Za hrvatsku povijest važan je datum 30. travnja 1671., koji je i spomendan nezakonitoga pogubljenja bana Petra Zrinskog i kneza Krste Frankopana. O njima u našem programu govorila je dr.sc. Agneza Szabo. Istaknula je da se ove kalendarske godine spominjemo 350. Obljetnicu njihova nezakonitoga pogubljenja u Bečkom Novigradu 30.travnja 1671. Pogubljeni su zato što su pružali zakoniti otpor nezakonitom apsolutizmu hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. i u Hrvatskoj. Naime, kralj je sustavno kršio suverena prava Hrvatskoga sabora i bana Petra Zrinskog, osobito i time što je sklopio nezakoniti mir s Turcima na štetu Hrvatske. Zato je ban Petar Zrinski u suradnji s knezom Krstom Frankopanom radio na svrgavanju kralja Leopolda I. s hrvatskoga prijestolja. Zbog niza okolnosti nisu uspjeli, Ispravnost postupka bana Petra Zrinskog i kneza Krste Frankopana, potvrđuje i činjenica da se njihovu nezakonitom pogubljenju diplomatski putom protivila i sv. Sto-lica, ali i još nekoje druge europske zemlje.
Njihovi se posmrtni ostaci danas nalaze u zagrebačkoj prvostolnici.
Nakon sloma Austro-ugarske monarhije 1918. godine, nastali su i uvjeti da se posmrtni ostaci bana Petra Zrinskog i kneza Krste Frankopana prenesu u Hrvatsku. Organizacijske poslove preuzela je na sebe Družba Braće hrvatskoga zmaja. Nakon potrebne državne procedure, pripremljen posebni vlak sa zemnim ostatcima hrvatskih velikana, stigao je u Zagreb 28. travnja. U Zagrebu je bio priređen veličanstveni doček.godina. glavnom kolodvoru, a potom i u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinskome Trgu. U žalobnim počastima 28. i 29. travnja sudjelovalo je 50. 000 ljudi. Dana 30. travnja lijesovi su iz Akademije, u pratnji više od 100 tisuća ljudi, preneseni u zagrebačku katedralu. Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Lijesovi su zatim položeni u grobnicu iza glavnog oltara.
Odlukom Hrvatskoga sabora, u Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana pod geslom: Navik on živi ki zgine pošteno.
Tekst: dr.sc. Agneza Szabo
