AUTOR: fr. Zvonko Džankić, OP
Dvije su bitne odrednice koje karakteriziraju tekst iz Evanđelja po Ivanu (Iv 5, 17-30, ), koji slušamo u liturgiji današnjega dana. Prvo, Isus kako vele Židovi krši subotu, a drugo Boga naziva Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Kako nas upoznaje evanđelist Luka, Isus pita farizeje i pismoznance: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?“ Što je u njihovu fokusu i zašto ih smeta što Isus čini dobro ? Što je obdržavanje subote predstavljalo za židovstvo? Smisao subote za Židove u Isusovo vrijeme podrazumijevalo je sudjelovanje u Božjem počinku. Naime, subota je dan kada Izrael postoji samo za Boga. Sve ljudske aktivnosti i potrebe toga dana miruju. Prioritet jest davanje prednosti Bogu. U tom duhu Židovi su osmislili i niz propisa za zaštitu subote.
Za Isusa svi su oni „samo ceste i prohodni putovi koji vode u konačnu slobodu, u Božje perivoje“. Isus otkriva besmislenost nekih propisa subotnjeg počinka:„Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!“ Dobrobit čovjeka je iznad subote. No, Židovi to ne shvaćaju nego ga kritiziraju jer je pomogao bolesnom čovjeku u dan subotnji. „Isus želi Zakonu vratiti njegov prvotni smisao, Bogu očinsko lice, a čovjeku istinu da je sin. Ako čovjek ne ide prema tome, slavljenje subote postaje isprazni običaj.“ S jedne strane Isu čini jer ljubi, a s druge strane jasno odgovara okupljenima:„Otac moj sve do sada radi pa i ja radim“. Otac uvijek djeluje. Što on čini, to jednako i Sin čini pa čak i subotom. On oponaša Oca.
Za Isusa djelo stvaranja još nije završeno. Bog nastavlja raditi bez prestanka, dan i noć držeći svemir i sve nas. Isus surađuje s Ocem tako da jednoga dana svi prispiju k obećanom vječnom počinku. Ljubav je ta koja omogućava da Božje stvaralačko djelovanje zasja i bude vidljivo. Njihov odnos jest odnos intimne ljubavi. Što vidi da Otac čini, to jednako čini i Sin. On je Očev odraz - lice Očevo. Kakva je snaga odnosa, najbolje svjedoče Sinovljeve riječi: „Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.“ Iz njihove ljubavi teče rijeka milosti koja nas želi oprati i učiniti dionicima spasenjskog čina. Bog Otac nam postaje prisutan u Isusu i želi da ga upoznamo i ljubimo. Bog je život - sila koja stvara. Prisutan je u Isusovoj Riječi i onaj tko je prima - Njega prima te je zahvaćen uskrsavajućim dodirom koji ga vodi izvan granica smrti.
