim, postim, idem na nedjeljne svete Mise, primam sakramente, trudim se opraštati i pomagati drugima? Zbog čega hodočastim, čitam Bibliju, slušam Radio Mariju, itd.? Da, stvarno, zbog čega sve to činim? Koja je svrha svega toga? Vidim li pravi smisao u svemu tome?

Gospodin Isus je na suđenju pred moćnikom ovoga svijeta, pred predstavnikom moćnog Rimskog carstva čiji se car proglasio bogom, reklo bi se - 'urbi et orbi', obznanio upravo to što je rekao: Došao sam na svijet, došao sam k vama, da svjedočim za istinu. Zašto je baš tako odgovorio? Koje je pravo značenje njegovih riječi?
Ako se osvrnemo na Isusove brojne propovijedi, uočit ćemo kako je On često naglašavao da je poslan od Boga koji je njegov Otac. Prisjetimo se jednog od brojnih svjedočanstava koje je izgovorio o svom Ocu. Radi se o kratkom ali snažnom svjedočenju koje glasi: „Ja i Otac jedno smo.“ (Iv 10,30). Znamo da je zbog toga proganjan od pismoznanaca i svećenika i da je na kraju krajeva pod tom optužbom uhvaćen i predan Pilatu od kojega je zatraženo da ga osudi na smrt.

Iz tih i takvih brojnih Isusovih svjedočenja o Ocu, njegove riječi izgovorene pred Pilatom mogli bismo shvatiti ovako: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za svoga Oca. Tko je god od Oca, sluša moj glas.“ (usp. Iv 18,37).

Pouka i poruka misli vodilje je jasna: kao temelj svoga dolaska u naš svijet i djelovanja u njemu, Gospodin Isus postavlja Istinu, odnosno svoga i našega Oca. To je njegova polazišna i završna točka. To je istina koja i za nas kršćane katolike treba također biti polazišna i završna točka, odnosno smisao našega života. Ako nije tako onda ćemo kad-tad postati žrtve obmane i laži.

Nažalost i danas, dvije tisuće godina poslije, imamo nekih pojedinaca i skupina koji bi Isusa upregnuli u ostvarenje svojih ciljeva, u ostvarenje ciljeva ovoga svijeta. I njima je istina nešto sporedno. I njima Isus smeta kao navjestitelj Božjega svijeta, Božjega kraljevstva. Judina izdajnička struja nije nestala i neće sve do Isusova drugog dolaska.
Budući da je Isus Krist Nazarećanin, sin Božji i sin Blažene Djevice Marije upozorio na one koji će Istinu - Boga zamijeniti lažju, koji će častiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja, Sotona se potrudio obračunati s njim na način da ga ili ozloglasi ili prikaže u drugom svjetlu, u paradoksalnom svjetlu tame. Kakvo je to svjetlo? Pa recimo da ga predstavi kao prvog komunistu, neustrašivog revolucionara, da ga objavi kao vrhunskog ekologa čija je prva i osnovna zadaća da spasi planetu zemlju, a ne ljudske duše, da ga popularizira kao Super stara, velikog humanistu, filozofa, …itd. Sve, samo ne ono što On uistinu jest – Jedini spasitelj čovječanstva. U tom smislu znakovita je i zanimljiva sveopća briga za povećanje temperature na zemlji za 1,5 stupanj. A za povećavanje temperature u paklu zbog priljeva usijanih glava, malo tko misli.

Tako smo se po svoj prilici našli u vremenu kojega je najavio prorok Danijel riječima: „On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.“ (Dn 7,25-27).

Da, dragi prijatelji, tko još ne vidi i ne čuje da se upravo to događa u naše vrijeme? Tko ne čuje hule na Svevišnjega? Tko ne vidi kako se širom svijeta zatiru Sveci Svevišnjega? Tko ne osjeća dim spaljenih hramova i crkava koje su posvećene Isusu Kristu? Da, dragi prijatelji, to navedeno ne čuju, ne vide i ne osjećaju oni koji ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I kao što napisa apostol Pavao, doista je otajstvo bezakonja već na djelu.

Nadam se da smo razumjeli i prihvatili poruke, upozorenja i pouke koje su sadržane u misli vodilji ovoga susreta. U svakom slučaju molimo silu Duha Svetoga da nas osposobi da sve to oživotvorimo, tj. da prihvatimo ljubav prema istini kako bismo se spasili.