Mt 25-28
25
1 Prispodoba o deset djevica
»Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku. 2 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3 Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
5 »Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 6 O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ 7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8 Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ 9 Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«
10 »Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11 Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ 12 A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ 13 Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
14 Prispodoba o talentima
(Lk 19, 11–27)
»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. 16 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18 Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
19 »Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 20 Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ 21 Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
22 »Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ 23 Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«
24 »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. 25 Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ 26 A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! 27 Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
28 »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29 Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 30 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«
31 Posljednji sud »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32 I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
34 »Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
37 »Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38 Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ 40 A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
41 »Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 42 Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
44 »Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ 45 Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
46 »I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
26
1 VII. MUKA I USKRSNUĆE
Zavjera protiv Isusa
(Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2; Iv 11, 45–53)
I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: 2 »Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.« 3 Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 4 i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5 Jer se govorilo: »Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.«
6 Pomazanje u Betaniji
(Mk 14, 3–9; Iv 12, 1–8)
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 7 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8 Vidjevši to, učenici negodovahu: »Čemu ta rasipnost? 9 Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.«
10 Zapazio to Isus pa im reče: »Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 11 Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12 Izlila je tu pomast na moje tijelo – za ukop mi to učini. 13 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
14 Judina izdaja
(Mk 14, 10–11; Lk 22, 3–6)
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15 i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16 Otada je tražio priliku da ga preda.
17 Pashalna večera
(Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30)
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« 18 On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« 19 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
20 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21 I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« 22 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« 23 On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« 25 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
26 Ustanovljenje euharistije – večere Gospodnje
(Mk 14, 22–26; Lk 22, 15–20; 1 Kor 11, 23–25)
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« 27 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! 28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29 A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.« 30 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
31 Proroštvo o Petrovoj zataji
(Mk 14, 27–31; Lk 22, 31–34; Iv 13, 36–38)
Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti zbog mene. Ta pisano je: Udarit će pastira
i stado će se razbjeći.
32 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« 33 Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću!« 34 Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« 35 Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
36 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38 Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«
39 I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
40 I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43 I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44 Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
45 Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
47 Isus uhvaćen
(Mk 14, 43–50; Lk 22, 47–53; Iv 18, 3–12)
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48 A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« 49 I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. 50 A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52 Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53 Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
54 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55 U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.
Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
57 Isus pred Vijećem
(Mk 14, 53–65; Lk 22, 54–55. 63–71; Iv 18, 13–14. 19–24)
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58 A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
59 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60 Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61 i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
62 Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« 63 Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« 64 Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.« 65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! 66 Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!«
67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68 govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
69 Petar se odriče Isusa
(Mk 14, 66–72; Lk 22, 56–62; Iv 18, 15–18. 25–27)
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« 70 On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« 71 Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« 72 On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
73 Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« 74 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. 75 I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
27
1 Isus predan Pilatu
(Mk 15, 1; Lk 23, 1–2; Iv 18, 28–32)
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
3 Judina smrt
(Dj 1, 18–19)
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4 govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« 5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7 »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8 Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. 9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – 10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
11 Pred Pilatom
(Mk 15, 2–15; Lk 23, 3–5. 13–25; Iv 18, 33 – 19, 16)
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« 12 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« 14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
15 A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« 18 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«
20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21 Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« 22 Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« 23 A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« 25 Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27 Trnova kruna
(Mk 15, 16–20; Iv 19, 2–3)
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« 30 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
31 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
32 Raspeće
(Mk 15, 21–32; Lk 23, 26–43; Iv 19, 17–27)
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
33 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. 35 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36 I sjedeći ondje, čuvahu ga.
37 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40 »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« 41 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42 »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« 44 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
45 Isusova smrt
(Mk 15, 33–41; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30)
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. 46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49 A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« 50 A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
57 Ukop
(Mk 15, 42–47; Lk 23, 50–56; Iv 19, 38–42)
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
62 Straža na grobu
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63 te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ 64 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« 65 Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« 66 Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
27
1 Uskrsnuće Isusovo
(Mk 16, 1–8; Lk 24, 1–12; Iv 20, 1–10)
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2 I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3 Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. 4 Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
5 A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 6 Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 7 pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«
8 One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9 Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10 Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
11 Prijevara židovskih glavara
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12 Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13 govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’ 14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« 15 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.
16 Ukazanje u Galileji. Sveopće poslanje
(Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49; Iv 20, 19–23; Dj 1, 6–8)
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18 Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20 i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
