Jer 13-17
13
1 Pojas na Eufratu
Ovako mi govori Jahve: »Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači.« 2 I kupih pojas po riječi Jahvinoj i opasah bokove. 3 I dođe mi drugi put riječ Jahvina: 4 »Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine.« 5 I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Jahve: 6 »Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.« 7 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. 8 Tada mi dođe riječ Jahvina: 9 »Ovako govori Jahve: ‘Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 10 Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. 11 Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me’ – riječ je Jahvina – ‘da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!’«
12 Razbijeni vinski vrčevi
»Reci tom narodu: ‘Svaki se vrč puni vinom.’ A oni će ti prigovoriti: ‘Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?’ 13 Reci im tada: ‘Ovako govori Jahve: Evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14 I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima’ – riječ je Jahvina. ‘Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.’«
15 Prijetnja izgnanstvom
Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti:
Jahve sad govori!
16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu,
prije nego što se smrkne,
prije nego što se noge vaše spotaknu
po planinama mračnim.
Vi se nadate svjetlosti,
a on će je u mrak pretvoriti,
prometnuti u crnu tamu!
17 Ako ovo ne poslušate,
potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše,
suze će roniti,
oko će mi suze prolijevati,
jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.
18 Prijetnje Jojakinu
»Reci kralju i kraljici-majci:
‘Sjednite duboko dolje,
jer vijenac slave
pade s vaših glava.
19 Gradovi Negeba zatvoreni su,
i nikoga nema da ih otvori.
Sva je Judeja izgnana,
sasvim izgnana!’«
20 Opomena okorjelom Jeruzalemu
»Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj
one što nadiru sa sjevera.
Gdje je stado tebi povjereno,
slavne ovce tvoje?
21 Što ćeš reći kada ti se nametnu
kao gospodari tvoji
oni koje si sam naučio
da te kao ljubavnici vode.
Neće li te bolovi spopasti
kao rodilju?
22 Možda ćeš se tad upitati:
‘Zašto me to snašlo?’
Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute,
nasilje nad tobom učiniše.
23 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju?
Ili leopard krzno svoje?
A vi, možete li činiti dobro,
navikli da zlo činite?
24 Zato ću vas raspršiti k’o pljevu
koju raznosi pustinjski vjetar.
25 To je sudba tvoja
i dio tebi odmjeren«
– riječ je Jahvina –
»jer si mene zaboravio
i u laž se uzdao.
26 Sam ću ti halju do lica podići
da se tvoja golotinja vidi.
27 Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje
i bestidno tvoje bludničenje,
na humcima, u poljima,
vidio sam tvoje grozote.
Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne očisti
i dokle će to još trajati ...?«
14
1 Velika suša
Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši:
2 Judeja je tugom obhrvana
i ginu njeni gradovi,
sumorno leže na zemlji,
krik Jeruzalema do neba se vije.
3 Odličnici šalju sluge po vodu:
dolaze do studenaca,
ali vode ne nalaze,
vraćaju se praznih vrčeva,
postiđeni, posramljeni,
pokriše glavu svoju.
4 Zemlja je sva ispucala
jer kiše nema.
Ratari se postidješe,
pokriše glave.
5 Pa i košuta u polju
ostavlja mlado
jer trave nema.
6 Divlji magarci, stojeć’ na goletima,
dašću kao čagalj,
oči im malaksale
jer nema zelenila.
7 Bezakonja naša protiv nas svjedoče,
smiluj se, o Jahve, rad’ imena svoga!
Jer otpadosmo od tebe,
tebi sagriješismo,
8 o nado Izraelova,
spasitelju njegov u danima nevolje!
Zašto si kao stranac u ovoj zemlji,
kao putnik što se uvrati da prenoći?
9 Zašto si kao prestravljen čovjek,
kao junak koji ne može pomoći?
Ta ti si među nama, o Jahve,
mi se tvojim zovemo imenom –
nemoj nas ostaviti!
