25 godina Radio Marije

Danica Širola pjesme naslovna

Danica Širola (1920.-1926.), bila je izuzetna osoba ne samo na duhovnom nego i na kulturnom polju. Vrijednost njezina stvaralaštva prepoznali su još za njezina života urednici velike spomenice „Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925.“ koja je objavljena prigodom proslave tisućite obljetnice Hrvatskog kraljevstva 1925. Tako su uz njezina oca Stjepana i brata Božidara urednici i njoj posvetili biografski članak na str. 254. ove vrijedne i važne publikacije za hrvatsku povijest i kulturu. Danica je bjavljivala pjesme u Glasniku Presvetoga Srca Isusova i udrugim časopisima. Njezina je duhovna poezija najvećim dijelom posvećena Isusu i Mariji. Povodom 96. obljetnice smrti ove djevojke koja je umrla na glasu svetosti te je nazivaju "miomirisom Božje ljubavi" i "hrvatskom Malom Terezijom", donosimo izbor iz njezinih objavljenih i neobjavljenih pjesama: 


Neobjavljene pjesme

MOJ ISUSE

Ah, tko mi srca šapat može stia,
Što bi čuo? Je li uzdah nebu što se vije?
Il molitvu, što rječcu sve za rječcom niže
I ko dašak cjetka skromna mom Isusu siže.
Ili riječi živog plama u srcu što gori
Ili – ili što mi dušu neizmjerno mori.

Moj Isuse — jelde, jelde, razabrat se ne da
Što Ti srce nije stija, stija pripovijeda
Jer tu misli sve se vrzu – jedna drugu diže
Svaka od njih želi samo Tebi da je bliže
Lete misli – srce sve ih brzo kaže Tebi
I sve pazi da mi koja umaknula ne bi
A Ti slušaš i Ti znadeš, što Ti zborim stija
Šapat srca moga Tebi nikad ne dodije
Moj Isuse!

+++

AMDG!

Hoću, Bože moj, hoću
Da ljubavi pravom  ljubim Tebe
Da ljubavi vrućom, žarkom, gorućom
Da ljubavi velikom ja ljubim Tebe
Hoću…

Ja hoću – tek srce slabo  je moje.
Što samo može – moj Bože?
O, svrni k njemu Ti oči svoje
Gledaj, ko cvijet je na grani zelenoj
Lijep, kao da osu na nj biserom

Ti milosti svoje.
A cvjetić trepti, dršće i miri
I zanos ga sveti diže visoko
Gore, odakle rosa pada
Gore gdje sunce sije.

Ustrepti i kad ga miluje lahor
Blizine Tvoje…
Taj cvjetić mali – to srce je moje.
Al trepti i onda kad vjetrić ga dirne
Cvijeta što glase nosi

I take od bola što ječe
I take, što zamamno zveče.
Ah, zašto trepti i onda
Kad vjetrić svijeta ga dira
Zašto i onda trepti sred hrvoje
Taj cvjetić mali – to srce moje?
Topolšica, 7. XII. 1924.

AMDG (Ad maiorem Dei gloriam)
8. IX. 1923.



ISUSE – BOŽE MOJ!

Kuda li se viješ dušo?
Što te k nebu diže gori
Tko ti dade krila laka
Da se dižeš put blaka
Gdje su neba vječnog dvori?

Tko od zemnih kida doli
da ne gledaš svijeta toga
U nebesa tko te diže
Do prijestolja dobrog Boga?

Znam već – času malo prije
U srce je došo oje
Sam Spasitelj, Isus dragi
Pun dobrote, milja blagi
Ljubavi mi dajuć svoje.

On je s neba dolje sišo
Da u srce uđe moje
Sišo, al se opet vraća gore
U nebeske vraća dvore
do prijestolja slave svoje.

S njim se srce Bogu vije
I duša se diže gore
Sa Isusom slavi Boga
Predobroga Oca svoga
Svako s njini u neba dvore.

Svakog dana Isus dušu
Do prijestolja Božjeg diže
Kad u srce dođe moje
Pun ljubavi vruće svoje
Vodi dušu Bogu bliže.
18. VIII. 1921.

