ĐAKOVO (TU) – Zamoljen da komentira rat u Ukrajini te se osvrne na Nadbiskupijski dan posta, molitve i solidarnosti s ukrajinskim narodom, nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić dao je danas (2. ožujka) izjavu za medije.
„Gdje je Bog? Zašto dopušta agresiju na Ukrajinu i tako teško stradanje te patnju ukrajinskog naroda? Budući da se Bog utjelovljenjem poistovjetio s čovjekom mi kršćani ga prepoznajemo u Ukrajincima koji sada stradavaju i pate, u kolonama izbjeglica i prognanika, u onima koji velikodušno izlažu sebe, svoj život i svoje zdravlje braneći svoje obitelji i slobodu svoje domovine, prepoznajemo ga i u onim miroljubivim ruskim građanima koji bivaju zatvoreni zbog protestiranja protiv agresije i rata te protiv političkog vodstva svoje zemlje koje je pokrenulo taj rat i prepoznajemo ga u svima onima koji u svojoj solidarnosti čine sve da pomognu Ukrajini i ukrajinskom narodu te u svima koji unesrećenim ženama, djeci i drugim stradalnicima iskazuju dobrotu, zaštitu i potrebnu pomoć“, rekao je na početku izjave nadbiskup Hranić.
Kazavši kako je Bog uvijek na strani mirotvoraca i onih koji su žrtve tuđeg nasilja i zla, podsjetio je kako danas, na Pepelnicu, prvi dan korizme, potaknuti od Pape Franje, zajedno s čitavom Crkvom molimo i postimo za Ukrajinu te prikupljamo milostinju i novčane priloge kako bismo preko Caritasa pomogli svima unesrećenima. „Istodobno pripremamo smještajne kapacitete u vlasništvu crkvenih ustanova naše nadbiskupije za prihvat stradalog stanovništva iz Ukrajine i pozivamo i sve vlasnike nenastanjenih kuća i stanova da svoje mogućnosti i raspoloživost za prijem izbjeglica – preko svoga župnog Caritasa – prijave Nadbiskupijskom Caritasu, koji surađuje i spreman je surađivati s mjerodavnim državnim ustanovama i stožerima civilne zaštite kako bi svi koji bježe od ratnih stradanja naišli na solidarnost i dobrotu koja im svjedoči da ih u njihovom stradanju i patnji nije napustila, nego da ih trajno prati Božja zaštita, dobrota i ljubav“, rekao je nadbiskup.
Posvijestio je kako naš narod i žitelji Slavonije nisu zaboravili solidarnost, blizinu i pomoć svih onih koji su im pomagali tijekom rata i u poratnoj obnovi. „Gledam i zahvaljujem Bogu što na nasilje i zlo, kojemu je izložen ukrajinski narod, on odgovara buđenjem novog vala naše solidarnosti, zajedništva, dobrote, volonterske zauzetosti i ljubavi“, rekao je nadbiskup te nastavio: „Mi znamo da su i ovaj bezumni rat i agresija te stradanje, kojima smo svjedoci, posljedica zloporabe autoriteta i vlasti, koja odbacuje Boga; koja u svojoj oholosti i robovanju vlastitom egu zauzima njegovo Božje mjesto, te umjesto da ponizno služi, bahato gazi, zatire i uništava sve one koji se protive njezinom egu i bolesnoj težnji za moći i hegemonijom. Zato osuđujemo agresiju na Ukrajinu i zlo rata te molimo da oružje ustupi mjesto dijalogu i pregovorima, za obraćenje onih koji rat započeli te za sve one koji se mogu i trebaju suprotstaviti zlu agresora, da se ne boje za sebe, nego da budu složni i hrabri u zaustavljanju nasilnika i u obrani međunarodnog prava i neovisnosti svake zemlje, ne gledajući na svoje parcijalne nacionalne interese, te da ih u njihovim postupcima vodi isključivo briga za opće dobro i mir u Europi i u cijelom svijetu.“
Na kraju svoje izjave, nadbiskup se obratio narodu Ukrajine: „Dragi Ukrajinci, zlo i mržnja ne mogu imati posljednju riječ. Pobijedit ćete te će vam poslije svega ovoga što sada proživljavate, svanuti uskrsno jutro. U znak solidarnosti sa svima vama i s Vašom trpećom domovinom Ukrajinom, pridružujemo vam se pozdravom: Slava Ukrajini!“
