Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u nedjelju 23. siječnja u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom bazilike preč. Robertom Jakicom i župnikom iz sisačke župe Pohoda BDM vlč. Ivanom Faletarom, a služio je đakon Kristijan Pezić.
Slavlju su nazočili i protojerej stavrofor o. Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne crkve te pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine gđa Elina Braz de Almeida, kao i vjernici raznih kršćanskih Crkava s područja Biskupije.
U homiliji biskup je rekao kako danas uz to što molimo za jedinstvo kršćana slavimo i Nedjelju Božje Riječi, vrlo važnu za Sisačku biskupiju gdje je cijela ova pastoralna godina tome posvećena. U nastavku biskup je poručio i kako današnja čitanja govore o veličini i važnosti Božje Riječi te kako prvo čitanje iz Knjige Nehemijine (Neh 8,2-4a.5-6.8-10) kazuje kako su pobožni Židovi, nakon povratka iz Babilona gdje su bili u sužanjstvu, na ruševinama jeruzalemskog Hrama čitali i slušali Knjigu Zakona. „I Nehemija im je morao reći: Ne tugujte, ne plačite! jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: Pođite… ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost. Kada se Riječ Božja sluša srcem, ona dodiruje našu nutrinu, ona nas zahvaća tako da čitav čovjek sudjeluje u tom događaju: i Riječ Božja rađa pokajanjem, obraćenjem… Kažu da je sv. Igancije Lojolski plakao svaki dan, i bio začuđen kad bi mu prošao dan bez suza. Suze je smatrao posebnim Božjim darom. O kad bismo i mi mogli plakati nad sobom! Nad svojim grijesima i željeli ih ostaviti i započeti novi život! To je moguće. I Židovi su shvaćali da je Gospodin dopustio njihovo izgnanstvo iz domovine, ali ih je i vratio u njihovu zemlju te da će im pomoći da obnove sve srušeno i ono što je bilo zapušteno bez njih. Nije li tako bilo, braćo i sestre, i s nama kad smo se vratili na kraju Domovinskog rata iz četverogodišnjeg progonstva? Došli smo na pragove svojih domova i na ruševine svojih crkvi i plakali smo. Ali smo vidjeli u tome prst Božji i znali da ćemo sve obnoviti. Tako nam se nešto slično dogodilo i prije nešto više od godinu dana. Potres nas je bacio na koljena, razrušio tolike kuće i škole, a i svaku drugu crkvu srušio ili teško oštetio. Opet nam je teško, možda još plačemo. Ali ako shvatimo koliko nas Bog voli i koliko nam je bliz, trebali bismo zaplakati od miline i radosti, od ganuća što nas on toliko voli da je uvijek s nama i da ćemo opet sve obnoviti. To su neki trenuci u kojima se događa promjena naših srdaca, a ona je najvažnija za Gospodina, ništa drugo. Biti samo Njegov, samo Njemu pripadati! To je jedini naš cilj i životna svrha“, rekao je biskup.
Osvrnuvši se na ovogodišnju Molitvenu osminu biskup je istaknuo kako Crkva u današnjoj pročitanoj Božjoj Riječi uvodi u život po Božjoj Riječi i kako to ujedno znači zalagati se za jedinstvo Crkve. „Ovogodišnja molitva osmina, u kojoj se nalazimo, ima svoje geslo: Vidjesmo zvijezdu njegovu pa dođosmo pokloniti mu se (Mt 2,2). Riječ je o materijalima koje su za ovogodišnju Osminu priredili kršćani s Bliskog istoka, a odnosi se na izvještaj sv. Mateja o poklonu mudraca s Istoka. Oni su ugledali zvijezdu u kojoj su prepoznali znak te su pošli na put da pronađu novorođenog Kralja i poklone mu se. U Kutini sam prije nekoliko dana rekao da ova tri mudraca – koje mi u tradiciji nazivamo: Gašpar, Melkior i Baltazar – mogu biti i: katolik, pravoslavac i protestant. Zanimljivo da se ova tri mudraca drže zajedno: zajedno su pošli s Istoka na dalek put, zajedno su došli na kraljev dvor u Jeruzalemu, zajedno su našli Isusa u Betlehemu i poklonili mu se, zajedno su otišli drugim putem u svoju zemlju. Nisu se dakle putem posvađali, nisu jedni pošli ovim a drugi onim putem, nije ni jedan ostao u Jeruzelemu kod Heroda… a mogli su. No, kad već nisu to tada oni učinili, uspjeli smo se posvađati mi kroz dugu povijest kršćanstva. Pa ipak: i za nas je danas važno da svi tražimo Krista, da mu svi želimo doći što bliže, da ga želimo upoznati i da mu se klanjamo – njemu jedinome! Neka nas u tome blagoslovi Gospodin te i mi pomognemo doprinijeti jedinstvu Tijela Kristova, tj. Crkve“, zaključio je biskup.
Na kraju slavlja okupljenima su se obratili pastorica Braz de Almeida i o. Velinski.
Pastorica Braz de Almeida zahvalila je biskupu na pozivu kao i na dolasku u njezinu zajednicu u Kutinu prije nekolika dana te je progovorila o svom viđenju jedinstva kršćana. Poručila je kako svaka zajednica ima svoj molitveni dom, kulturu i tradiciju, ali u konačnici svi mi pripadamo Bogu i jedni drugima i jedna smo Božja obitelj.
Protojerej Velinski prenio je biskupu i okupljenima pozdrave europskog mitropolita Pimena te izrazio veliku radost što je i ove godine mogao biti dio ovog kršćanskog zajedništva. Pozvao je okupljene da bez obzira iz koje zajednice dolaze mole za jedinstvo svih Isusovih učenika, a na Gospodinu je da odluči kako i kada će se to dogoditi.
Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Katarine Mandić.