10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: »Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli.« I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 11 I reče mi Jahve: »Ne traži milosti za ovaj narod. 12 Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti.«
13 Tada rekoh: »Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.’«
14 A Jahve mi reče: »Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.« 15 Zato ovako govori Jahve: »Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. 16 A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa – njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.«
17 »A ti im reci ovako: ‘Nek’ oči moje suze rone danju i noću,
i neka ne prestanu,
jer je strašno slomljena
djevica, kći naroda moga,
ranom neobično ljutom.
18 Pođem li u polje,
evo mačem pobijenih!
Vratim li se u grad,
evo od gladi iznemoglih!
Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji
i ništa ne znaju.’«
19 Ta zar si Judeju sasvim odbacio?
Zar ti duši omrznu Sion?
Zašto nas tako biješ
te nam više nema lijeka?
Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
20 O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo,
bezakonje otaca svojih;
doista, tebi sagriješismo!
21 Ne odbaci nas, rad’ imena svoga,
ne sramoti prijesto slave svoje,
spomeni se i nemoj razvrći saveza svog s nama!
22 Zar ispraznost bezbožnika dažda daje?
Ili zar nebesa sama kiše?
Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš?
Zato se u te uzdamo,
jer ti sve to činiš.
15
1 I reče mi Jahve: »Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lica mojega, neka idu od mene! 2 Ako te upitaju: ‘Kamo da idemo?’, odgovori im: ‘Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt!
Tko je za mač, pod mač!
Tko je za glad, u glad!
Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!’
3 Poslat ću na njih četiri nevolje« – riječ je Jahvina: »mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 4 I učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga – za sva zla što ih počini u Jeruzalemu.«
5 O nevoljama rata
»Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme,
tko da te požali?
Tko li će se svratit’ da te zapita kako ti je?
6 Ti me odbaci« – riječ je Jahvina –
»i leđa mi okrenu.
I zato na te digoh ruku zatornicu.
Dojadi mi da ti uvijek praštam!
7 Zato ću ih izvijati vijačom
na vratima zemlje ove.
Narod svoj ću lišit’ djece i istrijebit’ ga,
jer se ne obraćaju sa svojih putova.
8 Bit će u njih više udovica
negoli pijeska morskoga.
Na majke mladih ratnika
dovest ću zatornika, usred podneva,
i pustit ću na njih iznenada
užas i strahotu.
9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece,
dušu ispustila.
Sunce joj zađe još za dana:
postiđena, osramoćena je.
A što od njih ostane,
pod mač ću vrći
pred njihovim dušmanima« –
riječ je Jahvina.
10 Obnovljeno zvanje
Jao meni, majko, što si me rodila,
da svađam se i prepirem sa svom zemljom.
Nikom ne uzajmih,
ni od koga zajma ne uzeh,
a ipak svi me proklinju.
11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro,
nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga,
u doba nevolje,
u danima tjeskobe njegove?
Ti to dobro znaš!
12 Može l’ se željezo slomiti,
željezo sa sjevera i mjed?
13 »Tvoje bogatstvo i blago tvoje
pljački ću predati.
Tako ćeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.
14 Učinit ću te robljem neprijateljâ
u zemlji koju ne poznaješ,
jer gnjevmoj planu ognjem
koji će vas sažgati,
koji će protiv vas buknuti.«
15 Jahve, spomeni me se
i pohodi me
i kazni progonitelje moje.
Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje!
Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu.
16 Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Jahve, Bože nad vojskama.
17 Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka
da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan živim,
jer ti me jarošću prože.
18 Zašto je bol moja bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva
i nikako da zaraste?
Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama nepouzdan?
19 Zato ovako govori Jahve:
»Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš;
ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,
bit ćeš usta moja.
Oni će se okrenuti k tebi,
al’ ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20 Učinit ću od tebe za ovaj narod
zid od mjedi, neosvojiv.
Borit će se protiv tebe,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom,
da te spasim i izbavim« –
riječ je Jahvina.
