Promotrimo tri teme Velike subote: šutnja, grob i suze.

Šutnja. Velika subota obavijena je šutnjom. Šute zvona, orgulje, šuti liturgija. Kao da je život stao. No, nije stao. U pozadini, tiho djeluje Duh Sveti. Duh Božji je poput vjetra: čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi. Sad, kad koronavirus nosi svoj danak, naša nam vjera govori da neprimjetno u pozadini djeluje Božji Duh da bi nas potaknuo na novu nadu, na novi život.

Grob. Isusov grob spada u središnje simbole Velike subote. Vjernici dolaze na molitvu, da promatraju njegovo mrtvo tijelo dok osjećaju naviru u svoj punini. Iz Evanđelja saznajemo da su Isusov grob čuvali rimski vojnici. Međutim,  nije tako. Isusov grob je čuvao Duh Sveti koji je samo čekao čas da Život pobijedi smrt.  Duh Sveti je duh životvorac, kakao ponavljamo u vjerovanju. Kad je nadošao čas uskrsnuća, Duh Sveti pokazao je svoju moć i vojnici su razbježali. Sada kad koronavirus hara, čini nam se kao da su mnogi naši proljetni snovi propali u grob. Ne moramo se bojati, naše snove čuva Duh Sveti koji će ih jednoga dana opet pozvati u život, i to na novi način, o kojemu nismo ni sanjali.

Suze. Promatrajući grob naših dragih pokojnika, u našim se očima naviru suze. Pred Isusovim grobom plakale se Marija Magdalena i ostale pobožne žene koje su ga voljele. Moguće je da i mi plačemo nad Crkvom, u kojoj vidimo toliko ljudske slabosti. Dobro je tako, jer to znači da volimo Crkvu, suosjećamo s njom.  Jedan od darova Duha Svetoga je snaga. Onaj koji ima povjerenje u njega, dobit će i potrebnu snagu da ćemo i mi jednoga dana uskrsnuti na novi život gdje neće više biti suza ni boli ni jauka, nego samo radost s Bogom gledajući ga oči u oči. Tajna radosne vjere u Crkvu jest uvjerenje da je nosi, štiti i osnažuje snaga Duha Svetoga.