Iz knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodinove ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.« Glas viče: »Pripravite put Gospodinu kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravn o, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni. Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice.
Poštovani slušatelji Radio Marije, draga braćo I sestre!
Vrijeme došašća se danas u svijetu prikazuje na čudan način. Dovoljno je samo izaći iz svojih domova i vidjeti kako svako mjesto u našoj Domovini organizira tzv. advente. Samo zabava, druženje, pa se tu i nađe pokoji simbol koji i ne predstavlja samu bit Božića, a kamoli iščekivanja. Vrijeme došašća se danas pretvorilo u suvremenu komercijalizaciju. Bit je što više novaca potrošiti, bit je izaći u grad gdje održava „advent“, popiti čašu kuhanog vina ili čaja itd. Međutim, je li to smisao došašća kakav bi on trebao biti. Čovjek često odlazi u neke krajnosti. Za vrijeme došašća želi provod, a za vrijeme korizme uskraćuje si obroke i mnoge stvari kako bi dotjerao svoj fizički izgled. Čovjek je zaboravio na istinski smisao ovih vremena. Crkva govori o došašću kao jakom liturgijskom vremenu u kojem se pripremao za Svetkovinu Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Jesmo li Božić tako lako istisnuli iz njegove biti? Jesmo li zaboravili na djelo Božjeg spasenja? Mi se znamo zavesti ovim svijetom. Isto tako su i Izraelci činili. Činili su zlo u Božjim očima i zbog toga bili protjerani u ropstvo. Ali Bog ne ostavlja čovjeka. Čuli smo proroka što govori. Bog govori po njemu: Tješite, tješite moj narod! Ne boj se čovječe, doći ću opet tebi i bit ćeš spašen. Zato vrijeme došašća nije vrijeme za provode i traženje zabave. To je vrijeme kada razmišljamo o Gospodinu, o Njegovom dolasku u ovaj svijet. Bog postaje čovjekom i zbog mene i zbog tebe. U ovome vremenu, Bog nas poziva da zastanemo, da ga pronađemo i primimo u svoje srce. Bog ulazeći u ovaj svijet nije imao ni gdje bi se rodio. Rodio se u noći betlehemske štalice. Svi su ga odbili primiti jer nisu bili spremni primiti Boga u svoje srce zbog strasti ovoga svijeta.
Zato draga braćo i sestre! Na početku ovog svetog vremena, želio bi s Vama promišljati o onoj koja dopustila Bogu da uđe u njezino srce. Marija. Najljepše ime uz ime Božje u Svetom Pismu. Ako je ona bila spremna pripraviti svoje srce za Boga, pozivam sve nas da i mi pripremimo svoja srca u ovom vremenu. Zastanimo, vidimo, što je ono što prijeći da Gospodin uđe u moje srce. Jesam li spreman dopustiti da se Bog rodi u mome srcu? Razmislimo i otvorimo svoje srce Bogu. Neka vas prati Božji blagoslov.
Antonio Kljajić, đakon Požeške biskupije.
