Hodočašće bolesnika, osoba s invaliditetom, djelatnika i volontera Caritasa, medicinskog osoblja te djelatnika Crvenog križa Predragocjenoj Krvi Kristovoj u Ludbregu održano je u nedjelju 30. kolovoza. Hodočašće je započelo molitvom Litanija bolesnika, te pobožnošću Križnog puta na prostoru Zavjetne kapele.
Odmah nakon toga uslijedila je hodočasnička misa u Zavjetnoj kapeli koju je predvodio vlč. Leonardo Šardi, biskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji uz koncelebraciju vlč. Marijana Culjaka, župnika iz Zaboka, vlč. Nikice Samodola, umirovljenog svećenika Varaždinske biskupije i mons. Josipa Đurkana, rektora Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.
Tu smo danas zato da zatražimo Božju duhovnu pomoć svojim nemoćima i bolestima
Prije mise hodočasnike je pozdravio mons. Josip Đurkan kazavši: “Tu smo danas zato da zatražimo Božju duhovnu pomoć svojim nemoćima i bolestima. Sve nas neka Bog blagoslovi u tom nastojanju i u tom segmentu našeg ljudskog i kršćanskog života”. Mons. Đurkan zahvalio je organiziranim skupinama medicinskog i karitativnog djelovanja koje su svoje štićenike i korisnike dovele u Svetište.
U uvodu u misno slavlje vlč. Šardi potaknuo je okupljene vjernike da u svoje misne nakane posebno stave sve one koji su danas htjeli biti na ovom hodočašću, ali su zbog trenutne epidemiološke situacije i rizika po osobno zdravlje i život morali ostati kod kuće. U homiliji je pak vlč. Leonardo rekao “došli smo k svojemu Stvoritelju, došli smo k Onome koji je izvor pomoći u našim ljudskim slabostima”.
“I danas upiremo svoj pogled i prema visinama, i prema ovom oltaru Božje prisutnosti, a na osobit način u relikviju Predragocjene Krvi Kristove po kojoj su mnoge molitve uslišane, po kojoj su mnoga ramena postala snažnija, po kojoj ruke pomoći nikada nisu malaksale. Upiremo pogled fizičkih očiju, ali još i više pogled naših duhovnih očiju jer u daru Euharistije i danas krije se prisutnost našega Stvoritelja i Gospodina Isusa Krista koji nam je obećao da nas neće nikad ostaviti siročad i koji nas poziva na nasljedovanje”.
U nastavku homilije propovjednik je spomenuo kako je ovogodišnje hodočašće bolesnika, osoba s invaliditetom, djelatnika Caritasa i Crvenog križa, volontera, medicinskog osoblja posebno znakovito i potrebno kako bismo molili za “prestanak pandemije, za zdravlje tijela, ali osobito za zdravlje naših duša”.
Molimo Boga da u nama nikada ne posustane ni nade, ni vjere, ni ljubavi
“Jer, iako smo potrebni poduzeti sve što je u našoj moći kako bismo očuvali zemaljski život, potrebno je pripaziti da se ono duhovno ne razboli. Jer, bolest duha koji je zaražen grijehom gora je od bilo kakve pandemije. Život tijela trudimo se sačuvati, ali i ono ima svoje ograničenosti. No, život duha jest bez granica, on je besmrtan zbog zasluga našega Spasitelja i Otkupitelja koji je prolio svoju krv za spasenje naših duša. Stoga, molimo Svemogućega Stvoritelja da u nama nikada ne posustane ni nade, ni vjere, ni ljubavi jer upravo su to stožerne kreposti koje nam pomažu da bi naša svakodnevica, bez obzira na okolnosti života u kojima se nalazi svaki pojedini, bila ispunjena smislom života”.
“Evanđelje današnjeg dana u kojem Isus priprema svoje učenike na vlastiti muku i smrt na križu govori nam kako je križ često kamen spoticanja. Vidimo to i u reakcijama Isusovih učenika, a posebno apostola Petra koji se prepao križa. Isus učenicima daje do znanja da tko želi biti njegov učenik treba računati i na križ, koji u njegovoj muci i smrti postaje sredstvo spasenja i svetosti”.
Tko živi za drugoga, taj nikad ne gubi već uvijek dobiva
Vlč. Šardi posebno je ohrabrio obitelji, volontere, karitativne i medicinske djelatnike koji svoj život stavljaju u službu drugoga, – bolesnika, osobe s invaliditetom, potrebitog – rekavši:
“Doista, tko živi za druge, u potpunosti ostvaruje svoje vlastito postojanje. Tko živi za drugoga, taj nikad ne gubi već uvijek dobiva. I svaki može svoj život dati za drugoga. Tko ima snage u rukama i nogama, tko dobro čuje i vidi, on je pozvan i dalje služiti onima čije su snage posustale i klonule. No, izobilje milosti spušta se na cijelo čovječanstvo po molitvama i životima pritisnutima križem. Nitko od nas ne živi za sebe, nitko od nas nije sam sebi dovoljan”.
“Potrebni smo jedni drugima: jaki slabima, a slabi jakima, kako bismo zajedno išli prema svetosti naših života. Draga braćo i sestre, u nijednom trenutku povijesti čovječanstva, čovjek nije bio bez Božje pomoći. Budimo ustrajni i svojim molitvama otvoreni za ono Božje u našim životima. Gospodin će dati snage, osnažit će naša ramena, i privesti nas u vječni život. A pod okriljem Njegova križa, po Presvetoj Krvi koja je prolivena da očisti naše duše od grijeha, mi smo spašeni”.
Nakon mise, hodočasnici su iskazali štovanje Predragocjenoj Krvi Kristovoj osobnim, pojedinačnim ophodom oko oltara u Zavjetnoj kapeli gdje je izložena relikvija Predragocjene Krvi.
