Evanđelje po Luki
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!« 38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Poštovani slušatelji Radio Marije, draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija. Ovaj evanđeoski ulomak, najsvečaniji je trenutak povijesti spasenja. Možemo zamisliti ovaj događaj pun Božje ljubavi i milosti, a isto tako trenutak koji stavlja čovjeka na ispit vjere. Marija, Josipova zaručnica, u svome roditeljskom domu susreće anđela. Kako se nije uplašila kada ga je vidjela. Vjerujem da bi svatko od nas bio uplašen. Vjerojatno bi i nama anđeo govorio: Ne boj se! kao što je govorio Zahariji u Hramu. Ali Marija nije osjećala strah, upravo zbog čistoće pred Bogom. Zato anđeo Mariju naziva Milosti puna. Puna je milosti jer ju grijeh nije osjenio. Marija samo razmišlja o tom pozdravu i ne razumije Božji naum. Anđeo njoj govori: Ne boj se! U drugačijem značenju. Ne boj se Marijo prihvatiti Božji naum spasenja. Marija, kao i svaki ljudski stvor, promišlja prvo o naravnom načinu začeća. Još nije u braku, kako će to biti. Ni sama nije razumjela da će dijete koje će se roditi biti ustvari sam Bog. Zato je odmah anđeo tješi i govori kako će to biti i daje joj primjer njezine rođakinje koja, iako stara, vjerovala je da će kad-tad od Boga primiti dijete. Zato Marija i svjedoči: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi. Kako li je ovaj odgovor moćan. Zbog ovog odgovora i podzemlje se zatreslo. Zbog ovog odgovora svi koji su umrli radovali su se jer su znali da dolazi kraj njihove patnje. Zbog ovog odgovora nebo se radovalo jer će čovjek biti spašen. Marija je vjerom prihvatila. Nije razumjela, ali je znala da Bog može sve učiniti. Zato jedno predslovlje govori: Marija ga je s ljubavlju u neokaljanu krilu nosila, da se ispuni obećanje Izraelu i iščekivanje svih naroda svijeta. Marija je prihvatila Boga upravo s ljubavlju. Istinska Izraelka u kojoj nije bilo prijevare. Ljubav i vjera u njezinu srcu dopustili su da Bog po njoj djeluje. Bila je svjesna da ljudi neće razumjeti što je Bog učinio u njezinu životu, ali je prihvatila biti Božja majka upravo zbog svakog od nas.
Marija je u trenutku začeća pokazala otvoreno srce za Boga i čovjeka. Pokušajmo i mi u hodu prema Božiću otvoriti svoje srce prvo Bogu, a zatim svome bližnjemu. Otvorimo svoje srce Bogu kako bi u nama očistio ono što nas prijeći njegovoj milosti, a sa takvim srcem budimo na pomoći svakom čovjeku koji je u potrebi. Marija je pustila prvo Bogu da djeluje, a iz te ljubavi prema Bogu, dopustila je da se iz nje rodi onaj koji će spasiti svakog čovjeka. Budimo poučeni ovim Marijinim primjerom i donosimo Boga svakome. Neka se u nama rodi Bog. Obilje Božjeg blagoslova. Antonio Kljajić, đakon Požeške biskupije.
Antonio Kljajić, đakon Požeške biskupije.
