IMG 2734

 

Prigodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje biskup Antun Škvorčević predvodio je 17. studenog u požeškoj Katedrali sv. Terezije euharistijsko slavlje za poginule i preminule hrvatske branitelje te sve žrtve Domovinskog rata. Na slavlju su sudjelovali roditelji poginulih i preminulih hrvatskih branitelja iz požeškog kraja, Antonija Jozić, županica Požeško-slavonske županije i Željko Glavić, požeški gradonačelnik te učenici i nastavnici Katoličke osnovne škole u Požegi, predvođeni ravnateljem Franom Barišićem i predstavnici Katoličke gimnazije u Požegi. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao: »Dan je žrtve Vukovara i Škabrnje. Prigoda je podsjetiti se kako su prije trideset godina ispisane stranice naše hrvatske povijesti žrtvom mnogih ljudi, i da one nisu izblijedile jer su ispisane ljubavlju koja je željela slobodu i dostojanstvo. Dodao je da ovom svetom misom zahvaljujemo svima onima koji su ugradili svoju žrtvu u to naše veliko hrvatsko dobro. Dok se podsjećamo na žrtvu Vukovara i Škabrnje, spominjemo se i svih drugih žrtava, osobito na našem prostoru: od Voćina i Papuka do Kusonja i drugih mjesta stradanja, kazao je biskup. Pozvao je nazočne da ovom slavlju pristupe srcem, očišćenom kajanjem za grijehe.

 

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s nazočnim učenicima, protumačivši im da je razlog zbog kojega sada nisu na nastavi u školi nego na svetoj misi u crkvi opravdan i veoma važan: to je trideseta obljetnica stradanja mnogih ljudi, koji su svojom žrtvom nastojali obraniti slobodu i dostojanstvo Hrvatske, što je bilo povezano s velikim stradanjem napose u Vukovaru. Uvjerivši se kako djeca dobro znaju što se prije trideset godina zbilo u Vukovaru, biskup je obranu toga grada protumačio u svjetlu Božje riječi, naviještene u misnim čitanjima, počevši od Isusovih riječi u evanđeoskom ulomku. Kazao je kako je njegovu riječ o tome važno poslušati zbog toga što on nije tek jedan od nas ljudi, nego utjelovljeni Sin Božji koji je među nas došao s one strane našeg postojanja, iz Božje vječnosti, ne samo da bi nam nešto govorio, nego živio s nama Božju istinu o nama.

 

Biskup je svoje izlaganje započeo od Isusove prispodobe o slugama kojima je gospodar na odlasku povjerio odgovarajuću vrijednost da je svojim marom uvećaju. Podsjetio je kako je to Isus ispripovjedio svojim učenicima na putu u Jeruzalem, gdje će položiti svoj život u smrt za nas. No, naglasio je kako on nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo, i kad ne bi bilo tako mi se ne bismo danas u njegovo ime okupili u požeškoj Katedrali. Tumačeći smisao spomenute prispodobe, biskup je pojasnio da „mne“ koje je gospodar podijelio svojim slugama, nisu „mine“ – razorne eksplozivne naprave – kako to u prvi mah može zazvučati u našim ušima, nego se tom hebrejskom riječju u njezinom osnovnom značenju izriče nešto što je velika vrijednost, i iz koje ima korijen i poznata riječ „amen“, koju redovito izgovaramo na svršetku naših molitava a znači „tako je“ ili „neka tako bude“. Drugim riječima, „mna“ koju je pojedini sluga dobio od svog gospodara označava neku čvrstu, trajnu vrijednost, da njome tako raspolaže te ostvari dobit. Stoga gospodar pohvaljuje one sluge koje su na njima znali zaraditi, a onoga slugu koji je, misleći da je najsigurnije primljenu mnu negdje sakriti, proglašava zlim i lijenim, te ga kažnjava oduzimanjem svega onoga što je imao, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako se u prvi mah može činiti da ova Isusova prispodoba nije aktualna, ali dubljim razmišljanjem lako se uviđa da nam je Isus njome želio pomoći da otkrijemo kako se puniji, bogatiji, vječni život stječe po našoj spremnosti da same sebe uložimo u ono što je vrijedno. To je Božji put: On je u Isusu Kristu uložio sve, da bi za nas ljude ostvario sve, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako nam naše iskustvo svakodnevno potvrđuje: ako živimo sebično samo za sebe, jedva ćemo što ili ništa postići, a kad se odvažimo živjeti za drugoga i velikodušno položimo sebe za njega, sve postižemo. Zaključio je: Tko sve daje, sve dobiva!

