Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 23. listopada u bazilici sv. Kvirina u Sisku svečano misno slavlje tijekom kojeg su red đakonata primili kandidati Marin Mlađenović iz župe Lekenik i Kristijan Pezić iz župe Kutinska Slatina.
U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, rektor Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak i dvadesetak svećenika. Slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji ređenika te više od 30 bogoslova. Animirao ga je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice i Katarine Mandić.
U homiliji čestitavši novim đakonima biskup je pohvalio njihovu marljivost i predanost na životnom putu koji je vodio ovome. „Vjerovali ste da je to poziv Božji i da vas on zove na put svećeničkog zvanja. Na tom su vam putu pomagali vaši najbliži u obitelji, vaši župnici, ali i drugi svećenici, potom profesori na fakultetu, poglavari u sjemeništu, ali i toliki znani vam i neznani vjernici koji su tiho molili i mole za vas, za vaše zvanje i vaš odaziv… Danas nas, dakle, ispunja osjećaj zahvalnosti za sve te ljude, za tolika dobra, duhovna, intelektualna i materijalna koja primamo neprestano iz Božje ruke. I vaš je odgovor na to, dragi ređenici, vaš malo prije izrečen: Adsum - Evo me! Te riječi izražavaju vašu spremnost da krenete s Gospodinom na put ostvarenja vašeg poziva, najprije u đakonskoj a potom u svećeničkoj službi. Taj je put lijep, ali je i zahtjevan. Toga trebate uvijek biti svjesni“, upozorio je biskup.
U nastavku biskup je podsjetio na riječi sv. Vinka Paulskog koji je, nakon što je postao svećenik i nakon što je upoznao odgovornost koju ta služba ima, rekao: „Da sam tada, kad sam se drznuo primiti na se svećeništvo znao što je to svećeništvo, kao što to znam danas, radije bih obrađivao zemlju nego da se učlanim u tako strašan stalež“. „ Zašto je to rekao? Je li se uplašio, je li osjetio da je nedorastao, je li bio iznenađen jer je očekivao nešto drugo? Vjerojatno sve to, a najviše ono što drugim riječima kaže sv. Pavao u pročitanom odlomku Druge poslanice Korinćanima: Blago to imamo u glinenim posudama! Naše su posude krhke i kad spoznamo da nosimo tako dragocjeno blago, samog Gospodina, tada smo doista sposobni reći: Sluge smo beskorisne! (Lk 17,10). Ta poniznost traži se i od vas, dragi ređenici za đakone. Jer da bismo drugima poput slugu i robova mogli prati noge, tj. služiti ne tražeći svoje nego njihovo dobro i dobro Crkve, trebamo biti ponizni. Ta značajka neka vas uvijek krasi. Osobito kad vam je teško biti ponizan, kad biste radije pokazali što znate i da bolje razumijete stvari i docirali drugima, ne! Vi radije poslušajte što vam određuju oni koji su vam postavljeni za mentore, principale, poglavare… Ovo bismo mogli nazvati i poslušnošću.
Sv. papa Ivan XXIII. imao je geslo: Obedientia et pax – poslušnost i mir. To nije lako, ali to je pravi put, put poniznosti i služenja. Stoga i ja vama danas mogu reći – neću baš kao sv. Vinko, da ste izabrali strašan stalež, ali vi trebate uvijek biti svjesni da ste od danas, kao klerici, pod povećalom jer ćete stajati, kako se to kaže, pod reflektorima. Postajete sa svetim redom javne osobe, vaša služba će se ticati mnogih i mnogi će vas promatrati i željeti vidjeti u vama ono što oni očekuju. Ali vi ne budite zabrinuti, ne trebate ispuniti njihova očekivanja, ali trebate ispuniti očekivanja Crkve i očekivanja Božja“, rekao je biskup dodavši kako uvijek moraju biti svjesni svoje službe te kako ona nije na radno vrijeme, ne traje samo 8 sati na dan, već je ona poslanje, zvanje i trajno stanje u kojem će živjeti da bi svojim životom i djelima bili na pomoć braći i sestrama prije svega u Crkvi, a potom i u svijetu.
Podsjetivši i na činjenicu kako je danas spomendan sv. Ivana Kapistranskog, franjevca i branitelja Beograda i Iloka biskup je podsjetio na njegovu veličinu. „Sudjelovao je u obrani Beograda od Turaka u čuvenoj bitci koja se odigrala 22. srpnja 1456. god., kada je kršćanska vojska postigla veličanstvenu pobjedu nad osmanlijskim osvajačima, a 6. kolovoza – kad je vijest došla do Rima – papa Kalist III. proglasio je blagdanom Preobraženja Gospodinova. Na današnji dan, 23. listopada 1456. god., dakle prije 565 godina, umro je u Iloku gdje mu je i danas tijelo. Uviđajući posebnu duhovnu snagu svetoga Ivana Kapistrana povezanu s obranom vjere, sv. papa Ivan Pavao II., čiji smo spomen jučer slavili, proglasio ga je 1986. god. zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika. Spomenuo sam vam, dragi ređenici, ovu koincidenciju jer i to je poruka za vas, ali i za sve nas. Naime, sveti je Ivan Kapistranski bio aktivno uključen u obranu naše Domovine, a bio je svetac. Osjećao je da je njegova dužnost obrana kršćanstva i domovine. Zato i vi budite svjesni da ste postavljeni za vojnike Krista Kralja, kako je svećenike volio nazivati bl. Alojzije Stepinac. Boriti nam se ne oružjem materijalnim koje ubija tijelo nego oružjem duhovnim koje liječi i čisti dušu. Koliko li samo zla, laži i nepravde ima danas u svijetu! Vi ćete i tu biti postavljeni za branitelje istine i pravednosti, dobrote i svetosti. Ove godine se sjećamo 30. godišnjice od početka krvavog osloboditeljskog Domovinskog rata kada smo se kao narod obranili od zavojevača. Naši su branitelji podnijeli veliki teret jer su hrabro stali pred agresore i borili su se. Mogli su pobjeći, ali ne, ostali su i izložili se. Evo, i vi, dragi đakoni, trebate biti branitelji, poput sv. Ivana Kapistrana, poput naših hrabrih branitelja kojima zahvaljujemo slobodnu Domovinu“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve biskup je još jednom čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima, župnicima i župnim zajednicama kao i čitavoj sisačkoj Crkvi.
Tekst i foto: Sisačka biskupija