SLAVA NAŠE MAJKE KRALJICE

Trublje trube, harfe nježno zvone
Uz nju pjesme glasovi romone
Melodije one himne svete
Što anđela zapjevale čete.
Ko srebrenih zvona meki glasi
Kao morski na suncu talasi
Kao dašak mirisava cvijeća
I ko šapat lišća sa drveća
Ko zujanje malih marnih pčela
Ko ključanje bistrog gorskog vrela
Sve u pjesmu jednu kad se slije
Pjesmu, kojoj ljepše nikad nije.

Iznajprije polagano – stija
Pa sve jače ta se pjesma vije
Neizmjerne neba kroz prostore
Sad se himne ove glasi ore
Pjesma to je nebeskoj Kraljici.

A ona?
Ta moćna neba Kraljica
Ljepša još od kapi biser-rose
Što na ruže zablista se lati
S jutra, kad je žarko sunce zlati
Ljepša i od rujne divne zore
Na istoku koja još za rana
Rujna krasna sviće svakog dana.
Praćena je četama anđela…
Prosiplju joj cvijetke mirisave
Od ružica – i ljubice plave
I sićušne vlati od kovilja
I mirisne cvjetiće od smilja
I ljiljane mirisave bijele
I rumenih ruža kite bijele
A tamjana kadom opet drugi
Anđelčića prati niz je dugi
A za njima redaju se čete
Što pjevaju himne one svete
Anđeoski to su neba kori
Ali uz njih i svetaca zbori
Patrijarsi i svi sveti oci
Apostoli sveti i proroci
I za Krista svete mučenice
I djevice i ispovjednici
I svi sveti s anđelima poju
Skladno svetu onu himnu svoju
A zanos ih sveti neki prati
Pa srdaca tu im pjesmu zlati
Veličajna, blaga je i mila
Pjesma ova nebeskoj Kraljici.

Tad na jednom zašutiše – stija
Tek još zadnji glas se pjesme vija
Neizmjerne neba kroz prostore
Još se samo jeke glasi ore.

I ko munja kad ljesnu s visina
Sav u sjaju lik Božanskog Sina
Do Kraljice neba eto kroči
Njojzi svoje podigao oči
U nju gleda i ruku joj pruža
I do nogu prospe kitu ruža
Pa je vodi do prijestolja tamo
Za nju što je pripravljeno samo.

Ona smješeć sve za njime glede
Na prijestolje do svog Sina sjede
Božja mati – sva milosti puna
Nad glavom joj od zvijezda je kruna
Baš najljepših dvanaest zvijezda eto
Okruni joj čelo ono sveto
I plašt satkan od sunčanih zraka
I od bijelih mjesečevih traka
Zvjezdicama malim protkan – stija
Uz nju tako lijepo se privija.

U nju sve su oči upravljene
U nju, u nju sve gledaju zjene
I Sin božji krene usta svoja
Glasno, jasno šane: “Majko moja.“

A Marija smješeći se Sinu
Pogled oka krenu u daljinu
I lako mu ruku svetu prime
Želeć nješto govoriti s njime.
„Gledaj“, šane pogled oka vini
Onoj tamo od suza dolini
Tamo gledaj na zemlji – na svijetu
Moju dragu sakupljenu djecu
Skupiše se, gle, mnogo ih ima
O, smiluj se, de pomozi njima
Milost Tvoja nek ih budne pazi
Jelde, pratit će ih milost Tvoja
Ta ono su draga djeca moja.

Slušam Bože, Il me uho vara
Il’ mi mašta krivu sliku stvara
Ne – ne vara, vidim dobro eto
Na nebesih ono slavlje sveto
I duša mi cijela trepti stije
I srce mi tako živo bije
I radost ja osjećam sad pravu
I ponos mi sveti diže glavu
Sretna i ja sam iz čete ove
Što je Majka Božja svojom zove
Marije sam i ja dijete drago
Ah, to moje najveće je blago.

Radujte se sa mnom svi vi tude
Radost naša sveta neka bude
Nek radosne naše pjesme ore
Nek se viju u nebesa gore
I nek svijetu širom dadu znati
Kraljica da neba naša j’ mati
Marija da majka nas je sviju
Njojzi samo da nam srca biju
Mariji
Bogu hvala!


