Suci 1-3
1
1 UVOD
1. KRATKA POVIJEST NASELJENJA U KANAAN
Naseljenje Jude, Šimuna, Kaleba i Kenijaca
Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: »Tko će od nas prvi poći na Kanaance da se protiv njih bori?« 2 A Jahve odgovori: »Neka Juda prvi pođe; u njegove ruke stavljam zemlju.« 3 Tada Juda reče svome bratu Šimunu: »Pođi sa mnom u zemlju koja mi je dosuđena u baštinu; borit ćemo se protiv Kanaanaca, a potom ću se ja uza te boriti na tvojoj zemlji.« I Šimun ode s njim. 4 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuća ljudi. 5 U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. 6 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. 7 Tada reče Adoni-Sedek: »Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća.« Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. 8 Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše mačem žitelje i spališe grad.
9 Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. 10 Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu – Hebronu bijaše nekoć ime Kirjat Arba – i ondje potuče Šešaja, Ahimana i Talmaja. 11 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoć zvao Kirjat Sefer. 12 Tada reče Kaleb: »Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.« 13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu. 14 Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siđe ona s magarca, a Kaleb je upita: »Što hoćeš?« 15 Ona mu odgovori: »Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode.« I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.
16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima. 17 Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše »heremu«, prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem, ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. 19 Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20 Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21 A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega.
22 Naseljenje Josipova doma
Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. 23 I pleme Josipovo uze izviđati Betel. Grad se nekoć zvao Luz. 24 Uhode opaziše čovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: »Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo ti biti milostivi.« 25 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše mačem, a onoga čovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. 26 Čovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.
27 Naseljenje sjevernih plemena i Edomaca
Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji. 28 Kad je Izrael ojačao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. 29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli među njima. 30 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka. 31 Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 32 Ašerovci su ostali tako među Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. 33 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio među Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka. 34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siđu u ravnicu. 35 Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojačala, bila im je nametnuta tlaka.
36 Područje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.
2
1 Anđeo Jahvin naviješta Izraelu nevolje
Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: ‘Neću raskinuti saveza svog s vama dovijeka. 2 A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje, nego rušite njihove žrtvenike!’ Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili? 3 Zato vam kažem: neću ih odagnati pred vama. Nego, oni će vas tlačiti i bogovi njihovi bit će vam zamkom.« 4 Kad anđeo Jahvin izreče te riječi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. 5 I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi.
6 2. OPĆA RAZMATRANJA O RAZDOBLJU SUDACA
Kraj Jošuina života
Tada Jošua otpusti narod i raziđoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju. 7 Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve učinio Izraelu. 8 Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. 9 Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. 10 A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu.
11 Otpadništvo i kazna sljedećih naraštaja
Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. 12 Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pođoše za drugim bogovima između bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. 13 Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. 14 Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljačkašima da ih plijene, izruči ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. 15 Što bi god počeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju.
16 3. SUCI
Nema trajnog obraćenja
Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. 17 Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako. 18 Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 19 A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od svojih opakih djela i postupaka.
20 Razlozi s kojih ostadoše strani narodi
Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče: »Kad je taj narod pogazio savez kojim sam obvezao njihove očeve i nije poslušao glasa moga, 21 ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio«, 22 da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 23 Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke.
3
1 Narodi koji su se održali
Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. 2 Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauče vještinu ratovanja – barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: 3 ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 4 Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. 5 Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; 6 ženili se njihovim kćerima i davali svoje kćeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.
7 POVIJEST SUDACA
1. OTNIEL
I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9 Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10 Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11 Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina.
2. EHUD
Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12 Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. 13 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. 14 Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15 Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja – Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16 A Ehud načini sebi bodež s dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo.
18 Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. 19 Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reče: »Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!« Kralj mu odvrati: »Tiho!« I svi koji su uza nj bili izađu.
20 Ehud uđe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reče: »Imam, kralju, za tebe riječ od Boga!« On odmah usta s prijestolja. 21 Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 22 Za oštricom uđe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvući oštricu iz trbuha. Nečist je izlazila odande. 23 Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zaključao ih.
24 Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zaključana, rekoše: »Bit će da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe.« 25 Čekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše ključ i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav.
26 Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao već idole i sklonio se u Seiru. 27 Čim dođe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siđoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na čelu. 28 I reče im: »Pođite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje.« Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. 29 Pobili su u to vrijeme oko deset tisuća Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. 30 Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina.
31 3. ŠAMGAR
Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