21 »Izbavit ću te iz ruku zlikovaca
i otkupiti te iz ruku silnika.«
16
1 Prorokov život kao znamen
I dođe mi riječ Jahvina i reče: 2 »Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. 3 Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 4 Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.«
5 Da, ovako govori Jahve: »Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažalijevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj« – riječ je Jahvina – »ljubav i samilost. 6 Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7 Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, niti će mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
8 Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se.« 9 Jer ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice.
10 A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: ‘Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?’ – 11 onda im odgovori: ‘U tom što me ostaviše oci vaši’ – riječ je Jahvina – ‘i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. 12 A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša. 13 Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!’«
14 Raspršeni se Izraelci vraćaju
»Zato, evo, dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće govoriti: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta’, 15 nego: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.’ Vratit ću ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.«
16 Navještaj neprijateljske najezde
»Evo, poslat ću mnogo ribara« – riječ je Jahvina – »koji će ih uloviti. A zatim ću dovesti mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pećinskih rasjeklina. 17 Jer moje oči prate sve njihove putove: neće mi izmaći, niti se bezakonje njihovo može sakriti od očiju mojih. 18 Dvostruko ću naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama.«
19 Obraćenje narodâ
Jahve, snago moja i moja utvrdo,
utočište moje u danima nevolje!
K tebi će doći narodi
s krajeva zemlje. I govorit će:
»Samu nam laž oci namriješe,
ništavost i nemoć.«
20 Ta stvara li čovjek sam sebi bogove,
to nikako nisu bogovi.
21 »Učinit ću, evo, da osjete,
da ovaj put zaista oćute
moju ruku i snagu moju,
i znat će da mi je ime Jahve.«
17
1 Judina bezakonja i kazne
Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom,
urezan dijamantnim vrškom
u pločicu njihova srca
i u rogove njihovih žrtvenika,
2 kao spomen sinovima njihovim
na žrtvenike njihove i ašere njihove
oko zelenog drveća na visokim brežuljcima,
3 na brdima i usred polja.
»Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje
pljački ću predati.
Tako ćeš platiti za grijeh svoj
po svoj zemlji.
4 Morat ćeš pustiti baštinu
koju sam tebi poklonio.
Učinit ću te robljem neprijateljâ
u zemlji koju ne poznaješ.
Jer gnjev moj planu ognjem
koji će vječno gorjeti.«
5 Mudre izreke
Ovako govori Jahve:
»Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i čije se srce od Jahve odvraća.
6 Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
7 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
i kome je Jahve uzdanje.
8 Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
9 Podmuklije od svega je srce.
Jedva popravljivo,
tko da ga pronikne?
10 Ja, Jahve, istražujem srca
i ispitujem bubrege,
da bih dao svakom po njegovu vladanju,
prema plodu ruku njegovih.
11 Prepelica što leži na jajima a ne léžê
jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo:
usred dana svojih ostavit’ ga mora
i na kraju ostaje luda.«
12 Pouzdanje u Hram i u Jahvu
Slavan prijestol dignut od davnina,
to je naše sveto mjesto.
13 O Jahve, nado Izraela,
svi koji te ostave postidjet će se,
koji se odmetnu od tebe
bit će u prah upisani,
jer ostaviše Izvor žive vode.
14 Osvetnička molitva
Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav,
spasi me, i bit ću spašen,
jer ti si pjesma moja.
15 Evo ih što mi govore:
»Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!«
16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću
niti sam želio kobni dan! – ti to znaš,
sve što je izlazilo iz usta mojih
pred tobom je.
17 Ne budi mi na užas,
ti, utočište moje, u dan nesretni.
18 Progonitelji moji nek’ se postide, ne ja,
njih smeti, ne mene.
Na njih dovedi dan nesretni,
zatri ih dvogubim zatorom!
19 Svetkovanje subote
Ovako mi reče Jahve: »Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. 20 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. 21 Ovako govori Jahve: ‘Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. 22 I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. 23 Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. 24 A vi, ako me poslušate – riječ je Jahvina – i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, 25 tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. 26 I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kâd i da prinesu žrtvu zahvalnicu u domu Jahvinu. 27 Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.’«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
