Dragi prijatelji i prijatelji misija,
Javljam vam se ponovo iz Ruande. Hvala Bogu sretno sam stigao. Prošao sam obavezno dva dana u hotelu, radi ispitivanja da nisam donio Virus iz Europe.
Pustili su me u Četvrtu nedjelju Došašća. Moja braća su došla odmah po mene. Kakva sreća! - prvi puta imati misu sada u naše lijepe crkve Marije Pomoćnice, koja je ove godine postala župna crkva! Molio sam za sve dobrotvore koji su nam, radi ljubavi prema Majci Isusovoj i našoj majci Mariji, pomogli sagraditi tu lijepu crkvu – za pokojne da ih dobri Bog primi u kraljevstvo svoje uz Mariju, za one koji su još na ovoj zemlji da ih blagoslovi. U toj mojoj staroj misiji Kimihurura, proslavio sam 19/12 četrdeset godišnjicu mog misionarskog rada u Ruandi. Iza toga sam se uputio u svoju misiju Rango na jugu zemlje, vršiti volju poglavara i pomagati mlađu domaću braću. Za vrijeme vožnje uživao sam u zelenilu tih lijepih brežuljaka, sve lijepo obrađeno ili pošumljeno. Samo se žuti grah jer je dozrio – pa će i siromasi imati graha za Božić, oni koji imaju sreću da posjeduju barem mali vrt.
Braća su me lijepo primili i odmah pozvali u pomoć za ispovijedanje mnogobrojnih kršćana. To mi je radost, zato sam se i žurio vratiti u Ruandu da nastavim misijski poziv u četrdeset i prvoj godini.
Dragi prijatelji, Božić je na vratim i kraj ove godine.
Na kraju ove 2021 godine želim vam ukratko opisati kakva nam je bila ova godina u Ruandi.
Nikako ne mogu reći da nam je bila laka i ugodna. Corona je donijela puno problema. Skoro čitavu godinu ljudi su bili zatvoreni u svojim stanovima i kućicama. Nije bilo cirkulacije između mjesta, nikakvih posjeta, sastanaka, pa ni mise. To je tako naređeno, da bi se ljudi zaštitili od Corone ili da ne bi prenosili Virus. Ali to je bilo jako loše za siromahe, koji nemaju nikakvih zaliha hrane. Kad ne mogu izići iz stana - ne mogu raditi niti zaraditi da kupe malo hrane. S time je došla glad. Posebno u gradovima, gdje ljudi nemaju svog vrta u kojem bi se moglo nešto naći kad kiša padne.
Zahvaljujući mnogim dobrotvorima, mi smo kupovali tone graha, riže i kukuruznoga brašna, stavljali u kesice, s još malo soli, šećera i sapuna i raznosili najsiromašnijima prema broju članova u obitelji – da ne umru od gladi.
Škole su radile, uz neke prekide, tako da su djeca ipak mogla ići u školu i završiti godinu. Svakako, za siromašnu djecu, mi smo morali platiti svu školarinu i osigurati školski materijal, te uniforme i potrebitu odjeću. Kako i sami znate, bez vaše pomoći bilo bi nam nemoguće osigurati sve to, da ljudi ipak ne umru od gladi i da djeci ne propadne godina.
Posebno sam doživio puno ljubavi i dobrote za moga odmora u Domovini. Taj moj odmor bio mi je jako koristan – doživio sam veliku radost – uživajući vjeru našeg hrvatskog naroda, vjerni Katoličkoj Crkvi, koji svaki dan dolaze na misu i na sakramente. A to je sve začinjeno ljubavlju prema onima koji su izgubili sve radi potresa u našoj zemlji, a ipak nisu zaboravili ni misionare i naše siromahe u Africi - prava vjera ostvarena djelima ljubavi. Svim znanim i neznanim dobrotvorima želim na kraju ove teške godine reći veliko HVALA!
Na kraju ove godine obradovala nas je vijest, da su kod nas u Ruandi popuštene stroge mjere radi sprečavanja pandemije – dopušta se ljudima cirkuliranje između mjesta, da mogu izaći iz stanova i tražiti posao, čak i da možemo s narodom slaviti misu - pa se nadamo da će biti bolje u novoj godini.
Svakako mi računamo, kao i obično, na vašu pomoć u osiguravanju hrane za siromahe, kao i da sva djeca mogu nastaviti ići u školu.
S tom molbom želim vam svima, u moje ime i u ime naših siromaha, puno božićnih radosti i blagoslovljenu novu 2022 godinu.
Zahvalni don Danko Litrić
