Tijekom devetodnevne priprave uoči Stepinčeva od 1. do 9. veljače 2025. u 7:45 i 20:45h poslušajte prigodna razmatranja koje pripremaju karmelićanke Božanskog Srca Isusova s Vrhovca u Zagrebu.
,,Katolik malodušnik za mene je jedan monstrum, i da ne zaslužuje imena katolik.''
Ove godine pozvani smo biti hodočasnici nade. Ako smo hodočasnici nade, trebali bismo i druge privoditi toj nadi kojoj smo sami hodočastili, kojoj smo krenuli u susret i koju smo primili. Nema vremena koje nije imalo svoje poteškoće. I ni jedno vrijeme nije lakše ili teže. Svatko ima samo svoje vrijeme koje mu je darovano, baš ovdje i baš sada. Sve je samo za tebe i za mene, baš onako kako treba biti za naše posvećenje. Pomalo grubo zvuči, ali bl. Alojzije Stepinac nije se bojao reći: „Katolik malodušnik za mene je jedan monstrum, i da ne zaslužuje imena katolik.“ Katolik malodušnik, za njega je monstrum. Razmišljajući o poteškoćama u svojem životu, većina ljudi može prepoznati toga monstruma koji je upao u malodušnost i zaboravio na Nadu izvan svake nade. Promatrajući strahote koje nas okružuju vrlo lako možemo upasti u crnilo bez dna i gledajući dalje u strahote samo tonemo. Kada zaboravimo tko je izvor našega života, onoga tko nam je i vlasi na glavi izbrojio javlja se malodušnost, nemir, strepnja, tjeskoba, nezadovoljstvo i očaj. Sam Isus nam u Evanđelju kaže: „Prijatelji moji: Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a dalje ne mogu ništa učiniti. Pokazat ću vam, koga da se bojite: Bojte se onoga, koji nakon smrti ima moć baciti u pakao. Da, kažem vam: Njega se bojte! Ne kupuje li se pet vrabaca za deset novčića? A ipak ni jedan od njih nije zaboravljen kod Boga. Tako je i kosa na vašoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vrijedniji od mnogo vrabaca. Kažem vam: Tko prizna mene pred ljudima, njega će i Sin čovječji priznati pred anđelima Božjim (Lk 12, 4–7).
Podignimo glavu! Gledajmo u istinsko Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka i tolike primjere svjedoka koji su odsijevali tim svjetlom. Bl. Alojzije Stepinac živio je u vremenu zatvaranja i progona djece i nevinih, ratova, siromaštva, sablazni u Crkvi, osobno je kušao fizička i psihička maltretiranja i nevin je osuđen. Gdje god je gledao - u svoj osobni život, ili u stanje u domovini i svijetu - mogao je vidjeti tamu. Ali on je gledao u Onoga koji je Svjetlo od Svjetla i ostao je nepokolebljiv u toj nadi izvan svake nade donoseći ju i drugima. Samo gledajući u Krista možemo ostati mirni u teškoćama. Što je voda mirnija mjesečina na njoj bolje odsijeva. Tako je i u našem životu, što smo mirniji u poteškoćama i što veću nadu gajimo to više odsijeva Kristova slika.
Ratovi, pobačaji, surogat majčinstvo, promjene spola, nevjere u Crkvi, osobne životne teškoće i tragedije - sve su to tame koje gube bitku dok gledamo u našeg raspetog Gospodina. Ta zato je došao na svijet. Vjeruj i nadaj se, već smo unaprijed spašeni. Nada je očekivanje i usmjerenje na neko buduće dobro koje nam je teško dostižno. Očekujući to dobro u nama se javlja radost i zadovoljstvo. Što je teža situacija u našem životu potrebna nam je veća nada, a što je veća nada veća je i radost i zadovoljstvo. Zato nas sv. Pavao u poslanici Filipljanima poziva: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ (Fil 4, 4-7)