Tražiš naše mišljenje, Gospodine, i pitaš za nekoga od nas. Meni govoriš.
Dugačak je, naporan dan, ako zemlju na tvojem polju obrađujem kao što si od početka čovjeku povjerio (Post 2,5,15). Tvoje sam stado čuvao kao prvi pastir Abel (Post 4,2). Nevrijedan sam sluga, rob tvoj (3x δοῦλος Lk 17,7.9.10).
Na kraju dnevnoga posla najprije moram spremiti obrok. Opasat ću se i posluživati. Dužan sam učiniti što mi naređuješ. Otac nebeski daje da ja, sluga beskoristan, stvaram (3x ποιέω Lk 17,9.10) sve ono što mi on nalaže.
Ali, gle, ti se, Gospodaru vječni, dobri, pripasuješ, postavljaš me za stol, pristupaš mi i poslužuješ me (Lk 12,37). Raskošan stol preda mnom prostireš, Pastiru moj (Ps 23,5)! Ustaješ, Isuse, od svečane večere, odlažeš kraljevsko odijelo, uzimaš ubrus i opasuješ se (Iv 13,5). Saginješ se, kao što si se onda pred optuženom u Hramu dvaput sagnuo da pišeš po tlu zemaljskom (Iv 8,6.8). Moje noge pereš.
Autor: p. Niko Bilić
Izvor: Biblijski portal
