Program uživo

Slušajte odmah

Moj dar za Radio Mariju

Saznajte više

Svetac dana

Saznajte više

RM article

Predavanje dr. sc. Ivana Bodrožića na devetom pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike.

Profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. sc. don Ivan Bodrožić govorio je o temi „Katekumenat – nadahnuće za evangelizaciju odraslih“ na devetom pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike koji se održava 3. i 4. ožujka u Zagrebu.
Dr. sc. don Bodrožić spomenuo je kako je više puta imao prigodu sudjelovati u raspravama i izmjenama mišljenja s kolegama svećenicima koji tvrde kako je nepotrebna duža i temeljita katehizacija, kad je dovoljno tek malo pouke, eventualno par sati u jednom danu, pa da nekoga krstimo. Prema riječima predavača, takvo je tumačenje djelovanja prve Crkve, počevši već od apostolske zajednice, vrlo neispravno. Potkrijepio je to činjenicom da je Pavao znao dugi niz mjeseci poučavati svoje slušatelje, raspravljati i uvjeravati dokazujući da Isus jest Krist. Pavao se nije zadovoljio davati površnu poruku, već mu je bilo stalo sa svim žarom navijestiti Krista i da protumači najvažnije sadržaje do najdublje pore. On je primjer iz kojega možemo razumjeti koliko je za Crkvu bila ozbiljna ova priprava. Katekumenat je proizlazio iz ozbiljnosti same vjere, pojasnio je dr. Bodrožić.

Dr. Bodrožić je u predavanju pojasnio sam pojam katekumenata koji, kako je bio življen u prvoj Crkvi, označava pripravu odraslih koji su se pripremali za krštenje, nakon kojeg su imali pristup i euharistiju. Dakle, riječ je o instituciji pouke kojom se odrasle uvodilo u vjeru Crkve i omogućavalo im se da pristupe sakramentima.

Odgovarajući na pitanje kome je potreban katekumenat, dr. Bodrožić naveo je da je prva Crkva vjerovala da je katekumenat potreban svima koji žele s Bogom komunicirati na način na koji je to predvidio Isus Krist.

„Autori članaka i udžbenika uglavnom ističu kako je katekumenat uspostavljen u drugom stoljeću, o čemu u drugoj polovici drugog stoljeća imamo već dokaze kršćanskih autora iz toga vremena. Držim, međutim, kako je katekumenat uspostavljen od samoga početka Crkve“, rekao je dr. Bodrožić.

„Već Upute apostolske – Didache na jednoj elementarnoj razini govore o načinu krštenja u 1. stoljeću, te ne zaboravlja spomenuti kako i krstitelj i krštenik trebaju postiti: ‘Prije krštenja neka poste i krstitelj i krštenik, a ako mogu i ostali. Kršteniku naloži da jedan ili dva prethodna dana posti’. (7,4) Znajući kako će post i kasnije biti dio obreda i disciplinske prakse koja je bila vezana uz katekumensku pripravu, ovdje valja vidjeti propis Crkve koja svoje vjernike pripravlja za najveće svetinje koje je Bog dao čovjeku. Stoga u istim djelu piše: ‘A od vaše euharistije neka ne jede i ne pije nitko osim onih koji su kršteni u ime Isusovo. O tome je Gospodin rekao: Ne dajite svetinje psima’. Preduvjet za sakramente bio je da je netko kršten u ime Isusovo, a znamo da je za krštenje u ime Isusovo trebala vjera u to isto ime.

„Ulaskom pak pogana u baštinu vjere i radosne vijesti, trebalo je napraviti dodatne zahvate, to jest prilagoditi pouku njihovu znanju, to jest neznanju. Pogani, baštinici helenističke civilizacije, posjedovali su filozofsko znanje iz kojeg su crpili osnovne informacije o Bogu, kao i o ćudoređu. No njihova spoznaja Boga i ćudorednog zakona bila je još mnogo dalje i od one starozavjetne židovske. A pogotovo ako zamislimo nekog čovjeka koji nije ni imao prikladne filozofske pouke, poput npr. platonističke, koliko je takav bio daleko od pravih spoznaja. Spoznaja Boga ticala se spoznaje biti čovjeka, njega podrijetla, smisla i cilja. O svemu tome pogani nisu imali jasnih predodžbi. Zato će u ovom razdoblju (2. st.) pouka onih koji se pripremaju na krštenje dobiti i jasnije antropološke konture. To čitamo iz djela apologeta koji odreda svjedoče o antropologiji koji su usvojili iz Svetoga pisma, što im je bilo vjerojatno prvo otkriće otkriti pravu bit čovjeka kao stvorenja Božjega. Nakon toga je slijedio drugi korak, onaj kojim se antropologija povezivala s kristologijom i naukom spasenja. Imajući u vidu razinu antropoloških spoznaja koju je posjedovalo ondašnje društvo i čovjek, Crkva je trebala pronaći zajedničku točku susreta, te popunjavati praznine koje su postojale.

