Župa sv. Kuzme i Damjana na otoku Lastovu je 8. veljače obilježila dan mučeničke smrti don Nikole Fantele. Mučenički put ovog svećenika započeo je još 6. veljače 1944., kada je svojevoljno došao na obavijesni razgovor na koji je bio pozvan u vojarnu tadašnje partizanske straže. Poslije dva dana saslušavanja i mučenja don Nikola je na mazgi 7. veljače navečer, već polumrtav, odveden u uvalu Mihajla. Tu je ukrcan na brod na kojem je dočekao kraj života. Na tom brodu je prema nekima upucan, prema nekima zaklan, ali je svakako s kamenom oko vrata bačen u more na putu od Lastova do Mljeta u noći sa sedmog na osmi veljače 1944. godine.
Pošto je more posljednje počivalište ovog mučenika vjernici su se prvo okupili u uvali Mihajla, gdje je župnik don Tonći Ante Prizmić predvodio molitvu za don Nikolu, a potom je bačen i vijenac u more u znak sjećanja na ovog mučenika.
Nakon molitve i polaganja vijenca u more slavljena je misa za pokojnog don Nikolu u župnoj crkvi. U svojoj prigodnoj homiliji župnik Prizmić je rekao kako mu nije bilo jasno zašto su don Nikolu ubili iako je bio bolesni starac koji je jedva dočekao slobodno Lastovo. Zaključio je kako ga nisu ubili jer je bio don Nikola, nego ponajprije jer je bio svećenik. Isto kao i s drugim lastovskim župnikom don Romanom Geričevićem, koji je proveo pet godina po zatvorima ondašnje Jugoslavije, ne kao don Romano, nego ponajprije kao svećenik. Ustvrdio je kako se još jednom potvrdilo da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Župnik je izjavio da i danas ima onih kojima smeta izjava da je don Nikola žrtva komunističkog terora, te kako mu je žao zbog toga. No napomenuo je kako to sve u nama ne treba izazivati mržnju i ogorčenost, jer smo pozvani opraštati i moliti za svoje neprijatelje.
Don Nikola Fantela (Lastovo 9.9.1880. – Lastovo 7./8.2.1944.) – Lastovac, katolički svećenik, žrtva komunističkog terora, mučenik iz mržnje prema vjeri.
Rođen je na Lastovu, studirao je u Dubrovniku i Zadru. Za svećenika je zaređen 1904. te je služio diljem Dubrovačke biskupije. Djelovao je na Cetinju u Crnoj Gori kao vojni kapelan.
Kratko je službovao u Sarajevu, potom u Šibeniku, Stonu, u Lopudu i ponovno u Dubrovniku. Kao umirovljenik od 1935. godine živio je u Herceg Novom (Crna Gora). Poslije kapitulacije Italije 1943. vratio se na rodno Lastovo, a nakon 4 mjeseca (veljača 1944.) mučen je i utopljen u moru između Lastova i Mljeta.
Njegova poruka prije smrti glasila je: „Mogu me ubiti samo zato što sam svećenik, a nikako zbog toga što sam nekome nanio zlo“.
Tekst i foto: db.hr