IMG 2714

Biskup je ustvrdio kako se ta istina očitovala i na primjeru hrvatskih branitelja koji su sebe žrtvovali u Vukovaru, Škabrnji i u tolikim drugim mjestima tijekom Domovinskog rata. Gledajući izvanjski i površno, oni su bili slabi ljudi, oskudno naoružani i vojnički neuvježbani. Ali, dali su se cjelovitom ljubavlju u obranu slobode i dostojanstva Domovine, te poginuvši za navedene vrijednosti očitovali svoju veličinu. Ako se u prvi mah moglo učiniti da su žrtvom svoga života u obrani Domovine sve izgubili, promatrajući Isusovim očima, oni su sve dobili u vječnosti, postali pravi pobjednici. Ta istina, da se žrtvom vlastitog života za vrijednosti Boga i čovjeka ništa ne gubi, nego sve dobiva, prisutna je u čovječanstvu od davnine, kako nam svjedoči ulomak današnjeg prvog čitanja iz Druge knjige o Makabejcima. U njem sveti pisac prikazuje mučeničku smrt sedmorice sinova vjerne i hrabre majke Makabejke, koji žive u 2. st. prije Krista, kad je bezbožni kralj Antioh IV. Epifan pod prijetnjom smrti zabranio Židovima ispovijedati vjeru u svoga Boga i živjeti u skladu sa Zakonom koji su od njega primili po Mojsiju kad je s njihovim praocima, oslobodivši ih egipatskog ropstva, sklopio savez na Sinaju. Juda Makabejac podiže ustanak i staje na čelo pobunjenika protiv bezbožnog kralja, potičući pripadnike svog naroda da se ni po cijenu mučenja i smrti radi kraljevih sebičnih interesa ne odreknu svoga identiteta i dostojanstva utemeljenog u Božjem Zakonu. Primjer čvrste vjernosti vjeri svojih otaca bila je spomenuta majka Makabejka, koja je središnji lik u ulomku današnjeg prvog čitanja, naglasio je biskup. Kazao je kako je ona svoje sinove na „jeziku otaca“ poticala da se ne boje bezbožnog kralja i njegovih prijetnji, te da se ni po cijenu smrti ne odreknu vjernosti Bogu otaca i njegovu Zakonu, u kojoj ih je ona rodila i odgojila. Biskup je protumačio kako se taj jezik otaca ne odnosi tek na riječi njihova materinjeg jezika, nego na vrijednost njihova osobnog i narodnog dostojanstva, a osobito na vrijednost saveza koji su njihovi oci sklopili s jednim i pravim Bogom. Upozorio je na snažno obrazlaganje majke Makabejke navedenih opredjeljenja svojih sinova, uvjeravajući ih da ih nije ona otkala u svojoj utrobi, nego da je njihov autor sâm Bog Stvoritelj, i da je stoga opravdano iz vjernosti prema njemu izložiti se i samoj smrti, u uvjerenju da će im on u uskrsnuću tijela podariti novi život. Majka Makabejka ne ljubi svoje sinove nekom sebičnošću, nego ljubavlju ukorijenjenom u istinu o nama da smo svi Božje djelo, njegovi sinovi i kćeri. I iz te ljubavi ih uvjerava: Kako vas je Bog iz ničega otkao u mojoj utrobi, tako ćete – ako položite život za njega, za vjeru otaca, za savez s Bogom – u uskrsnuću zadobiti baštinu Božju, život koji samo on može ostvariti u punini, ustvrdio je biskup.

IMG 2683

Dodao je kako nas spomen na one koji su u Vukovaru i na drugim mjestima obrane naše Domovine položili živote, potiče da novom snagom i opredjeljenjem prionemo uz istinu o nama, da nitko nije izgubljen tko se usuđuje cjelovito pripadati Bogu, i žrtvovati svoj život za ljudske i Božje vrijednosti. Pozvao je nazočne da se raduju našim ljudskim pobjedama, ali da pri tom uvijek imaju na umu najveću i najvažniju pobjeda nad smrću koju je Bog ostvario u uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista, a koju slavimo u svetoj misi, te je ona pravo mjesto spomena ljudskih žrtava, jer se u njoj ostvaruje i njihova konačna pobjeda nad smrću. Kazao je da u tom svjetlu želimo promatrati naše hrvatske branitelje i sve druge žrtve rata o tridesetoj obljetnici žrtve Vukovara i Domovinskog rata. Još je spomenuo kako mu je u pripremi za ovu svetu misu dok je čitao ulomak prvog čitanja u čijem je središtu „majka Makabejka“, odmah došla na pamet „majka Vukovarka“ Kata Šoljić, koja nije svoje sinove slala u rat da poginu iz mržnje prema napadačima, već ih je poticala da idu braniti dostojanstvo Domovine i slobodu svojih obitelji. Stoga dok zahvaljujemo za ono što su naši hrvatski branitelji učinili, jednako tako zahvaljujemo i njihovim majkama i drugim članovima obitelji za sve ono čime su doprinosili da njihovi sinovi, muževi, očevi i braća u vrijeme ratnih nevolja i stradanja budu snažni iz izvorâ Božjih iz kojih se živjelo u hrvatskom narodu tijekom naših trinaest stoljeća. Pozvao je sudionike slavlja, napose djecu i mlade neka svojim srcem koje razumije Boga budu nasljedovatelji velikih ljudi iz naše hrvatske povijesti.

 

Na svršetku misnog slavlja, biskup je rekao: »Svim vukovarskim, škabrnjskim i drugim žrtvama Domovinskog rata, svim poginulim, preminulim i nestalim hrvatskim braniteljima neka Bog udijeli puninu svoga života u zagrljaju svoje ljubavi za svu vječnost, a njihovim najbližima neka udijeli utjehu.« Nazočnu pak djecu pozvao je da u svoje molitveno pamćenje trajno pohrane sjećanje na one koji su svoju ljubav prema našoj slobodi i dostojanstvu naše Domovine očitovali žrtvom svoga života.

 

Požeška biskupija

Radio Marija

22:30 Upoznajmo Bibliju
22:50 Glazba
23:00 Molitva - Povečerje
23:10 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

P. Niko Bilić - Evo Jaganjca, evo Mesije

Hvala ti, Gospodine, što si nam poslao Preteču, Krstitelja, koji nam pokazuje da si ti sveto Janje – žrtveni Jaganjac Božji. Daj da ga kao učenici...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Siječanj 2022
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.