Prigodom 30. obljetnice oslobođenja Lipika te Dana branitelja Grada požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 4. prosinca 2021. misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Franje Asiškog u Lipiku u zajedništvu sa župnikom Rokom Ivanovićem i svećenicima Pakračkog dekanata. Među vjernicima bila je nazočna i požeško-slavonska županica Antonija Jozić i gradonačelnik Lipika Vinko Kasana sa suradnicima. Pozdravljajući okupljene biskup je kazao kako s njima dijeli ponos zbog 30. obljetnice oslobođenja Lipika, prvog oslobođenog grada u domovinskom ratu, ali istodobno i tugu zbog onih koji su položili svoje živote za našu slobodu. No, dodao je, da je ta tuga ispunjena nadom. Pozvao je nazočne da u ovoj svetoj misi mole za ozdravljenje ratnih rana, napose onih u duši, istaknuvši kako je Gospodin najbolji liječnik, jer nam pristupa ljubavlju koja pobjeđuje i samu smrt. Molitvom se otvorimo Bogu kako bi njegova ljubav ušla u naše živote i očistila nas od onoga što je još uvijek u nama nemoćno, kazao je biskup. Još je dodao da molitvu upućujemo za sve hrvatske branitelje, napose one iz Lipika koji slave svoj Dan, uključujući i sve druge stanovnike grada da u njima pobijedi Božje svjetlo, njegova snaga, te uvijek misle i čine ono što je Boga dostojno.

U homiliji biskup je spomenuo sudionicima slavlja kako su na groblju položili vijence i upalili svijeće u čast poginulima, te se i na drugi način spomenuli 30. obljetnice oslobođenja Lipika, a da svetim slavljem u crkvi želimo učiniti ono o čemu nam govori Izaija prorok u današnjem prvome čitanju. Naime, nakon što su se Židovi vratili iz Babilonskog sužanjstva u svoju domovinu puni duhovnih rana, prorok tumači kako nije dovoljno međusobno razgovarati o svemu mučnom i teškom što im se dogodilo, jer to ima tako duboke dimenzije da je o tom potrebno razgovarati sa samim Bogom. Biskup je istaknuo kako i mi danas stojimo pred istim izazovom i kako je važno da o domovinskom ratu, o lipičkim stradanjima i razaranjima, kao i o pobjedama hrvatskih branitelja, i svemu drugome što se odnosi na to doba razgovaramo s Bogom. Uzevši u obzir okolnosti u kojima se događala borba za našu slobodu, očito je da hrvatska pobjeda nije nešto što je ostvareno isključivo našim ljudskim snagama, nego je u njoj na svoj način bio prisutan Bog. No, je li Božja pobjeda potpuno ostvarena u nama, zapitao je biskup. Spomenuo je kako je u sklopu programa današnje komemoracije postavljena i izložba fotografija pod naslovom „Razoreni grad“, koja podsjeća na teška materijalna razaranja Lipika, počevši od potpuno uništene crkve, do drugih javnih i obiteljskih zdanja. Izložba istovremeno podsjeća na onaj razoreni grad koji živi u srcima i savjestima lipičkih stanovnika. Biskup je kazao kako materijalni grad mogu brzo popraviti i obnoviti ljudi iz svojih mogućnosti, a duhovne ruševine može ozdraviti samo Bog, jedini moćan prodrijeti u dubinu ljudskog bića. Istaknuo je da upravo zbog toga treba poslušati proroka Izaiju te o tom s Bogom razgovarati. Jer, kako tvrdi prorok, Bog čuje, vidi, suosjeća s čovjekom, milosrdan je u ljubavi prema njemu, te je to razlog da mu se čovjek svojim pogledom i sluhom srca, otvorenošću i povjerenjem okrene i surađuje na onom što on u njem želi ostvariti. Kad se suosjećajni Bog koji razumije naše muke i tjeskobe susretne s nama koji prihvaćamo njegovu moć milosrđa, događa se najljepši proces liječenja. Podsjetivši kako je Lipik poznat kao lječilišno mjesto za tjelesno zdravlje, biskup je poželio da on postane još više poznat kao lječilište po onome što se događa u našim dušama. To se započinje ostvarivati kad povjerujemo da nas Bog ne želi osuditi, nego nas prihvaća kao slabe i nemoćne da bi nas izliječio. Napose hrvatski branitelji koji su prošli kroz mnoge nevolje, potrebni su ljekovitog Božjega milosrđa, njegove ljubavi, da ona u njima ozdravi ono što je nemoćno i slabo, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da se upravo takvim predstavlja Isus u današnjem evanđelju, svjedočeći svoje sažalno suosjećanje s mnoštvom ljudi izmučenih i obhrvanih kao ovce bez pastira. U Isusu Kristu progovorila je samilosna Božja blizina koja razumije čovjekovu ranjenost. Kako onda ne približiti svoje srce takvome Bogu, zapitao se biskup. Naglasio je kako Isus s obzirom na takve ljude traži suradnike, koji im trebaju pristupiti kao žeteoci zrelim žitnim poljima, te poziva na molitvu da se nađe potrebnih radnika. Biskup je ustvrdio kako je želio doći u Lipik o 30. obljetnici pobjede i oslobođenja grada da zajedno s njegovim vjernicima sabere u molitvu kao u svojevrsnu žetvu sve ono što su mnogi plemeniti ljudi, napose hrvatski branitelji, ovdje učinili u obrani domovine, slobode i njezina dostojanstva, jer je to pred Bogom časno djelo. Ustvrdio je da je to baština ljubavi za domovinu, koju treba iznositi pred Boga da uz njegovu pomoć ništa od ostvarena dobra ne propadne, da on na svoj božanski način dade tome trajnost, a izliječi ono što je još nečisto, ranjeno ili bolesno.