Govoreći o tome što je cilj katekumenata, dr. Bodrožić istaknuo je da je već Didahist u prvom stoljeću rekao da se ne smije bacati bisere pred svinje, nego se svetinje daju samo krštenicima, aludirajući pri tome na euharistiju.

„Cilj svekolike katekumenske priprave bila je, dakle, pripraviti za euharistiju. I u 1. i u 2. i u 21. stoljeću. Nema drugoga razloga da nekoga poučavamo nauku Crkve i od njega iziskujemo svet život, ako to nije poradi euharistije čijim blagovanjem se postiže spasenje. No preduvjeti su čista duša i jasna svijest o tome što je euharistija. Nijedno od toga se ne postiže naravnim putem, te pred time nijedan čovjek po svojoj naravi nije zaslužio ni sebi omogućio spasenje, nego je to isključivo dar Božji.

Tumačeći kako se odvijala katekumenska priprava, dr. Bodrožić istaknuo je da postoje četiri etape pri uvođenju odrasloga u vjeru: misijska ili evangelizacijska (cilj je bio poticati vjeru i obraćenje, a vrhunac je bio ulazak među katekumene, na popis); katekumenska (3 godine; vrijeme formacije i kušnje, pod vodstvom nekoga tko je bio iskusan i tko je jamčio); korizmena (od prve korizmene nedjelje do uskrsnog bdjenja; bila je posljednja katehetska, asketska i liturgijska priprava) i uskrsna (ili mistagoška, od Uskrsa do Bijele nedjelje).

Što se tiče povijesnog razvoja, spomenuo je kako autori koji se bave proučavanjem katekumenata naglašavaju tri bitna razdoblja: predkonstantinovsko koje dolazi do svojega oblikovanja već koncem 2. i početkom 3. stoljeća; konstantinovsko kao zlatno razdoblje katekumenata i postkonstantinovsko – vrijeme kada će već koncem 4. stoljeća početi slabjeti ova institucija, dok će koncem 5. i u 6. gotovo prestati.

Osvrnuvši se na ograničenja katekumenata u prvoj Crkvi, dr. Bodrožić pojasnio je da je katekumenat doživio povijesni ‘slom’, jer je on bio zamišljen kao sustav uvođenja odraslih u vjeru. Kad se nametnula praksa krštavanja djece, onda je ovakva ustanova prestala biti korisnom. Drugi čimbenik koji je na to utjecao također je: u društvu su svi bili kršćani! Na žalost, mnogim ljudima se učini dovoljnim to što žive u tzv. kršćanskom društvu, te onda oni ne moraju ništa više činiti. To je jedna velika zabluda uvjetovana našim ljudskim mentalitetom i slabošću.

Govoreći o novim perspektivama i nadahnućima, dr. Bodrožić istaknuo je da je katekumenska priprava težila tome da pripravi kršćane da budu pravi svjedoci Kristovi u svome društvu i samo bi trebalo doći do svijesti da društvo, svijet, ma koliko primio određene kršćanske vrijednosti, nikada nije dovoljno evangeliziran, te da pred vjernicima ostaje trajni izazov da teže prema punini Kristovoj.

I naše je djelovanje u Crkvi ograničeno istim ograničenjima poradi kojih je katekumenat došao u krizu tijekom stoljeća, no baš zato treba tražiti nove putove i nove inicijative kao odgovor na probleme koji time nastaju. Kao što je nekada katekumenat bio odgovor na stanje čovjeka i društva, to treba biti i danas. Nekada su to bili progoni, pa onda društvo sloboda i mlakosti, a ni danas nije mnogo drugačije, istaknuo je dr. Bodrožić.

Iznio je dvije dimenzije poučavanja u vjeri onih koji nisu bili kršteni. „Prva dimenzija je ona interna potreba, prema kojoj je samo znanje vjere ili nauk koji dolazi odozgor, od Boga, pretpostavljao i određeni ljudski napor kojim ga se moglo razumjeti i prihvatiti. Zato je i Isus zapovjedio svojim učenicima da propovijedaju, naviještaju i poučavaju druge istinama koje je Bog objavio.

Katekumenska priprava je pokazala veliki raspon sadržaja kao i velike mogućnosti prilagodbe, čime (p)ostaje aktualna i znakovita i Crkvi našega vremena“, zaključio je dr. Bodrožić.

Datum 3.3.2020.

Radio Marija

09:00 Da život imaju – aktualnosti iz Zagrebačke nadbiskupije; ur. i vod.: Zvonko Franc
09:45 Glazba
10:05 Vijesti iz nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu - ur. i vod.: mons. Antun Sente, ml.
10:15 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA  

  Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2020
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31
Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Jordanovac 110

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 2327000

Program: +385 1 2327777

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.