Mk 1-3
1
1 I. PRIPRAVA ZA ISUSOVO DJELOVANJE
Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mt 3, 1–12; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–27)
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2 Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da ti pripravi put.
3 Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
7 I propovijedao je:
»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8 Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
9 Isusovo krštenje
(Mt 3, 13–17; Lk 1, 21–22; Iv 1, 29–34)
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
12 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Lk 4, 1–13)
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
14 II. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI
Početak propovijedanja
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15 »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
16 Prva četiri učenika
(Mt 4, 12–22; Lk 4, 14–15; 5, 1–11; Iv 1, 35–51)
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17 I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« 18 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
19 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. 20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
21 Poučavanje i čudo u kafarnaumskoj sinagogi
(Lk 4, 31–37)
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. 22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: 24 »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« 25 Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« 26 Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
27 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
28 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
29 Ozdravljenje Petrove punice
(Mt 8, 14–15; Lk 4, 38–39)
I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. 30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
32 Druga ozdravljenja
(Mt 8, 6–17; Lk 4, 40–41)
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 33 I sav je grad nagrnuo k vratima. 34 I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
35 Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji
(Mt 4, 23; Lk 4, 42–44)
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 36 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 37 Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« 38 Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« 39 I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
40 Ozdravljenje gubavca
(Mt 8, 1–4; Lk 5, 12–16)
I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« 41 Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« 42 I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44 riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« 45 Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
2
1 Ozdravljenje uzetoga
(Mt 9, 1–8; Lk 5, 17–26)
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« 6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7 »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« 8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? 9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? 10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: 11 »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«
13 Poziv Levija. Gozba s grešnicima
(Mt 9, 9–13; Lk 5, 27–32)
Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. 14 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« 17 Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
18 Rasprava o postu
(Mt 9, 14–17; Lk 5, 33–39)
Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?« 19 Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. 20 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«
21 »Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«
22 »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!«
23 Trganje klasja u subotu
(Mt 12, 1–8; Lk 6, 1–5)
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24 »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
25 Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? 26 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
27 I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
3
1 Ozdravljenje u subotu
(Mt 12, 9–14; Lk 6, 6–11)
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. 2 A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. 3 On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« 4 A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
5 A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
6 Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
7 Narod grne za Isusom
(Mt 12, 15–16; Lk 6, 17–19)
Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona – silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. 10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli. 11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« 12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
13 Izbor dvanaestorice
(Mt 10, 1–4; Lk 6, 12–16; Dj 1, 13)
Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. 14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati 15 s vlašću da izgone đavle. 16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, 17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca 19 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
20 Neodržive klevete
(Mt 12, 22–32; Lk 11, 14–23; 12, 10)
I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21 Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
22 I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25 Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27 Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!«
28 »Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« 30 Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
31 Prava rodbina Isusova
(Mt 12, 46–50; Lk 8, 19–21)
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« 33 On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! 35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
