U subotu 11. srpnja, u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije, održan je ispraćaj Emanuela Ferraria u krugu obitelji i najbližih suradnika. Ispraćaj je započeo u 14:30 sati molitvom krunice slavna otajstva i nastavio se svetom misom zadušnicom u 15 sati.
Svetu misu je predslavio Fra Marco Ferrario (OFM), nećak Emanuela Ferraria, u koncelebraciji sa župnikom Mgr. Angelom Pirovano
U svom govoru, predsjednik Svjetske obitelji Radio Marije Vittorio Viccardi, istaknuo je važnost poziva kojem se Emanuel Ferrario odazvao.
U ime glavnih urednika i predsjednika, volontera, suradnika i slušatelja koji su danas željeli biti ovdje ali – zbog udaljenosti i sigurnosnih briga koje proživljavamo u svijetu – nisu bili u mogućnosti, želio bih se prisjetiti Emanuela njegovom najdražom rečenicom, s kojom su mnogi od vas upoznati, jer je toliko na njoj inzistirao.
„Gdje god se nalazila neka duša, tu mora biti i Radio Marija.“ Ta rečenica jasno opisuje Emanuelovu misiju zadnje 34 godine njegovog života.
U Radio Mariji zahvalni smo mu što nas je uključio u ovu svoju veliku misiju. Čak i zadnjih godinna, kada više nije mogao putovati, stalno je radio na svom kompjuteru i bio blizu nama, pomagao nam, dajući nam vrijedne savjete i ohrabrenje, kao ponekad i strogu ljubav.
Smatrali smo ga prvim volonterom Radio Marije jer je uvijek sve davao slobodno i spontano i povrh svega, bio je izvrstan uzor. Nedostajat će nam. Dajući mnoge intervjue radijima na raznim kontinentima, uključujući Afriku i Južnu Ameriku, shvatio sam da osjećaj tuge prirodno dolazi s osjećajem spokoja i radosti imanja velikog zagovornika na nebesima.
Želio bih reći i „Hvala“ njegovoj obitelji u ime cijele Radio Marije. Znamo da je Radio Marija uzela puno Emanuelovog vremena i bliskosti, ali danas, imate jako veliku obitelj diljem svijeta. Teško je govoriti o brojevima, ali milijuni slušatelja i tisuće volontera su uz vas i osjećaju se dijelom Vaše obitelji, jer su Emanuela oduvijek smatrali očinskom figurom, bez obzira na njegove godine.
Završit ću ovaj govor s time da želim reći kako nije često da jedan laik dobije toliko izraza sućuti i zahvalnosti od brojnih religijskih, posvećenih osoba, biskupa i kardinala.
Svi se slažemo: „Raj će dočekati Emanuela, koji je završio svoju trku, dobar boj bio i vjeru sačuvao ovdje na zemlji i na drugoj obali nas čeka.“
Kao što je rekao p. Livio slušateljima u Italiji: „Hvala ti Emanuele što si odgovorio na poziv i doveo Radio Mariju u Italiju i po čitavom svijetu.“
Emanuel Ferrario (1930. - 2020.)
Rođen je 11. ožujka 1930. godine u Busto Arsiziju u pokrajini Varese kao drugo od troje djece roditelja Pietra, prodavača mliječnih proizvoda i Piere, učiteljice.
Odrastao je sa svojom obitelji u Busto Arsiziju i pohađao je župu San Michele i oratorij. Kao ministrant i voditelj ministranata bio je zadivljen svjedočanstvima misionara koji su dolazili u oratorij nedjeljom i uskoro je shvatio da je njegov poziv biti laik u službi Crkve.
Diplomirao je iz područja računovodstva 18. srpnja 1948. godine i počeo je raditi u Varesi, u istoj kompaniji na mliječnom odijelu, te je postao partnerom na izričiti zahtjev svoje obitelji.
7. travnja 1957 godine, tijekom svog putovanja u planinama upoznao je svoju suprugu Annu s kojom se vjenčao 27. prosinca sljedeće godine i živjeli su u Varesi.
Nakon vjenčanja, Anna, koja je radila u poduzeću svoga oca, posvetila je svoj život majčinstvu i podizanju njihovih četvero djece. U proljeće 1984. godine, Anni je dijagnosticiran neizlječivi tumor na mozgu, od kojeg je preminula nekolika mjeseci kasnije, 26 prosinca u dobi od 48 godina.
Mjesec dana ranije, Emanuele i njegov rođak, fra Giovanni, misionar u Ugandi, odlučili su posjetiti Međugorje. To putovanje ostavilo je veliki utisak u Emanuelovom životu. Kada je čuo o malom župnom Radiju u Erbi 1986. godine koji prenosi Gospine poruke, ponudio im je suradnju, želeći volontirati u svoje slobodno vrijeme.
Promovirao je udrugu kao instrument aktivnosti Radio Marije i postao je predsjednikom od njezinog osnivanja 1987. godine.
Istovremeno radeći kao poduzetnik, u samo tri godine pomogao je da ovaj župni radio postane jedan od najvećih i najslušanijih privatnih radio postaja u Italiji.
1994. godine, počeo je dovoditi Radio Mariju u druge zemlje diljem svijeta, a zatim je u 1998. godini osnovao neprofitnu organizaciju pod nazivom Svjetska Obitelj Radio Marije koja povezuje 81 radio postaju u 74 zemlje diljem svijeta.
Bio je predsjednik Svjetske Obitelji od godine osnivanja do 2015. godine.
Od 1994. do 2002. godine, Emanuel je bio predsjednik RNA – Udruženja nacionalnih radio postaja, koje okuplja talijanske mreže, a od 2013 godine bio je predsjednik konzorcija DAB Italije.
Bio je jako vezan uz samostan Majke Crkve (Mater Ecclesiae) na otoku San Giulio na jezeru Orta, gdje je i postao oblat Svetog Benedikta 27. prosinca 2000. godine.
Emanuel je neprekidno i požrtvovno radio do zadnjeg dana svog zemaljskog života da potpuno ostvari projekt Radio Marije u svijetu, potičući i ohrabrujući sve nas kako bismo zajedno radili na tom projektu.
Pozvan je u Očev dom 8. srpnja 2020. godine.
Bio je primjer poniznosti i ustrajnosti u vjeri i bit će zapamćen kao neumoran misionar u službi Crkve i Blažene Djevice Marije.
