U nedjelju 27. veljače 2022. u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško predslavio je euharistijsko slavlje za vrijeme kojeg je krstio Ivanu, šesto dijete obitelji Palić, i Martu, peto dijete obitelji Golomeić. Uz biskupa u koncelebraciji su sudjelovali domaći župnik vlč. Kristo Brkić, prof. Ante Crnčević s KBF-a u Zagrebu te vlč. Kristijan Tušek, pastoralni suradnik u župi.
Pozdravljajući sve prisutne i uvodeći u euharistijsko slavlje biskup je napomenuo kako je najljepši uvod nedjeljnog slavlja pogled na dar života, na dar ljudi koje nam je Gospodin podario kao odraz svoje slike i život kao dar vječnoga života, te zaključio kako taj pogled daruju upravo obitelji Palić i Golomeić kojima je prenio i čestitke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Biskup je potom svratio pozornost na nedjeljno Evanđelje koje odjekuje Isusovim uputama koje nam pomažu da ne budemo slijepi, da ne budemo dvolični, nego da donosimo obilat rod, a potom je pozvao sve prisutne i na molitvu za ukrajinski narod.
„U otvorenosti srca suosjećamo u patnji ukrajinskoga naroda, tako nam poznatoj. Nema potrebe ulaziti u političke ocjene da bismo vidjeli kako se gazi ljudskost, izlažu i uništavaju životi, dokida pravo naroda, a najviše da bismo vidjeli ljude kako trpe, uplakane starce, tjeskobne roditelje i preplašenu djecu, zbog pokušaja da se nasilje opravda onim istim izgovorima kakve smo i mi slušali od napadača na našu domovinu“, nastavio je biskup podsjetivši kako svako ratno nasilje započinje lažima te kako takav nasilnik unaprijed gubi rat, te je pozvao sve prisutne da mole ne samo za ukrajinski narod i snagu obrane već i za ruski narod i snagu odupiranja kušnji osvajača, napominjući kako je mir Božji dar te kako srce otvoreno Bogu i ispunjeno njegovim darovima na nanosi zlo drugima.
Tumačeći liturgijska čitanja osme nedjelje kroz godinu biskup Šaško istaknuo je ljepotu definicije blago srce ukazujući pritom kako je to definicija onoga što je čovjek u otajstvu svoga života te na činjenicu kako svi imamo blago, riznicu u glinenim posudama, dragocjenost koju možemo darovati, a prvo je blago upravo srce. Isus će zato prema ispunjenju voditi staru religiju na dva kolosijeka – u odnosu prema osobi koja treba biti vrednija od propisa te u odnosu na srce.
„Isus nas vodi u školi u prirodu i govori o drveću: dobro stablo ne donosi loše plodove. Prva zakonitost stabala jest usmjerenost prema plodovima. Bog ne traži stabla bez mana, bez ijedne slomljene grane u oluji; bez otkinute kore ili bez rupa od insekata. 'Savršeno stablo' nije stablo bez tragova starosti i borbe, nego stablo koje donosi rod. To isto nalazi se u evanđeoskome moralu, etici dobrih plodova; djela koja čine dobro, riječi koje tješe i liječe, ohrabruju i pridižu; osmijeha koji vraća radost“, napomenuo je biskup podsjetivši kako su Bogu „drage ruke, pune bora od darivanja i rada za bližnje, uprljane ruke koje donose plodove dobra, uprljane ruke kao plod čistoga i nesebičnoga srca.“
Govoreći o zakonitostima prirode koja pokazuje da se ne živi radi sebe nego u nekome obliku služenja drugim stvorenjima biskup je istaknuo kako se čovjeka, u razmatranju prirode i stvorenoga svijeta na smije izjednačiti s ostalim stvorenjima jer čovjek je kruna, istinski Božji suradnik. „Duboke zakonitosti koje prožimaju stvoreni svijet odražavaju se i u duhovnosti. Može se činiti da je vrhovni zakon prirode preživljavanje, ali je puno viši od njega duboki zakon života koji se očituje u darivanju, u rastu i cvjetanju, u stvaranju i davanju. Poput dobroga stabla“, zaključio je biskup istaknuvši pritom i susret sa zlom: „ Zašto gledaš trun u oku svoga brata? Zašto gledaš tamu, a ne svjetlo u tome oku? Isus ne kaže samo: zašto vidiš, nego zašto gledaš; zašto se zaustavljaš na sitnicama, zločesto uživaš gledajući slabosti drugoga. Kao da po tuđim tamama želiš opravdati svoje. Očito postoji razlog i za to: tko ne voli i ne prihvaća sebe, kako će prihvatiti druge; vidi samo loše; zao prema sebi zao je i prema drugima. Tko je pak pomiren sa sobom u Bogu, taj i druge blagoslivlja, želi im pomoći da izađu iz zla. Pokušajmo osjetiti Božji pogled. Stvoritelj je vidio dobro i rekao nakon stvaranja čovjeka da je „veoma dobro“ (hebr. tov meod). Tako je stvoren i radi toga je stvoren čovjek. Bog ga vidi takvoga, jer gleda srcem punim svjetla. Zlo oko je izraz za pogled ispunjen tamom. Dobro oko je poput svjetiljke i raspršuje tamu. To nije oko slijepca koje vodi slijepca“. istaknuo je biskup Šaško podsjećajući sve prisutne kako nas Isus upozorava i odvraća od želje za vlašću nad drugima svjesni da se naš „nekršćanski stav prepoznaje svaki put kada se okomimo na sitnice, na nesavršenosti drugih, a ne uspijevamo prosuditi sami sebe.“
Zaključujući sve rečeno biskup je svratio pozornost na kraj Evanđelja u kojem dobivamo ključ za razumijevanje – riječ koja otkriva srce čovjeka, a koja je istodobno i duhovna i tjelesna stvarnost sa svojim mogućnostima i opasnostima: „Riječ, dakle, može biti životvorna i smrtonosna; ima snagu podići bližnjega i poniziti ga, prosuđivati i osuditi; može biti iskrena i dvolična do mjere da drugoga uništi. Svakoga dana to susrećemo u osobnim odnosima i u javnosti. Ljudska riječ nije samo riječ; ona je djelo. Takva je riječ ljubavi koja stvara, riječ istine koja gradi i riječ sukoba i laži koja uništava“, napomenuo je biskup podsjetivši pritom kako smo svi mi koji Krista prihvaćamo kao Učitelja i Otkupitelja pozvani druge voditi k njemu, za što je važno poći od istine o sebi.
Upravo tu istinu, napomenuo je biskup, pokazuje nam slavlje krštenja u kojem se čovjek preporađa na novi život, život koji ne prestaje. Govoreći na kraju o značenjima imena novokrštenica: Ivana (hebr. Jehohanan) što znači Bog je milosrdan i Marta (aramejski mar, mará) što znači gospođa, gospa, biskup je podsjetio kako smo svi „dionici Božjega gospodstva, ako ne zaboravimo da je Bog milosrdan i da bez njega ne možemo. Srce koje je prožeto Gospodinom iznosi dobre plodove. Krist nam je pratitelj, da ne padnemo u svome sljepilu; Krist nam je svjetlo, da ne zalutamo u tami; Krist je istina života, da se ne bojimo onoga što ranjava život.“
Toma i Božica Palić uz malenu Ivanu roditelji su Josipa, Marije, Marte, Matee i Antonije a supružnici Robert i Nikolina Golomeić uz malenu Martu imaju četvero djece: Emanuela, Mihaela, Gabriela i Mariju Ritu.
vlč. Kristijan Tušek