SEKI ZORKI

Mišljah Zorko, doći ću Ti
Boljeticu kad prebolim
Iz daleka kad se kući vratim
Još u rane pramaljeća dane
Da savijem mirisnu kiticu
Od cvjetića i od molitvica
Da uresim raku Tvoju grobnu.

Grobnom humku usred zelenila
Gdjeno spava moja seka mila
Kročila sam uvijek s tija
Kad mi duša od radosti sjala
Ili na nju tuga kad bi pala
Tu sa Zorkom ja sam čavrljala
I smiješila se i plakala
I molitve prebirala.

Sad daleko od Tvoga sam groba
A već prošla ledena je zima
Pramaljeća već su dani tude
Već se svuda i cvjetići bude.

Tek još malo pričekaj me Zorko,
Doći ću Ti – zaista ću doći
Kad procvate prva zelen-grana
Miris – cvijetom bijela jorgovana.
Topolšica, 27. IV. 1925.

+ + +

AMDG!


Objavljene pjesme

PRIKAZANJE

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 4/1920., str. 53.

Srce svoje evo dajem Tebi
Srce cijelo, Kriste, nek je Tvoje;
Ništa više u njem, Tebi samo
Prikazuje sve kucaje svoje.

A dušu evo spremam cijelu,
Pa je dajem u pohranu Tebi,
U okrilju svome da je čuvaš
Okaljalo da je ništa ne bi.

I moj život želim ja da bude,
Samo Tebi na čast u sve dane,
Dok mi dušu, a po volji Tvojoj,
U vječnosti nova zora svane.

Cijelu sebe prikazujem Tebi,
Tebi, Kriste, ljubav koj si sama.
Što boraviš i dane i noći
U svetištu uvijek među nama.

 

PRED SVETIŠTEM

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 6/1920., str. 85.

Pred svetištem kada klečim,
Od sreće mi dršće duša,
Pred svetištem rajske slasti
Često moje srce kuša.

U svetištu Isusu dragi
Pod likom je hljeba bijela,
U svetištu Krist je Tijelom
I njegova ljubav cijela.

U svetištu dane, noći
Otajstveni Isus čeka
U svetištu, jer On želi
Uz nas biti sve do vijeka.

I k svetištu sve nas zove,
Da nam milost svoju daje
Sa svetišta, jer mu srce
Od ljubavi žarke sjaje.

Pred svetište uvije k rado
Zato moja duša kreće,
Pred svetištem jer mi srce
Napuni se rajske sreće.



ZIMA IDE

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 11/1920., str. 169.

Uvelo je nježno cvijeće
Već i lišće šušti suho
K nama kroči nesmiljeno
Krute zime doba gluho.

Umuknuo pjev je ptica
Pa sad vjetar pjesmu poje
I po njemu nesmiljeno
Zima šalje glase svoje.

Ali ima mjesto jedno
Gdje se ne zna što je zima:
Mjesto to je pred oltarom,
Krist gdje svakog rado prima.

Tuj’ ljubavi žarke prijesto
Krista Srce vruće bije;
Pa kad duša pred njeg dođe
Zime ko da nigdje nije.

U blizini tako voljko
Osjeća se Njegva duša,
Ko da nježno gleda cvijeće
I pjevanje ptica sluša.


SRCE BOŽJE, ONO BIJE ZA NAS

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 6/1921, str. 85.

Kad u bijedi ostave nas ljudi,
U nevolji pomoć kad se krati,
Pomoć će nam Srce Božjeg Sina,
Ljubav kojeg svud nas budno prati.
Srce Božje, ono bije za nas,
Božje Srce, ono ljubi nas.

I u sreći kad nam duša pjeva,
Od veselja jače srce bije,
Smi’ješi nam se Srce Božjeg Sina
Ljubav svoju nikome ne krije.
Srce Božje, ono bije za nas,
Božje Srce, ono ljubi nas.


ZAŠTITA SVETOG JOSIPA

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 4/1921., str. 5.

Tri osobe u kućici Nazareta bijela,
Tri osobe u kućici – Krista Crkva cijela.
Malena je u početku, sam joj Isus glava:
Al’ Josipu, da štiti, Bog je dao prava.
Tu Obitelj od zla svoga, što joj prijeti
Štiti Josip Sveti.

