Na današnjoj općoj audijenciji papa Franjo je nastavio svoje razmišljanje o liku Marijina zaručnika te mu posvetio molitvu; on je taj koji štiti Crkvu, uzor onima koji znaju brinuti o drugima
Papa Franjo je na današnjoj općoj audijenciji nastavio niz kateheza, koji je započeo prošle srijede, o liku svetoga Josipa. Tema je današnjega razmišljanja bila uloga Isusova hranitelja u povijesti spasenja. Bila je to prilika za Papu da opiše što je doista važno u Božjim očima, te da potakne svakoga od nas da brinemo jedni o drugima, upravo onako kako je to činio Josip u odnosu na Isusa i Mariju.
U Evanđeljima se o Isusu govori kao o „Josipovu sinu“ i „drvodjeljinom sinu“ – primijetio je Papa. Pripovijedajući o Isusovu djetinjstvu i ocrtavajući njegovo rodoslovlje, evanđelisti Matej i Luka govore o Josipu ne predstavljajući ga kao biološkog oca, ali u svakom slučaju kao punopravnoga Isusova oca. Matej nam daje da shvatimo da je Josipov lik, iako naizgled sporedan, diskretan, u drugom redu, naprotiv središnji u povijesti spasenja – istaknuo je Papa te primijetio da Marijin zaručnik živi svoju ulogu ne želeći nikada zavladati scenom.
Ako razmislimo, naše živote tkaju i podupiru obične osobe – najčešće zaboravljene – koje se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa (…) Koliko očeva, majki, djedova i baka te učitelja pokazuju našoj djeci, malim i svakodnevnim gestama, kako se suočiti i proći kroz krizu prilagođavajući navike, podižući pogled i potičući na molitvu.
Josip tako postaje uzor u kojemu svatko može pronaći čovjeka koji prolazi neprimijećen, čovjeka svakodnevne, diskretne i skrivene prisutnosti, zagovornika, potporu i vodiča u teškoćama – istaknuo je Papa. On nas podsjeća da svi koji su naizgled skriveni ili u 'drugom redu', imaju neusporedivo važnu ulogu u povijesti spasenja. Svijetu su potrebni takvi muškarci i žene: muškarci i žene u drugom redu, ali koji podupiru razvoj našega života, svakoga od nas, i koji nas molitvom, primjerom, poučavanjem podupiru na putu života.
Papa je potom istaknuo još jedan temeljni vidik života svetoga Josipa, o kojemu govori Lukino Evanđelje: Josip je čuvar Isusa i Marije, a time je čuvar i Crkve koja je produžetak Kristova tijela u povijesti. Taj vidik Josipove skrbi veliki je odgovor na izvještaj iz Knjige Postanka. Kada Bog traži od Kajina da položi račun za Abelov život, on odgovara: „Zar sam ja čuvar brata svoga?“. Josip, kao da nam svojim životom želi reći da smo uvijek pozvani osjećati se čuvarima svoje braće, čuvarima onih koje je stavio kraj nas, onih koje nam Gospodin povjerava kroz životne okolnosti – napomenuo je Papa.
Život svetoga Josipa našem društvu, koje je nazvano „tekuće“, štoviše – dodao je Papa – još više „plinovito“, jer se čini da nema postojanosti, danas daje posebno znakovitu uputu, odnosno ističe važnost ljudskih veza. Život svakoga od nas čine veze, i sâm Sin Božji, postavši čovjekom, izabrao je put vezā, za ići naprijed.
Papa Franjo je katehezu završio molitvom za koju želi da bude pomoć tim ljudima, ali i svima nama, da u svetom Josipu pronađemo saveznika, prijatelja i potporu.
Molitva svetom Josipu
Sveti Josipe, ti koji si čuvao vezu s Marijom i Isusom,
pomozi nam da se brinemo o odnosima u našem životu.
Neka nitko ne iskusi onaj osjećaj napuštenosti koji proizlazi iz samoće.
Neka se svatko pomiri sa svojom poviješću, s onima koji su mu prethodili,
a u počinjenim pogreškama neka prepozna način na koji si je Providnost probila put,
te zlo nije imalo posljednju riječ.
Pokaži da si prijatelj onima kojima je najteže
i kao što si u teškim trenutcima podupirao Mariju i Isusa,
pomozi i nama na našem putu. Amen.