Biskup Antun je podsjetio kako sv. Luka u današnjem evanđelju tri puta bilježi da je Isusovo naviještanje radosne vijesti o kraljevstvu nebeskom bilo popraćeno liječenjem svake bolesti i nemoći te je svojim učenicima dao nalog: „Idite, propovijedajte Kraljevstvo nebesko, bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite“. Isus Krist to i danas ostvaruje po služenju Crkve, istaknuo je biskup. Ona to čini naviještajući Kraljevstvo nebesko, pobjedu Božju nad našom nemoći i smrti u Kristovoj smrti i uskrsnuću, u kojem naše pobjede dobivaju puninu i smisao. Napose po sakramentu pomirenja ili ispovijedi Crkva služi ljudskoj duši i savjesti da se susretne s Bogom i po njegovu milosrđu izliječi ranjenu dušu. Dodao je da je milosrđe Božji lijek koji najdublje ulazi u naše duše, te je zapitao jesmo li mu otvorili svoje savjesti i dubine naših rana. Ustvrdio je kako u svetoj misi susrećemo onu Isusovu ljubav koja je za nas išla na križ, i pobijedila smrt, te da ona u svetoj pričesti zahvaća naše duše i savjesti kao Božji lijek koji nas čisti i ozdravlja u onome u čemu mi ne možemo ništa učiniti. Zato je sveta misa prava prigoda u kojoj trebamo razgovarati s Bogom o ratnim stradanjima i ranama koje nosimo, o mržnjama i osvetničkim mislima koje nas mogu razdirati, te ustanemo na slobodu praštanja. Biskup je potaknuo sudionike slavlja neka Gospodinu koji ih nikada nije napustio omoguće da dopre do svakog lipičkog srca i izliječi ga, te naša hrvatska sloboda bude ozdravljena sloboda, ponosna na ono što su postigli naši branitelji, i na ono što u nama ostvaruje Bog.

Nakon popričesne molitve biskup Antun je u činu predanja povjerio Isusovoj Majci poginule i nestale branitelje grada Lipika, žive branitelje i sve njegove žitelje. Zahvalio je okupljenima što su sudjelovali na ovoj svetoj misi, u kojoj je Isusova ljubav s križa ponovno oživjela snažan duhovni krug koji je povezao žive i preminule građane Lipika. Poručio je nazočnim hrvatskim braniteljima da za Boga nema nemogućih ili nerješivih stanja savjesti i duše, te da s velikim povjerenjem s njime o tom razgovaraju.

Izvor: Požeška biskupija