Pomaže se Duhom svetim poslanim od Krista,
I zavlada srcem svijeta ljubav njegva čista;
Kao zrno gorušično širom pusti grane,
Raširi se Crkva sveta zemljom na sve strane;
Čovječanstvu da uzmogne plod donijeti
Skrbi Josip sveti.

Navalio pako na nju mnogim progonima,
Nepomična ko pećina gle prkosi svima.
Nit joj mogla nauditi zmija krivovjerska,
Nit je satrt dugovječna carska mržnja zvjerska.
Te pobjede pomogo joj sveđ iznijeti
Branič Josip sveti.

Kao sjena vječnog Oca on se sveđsakrivo,
Tek djelima skrb je svoju očinsku otkrivo;
Štićenica ipak nježnu ljubav opazila,
Zaštitnikom svojim harna proglasila
Tako će nam majku Crkvu njenoj meti
Privest Josip sveti!


DUŠA PRED SVETOHRANIŠTEM

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 11/1921., str. 172.

Da je meni kô što miris ruži
Isusu bih samo mirisala.
Il’ da mi je kao glas slavuju,
Isusu bih samo zapjevala.

Da ja mogu kao cvijetić cvasti,
Isusu bih na oltaru cvala.
Il’ da mogu kô svjećica što je,
Isusu bih pred obrazom sjala.

Da ja mogu bit’ tamjana miris,
Kristu bih se nježno uzdizala.
Il’ da mogu kô kandilo što je,
Kristu bih se rado izgarala.


ZDRAVO KRIŽU!

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 9 i 10/1921., str. 137.

Plovila je tiho mirno
Lađa jednog žića.
Držeć varav ljesak mora
Srećom svoga bića.

Zvijezda vjere svijetlila joj,
Al ne uvijek bistra;
Ljubav svijetu gojit htjela
Sa ljubavlju Krista…

Morili je svijet i pako
Miso im je ista:
Slomit brod, što još bi mogla
Stići u luku Krista.

I u času jednom samo
Podali si ruke…
Tâ u slozi zlodjelo će
Izvršit bez muke.

Podigne se vihor ljuti,
Uzbjesnilo more.
I lađicu malu baca
Bijesno dolje, gore.

O greben je grozni stresu
Strašni mora vali:
Razbio se uz plač neba
Sreće brodić mali…

Duša ipak sad ne klonu
Sinu zvijezda vjere…
Zna da ljubav Isusova
Nikad nema mjere.

Jedin spas joj Križ sad osta
Za nj’ se ona hvata…
Čvrsta, stalna jer joj vjera:
Spas joj – neba plata.


POKLON LJUBAVI

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 7/ 1923., str. 186.

Mjerit ljubav Božju, tko li smije?
Mjerit, ljubav, kojoj mjere nije!
Nit joj more ponire dubinu,
Nit joj gore dopiru visinu;
Nit zvjezdice s neizmjernih kraja
Te ljubavi ne dostižu sjaja;
Nit se sunca žarke zrake mogu
Mjerit žarom Ljubavi u Bogu.

A tu ljubav Bog nam cijelu daje,
Neizmjernu s milosti što sjaje,
Ljubav cijelu daje sebe Boga…
I za spas naš daje Sina Svoga…
Ljubav – Sin nas svojim Tijelom hrani,
Da na zemlji dušu nam obrani.
Neprestance boravi međ nama,
Kako Ljubav izmudri mu sama.

Pohrlimo i hvalu mu dajmo,
Pred svetištem Ljubavi pjevajmo!…


NAJVEĆA SREĆA

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1/1924., str. 108.

Kad je Isus u mom srcu,
Srce bije –
Pozdrave i molbe vruće
Njemu vije.

Kad je Isus u mom srcu,
Duša pjeva –
Od radosti prevelike
Oko sijeva.

Kad je Isus u mom srcu,
Krvca teče
Mnogo življe dajuć Kristu
Časti veće.

Kad je Isus u mom srcu
Ko u raju
Duši tad je u ljubavi
Žarke sjaju.

Kad je Isus u mom srcu,
To najveća
Duši mojoj, srcu mome
Jeste sreća.


O MAJKO DIVNA!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, str. 1921., str. 108.

O Majko divna, nebeski sjaju,
Najljepši cvijete u divnom raju,
Anđele čete slavom Ti ore
i pjesmom pune nebeske dvore:
„ O Majko divna – pronose glasi –
„Utješi bijedne, nevoljene spasi!“

O Majko divna ko ljiljan čista,
Ti čaru zvijezde, što nježno blista!
I naše molbe tebi se dižu,
Po Tebi Sinu da Tvojem sižu:
„O Majko divna“ – čuju se glasi
„Utješi bijedne, nevoljne spasi!“

O Majko divna, Ti naša nado,
Molitvom k Tebi hrlimo rado,
Primi nam molbu, uslišaj Djevo,
Srdaca glase, što vape evo:
„O Majko divna“ – naši su glasi
„Utješi bijedne, nevoljne spasi!“


DA JA MOGU…

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1923., str. 69.

Da ja mogu kao sunca zrake
Do srdaca mnogih se uvući,
Do srdaca koje led obavi,
I u njima plam upalit vrući;
Pričala bih svakom onda tio,
Kako Isus i drag je i mio.

Da ja mogu kao pjesme glasi
U dubinu mnogih saći duša:
O ljubavi zborila bi Božjoj
Svakom srcu milo da me sluša,
O ljubavi što s’ u Srcu krije
Isusovu koje za nas bije.

Da ja mogu kao ruže miris
Srca, dušu opojiti mnogu,
I u njima silni palit oganj
Od ljubavi predobrome Bogu
O Isuse, tu na zemlji veće
Ne bih druge poznavala sreće!



MOJA KRUNICA

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1923., str. 101.

Još sam mala
Na njoj prebirala
Nježno hitna
Ona zrnca mala.

I učila
Kako li je mila,
Gospi draga
Ta molitva blaga.

I sad volim
Na njih da se molim;
Zrnca mala
Vijek bih prebirala!

Ona mene
Sjeća uspomene
Još od rana
Djetinjski mi dana.


O LJUBAVI!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1924., str. 34.

O ljubavi Krista moga, ima li Ti mjere?
Ima li ti gdjegod kraja,
Il’ granica gdjegod ima l’?
O ljubavi, o ljubavi, ima li ti mjere?
Beskrajna je… neizmjerna…
Poput sinjeg duboka je mora,
Razlijeva se na svakoga stvora,
Poput rijeke brzice se vije,
I ko sunca tople zrake one
Ispunjava krajevasione…
Gdje je hladno- tamo ona grije,
A gdje led je – i led tu probije,
Gdje su rane – tamo rane vida,
Gdje su boli – tamo boli blaži
Gdje je tuga – tamo ona tješi
A gdje radost – tu se ona smiješi…
Tko li bi je obuhvatit mogo,
Kad joj mjere ni granica nije!
A tu ljubav silnu, neizmjernu
Mog Isusa sveto Srce krije.


U RANO PROLJEĆE

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1924., str. 48.

Pahuljice bijela snijega kolo zaigrale
Čas njih gledam, čas u ruci ljubičice male.

U mom srcu radost neka: gledaj vani sniježi,
A u mene ljubičicâ cvjetići su svježi.

Mom Isusu na oltarić stavit ću ih mali,
Znam Isusu, da su oni skromni procvjetali.

Ljubičice mile moje, ne bojte se više,
Neće od sad snijeg ni vjetar hladni da vas njiše.

Na otaru mom do Srca Božanskoga tude
Vidjet ćete kako toplo i ljupko vam bude.

Neće tuj do Isusova Srca strt vas zima,
Jer ljubavi u njeg tople mnogo, mnogo ima.

Ah da i ja iz vihora i oluje svijeta
Svoje srce sklonit mogu poput skromnog cvijeta.

Pa da studen oholosti i taštine ledne
Na to moje malo srce i slabo ne sjedne.

Već ko mala ljubičica skromno da se krije
Blizu Srca Isusova – samo za nj’ da bije!


O DA MOLIT!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1925., str. 132.

O da molit ja se mogu
Iz dubine srca svoga,
Molitvama punim žara
Častit Boga predragoga.

Bez prestanka, noći, dane
Provest tako ja bih htjela,
Čitav život moj da bude
Ko molitva jedna cijela.

Korak svaki, kretnja svaka,
Rad i odmor moj u trudu
Jelo pilo san i bdjenje:
Molitvama neka budu.

Svaki uzdah mojih grudi,
Svaki kucaj srca moga,
Svaka rječca, što je zborim
Neka slavi dobrog Boga.

Sve moje, moje usne
Nek molitva uvijek sveti,
Nek usrdna, smjerna, žarka
U nebesa k Bogu leti.


KAD U SRCE MOJE ISUS SAĐE

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 134.

Kad u srce moje Isus sađe,
Tad za dušu sreće nema slađe
Pa mi duša
Nijema sluša,
Što će Isus da joj kaže
Želi riječ da svaku čuje Krista
On bo zbori, ljubav koj’ je čista.

Kad u srce moje Isus sađe
Željnu, što ga čeka, dušu nađe:
Pa mu plaha
Sve bez daha
Duša pozdrav šalje vrući,
Čedno želje iznaša mu svoje,
Želje što ih krije srce moje.

Kad u srce moje Isus sađe,
Duša moja htjela bi da najrađe
Da ostane
U sve dane
Isus usred srca moga.
U svom srcu Njemu dajem prijesto,
Nikad da ne ostavi to mjesto.

Kad u srce moje Isus sađe,
Duša zbori sve, što bi najrađe.
Ona želi
Život cijeli,
Da za Krista živi samo.
Pjevajuć mu sveđer pjesme nove
Da uz njega bude u vijekove.


PRVI CVJETIĆ

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 134.

Prvi cvjetić, vjesnik pramaljeća,
Prvi cvjetić proljetnoga cvijeća
Stavih danas na oltar moj mali,
Da Isusu cvjeta, da ga hvali.
Taj će cvjetić umjesto mene Kristu,
Da otkrije ljubav srca čistu;
Zborit će mu moje srce kako
Za njeg’ bije baš u doba svako
Kako samo za njeg živjet želi
Duša moja kroz svoj život cijeli.


BOJITE SE? ZAŠTO?

Kalendar Srca Isusova, 1924., str. 81.

Plovi lađa na pučini uzburkana mora;
Plovi lađa, tiho samo plovi.
Slatki u njoj sakriti su snovi,
Cilj joj jedan, cilj joj sveti do nebeskih dvora.

Al’ se more ovo sinje uznemiri jako:
Vali će se zlobe dići;
Da lađicu može stići
Cjeli evo sa svom moći digo se je pakô.

Plovi lađa, koja eno ime „Crkva“ nosi.
Ne plaši je ta oluja,
Niti pakla zlobe struja.
Plovi tiho, plovi mirno, paklu sva prkosi.

Da se boji? – Ta, u krilu njenom Krist počiva.
Ispunja je ljubav sveta,
Božja radost u njoj cvjeta,
Isus dobri u njoj slasti svoje sve otkriva.

Ljuti đavô Crkvu gleda i bjesni se više,
Da vjernika jenja vjera
U strah sve ih tako tjera;
Malodušni već im propast pred očima riše.

Tad vjernikâ u tom strahu uzdižu se glasi,
Bûde Krista, koji snije;
Iz srca im glas se vije:
„Izginusmo, o Gospode, pomozi i spasi!“

A Krist milo sve pogleda, i svima je praštô,
Što nevjera iz njih zbori,
Pa im milo tek govori:
„Malovjerni, ja sam”.


Izvor: Put k suncu blaženoga Ivana Merza

Radio Marija

16:45 Glazba
17:00 Nadom nošeni - tema: Predškolske i školske bolesti; gošća: Đurđa Španović, dr. med. spec. pedijatar; ur. i vod.: s. Augustina Barišić
17:45 Glazba
18:15 Molitva - Večernja

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Kad bi ljudi poznavali vrijednost Svete Mise, svaki dan bi morali doći redarstvenici"... Citati i misli sv. o. Pia

Današnji sveti zaštitnik je sv. Pio iz Pietrelcine, glasoviti i kod vjernika omiljeni Padre Pio, talijanski kapucin i mističar. Na njegov spomendan, izdvajamo...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Rujan 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.