Prigodom 25. obljetnice djelovanja križarskog bratstva »Bl. Alojzije Stepinac« u Župi sv. Leopolda Mandića u Požegi biskup Antun Škvorčević predvodio je 18. rujna u župnoj crkvi euharistijsko slavlje. Koncelebrirao je Jozo Jurić, župnik navedene Župe, Ivica Žuljević, prepošt požeškoga Stolnog kaptola, Mario Večerić, župnik požeške Župe Sv. Terezije Avilske, Matej Siluković, biskupov tajnik, i Josip Prpić, župni vikar. Biskupa Antuna pozdravila je predstavnica križara Katarina Ivanika, kazavši kako je on svojim dolaskom posvjedočio koliko mu je stalo do mladih, obećala mu je da će ga mladi pratiti svojim molitvama, te da će još zauzetije djelovati u svojoj Požeškoj biskupiji. Izraze dobrodošlice uputio je biskupu Antunu i domaći župnik Jozo Jurić.
Uvodeći u misno slavlje, biskup je rekao kako je došao posvjedočiti radost mladim križarima u Župi sv. Leopolda što nastoje sebe pronalaziti u Bogu i s njime se izgrađivati, te im čestitati 25. obljetnicu postojanja. Podsjetivši kako nije beznačajno što su križari započeli ovdje djelovati gotovo istovremeno s uspostavom Požeške biskupije, biskup je ustvrdio da su oni svoja mladenačka nastojanja ugradili u požešku mjesnu Crkvu, obogatili je svojom mladenačkom vjerom i svime onim što su snagom vjere minulih dvadeset i pet godina živjeli. Spomenuo je kako su neki od njih tijekom tog vremena postali stariji po godinama koje su protekle, ali da su ostali mladi duhom, svjedočeći da u Isusu Kristu žele takvima trajno ostati. Zahvalio im je za sve dobro koje su uz Božju pomoć učinili. Pozdravio je predstavnike križarskih bratstava iz drugih dijelova Hrvatske, na čelu s predsjednikom njihove središnjice Dariom Burjanom.
U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da se s križarima u Požegi u ovom trenutku raduje i bl. Ivan Merz, službenica Božja Marica Stanković i toliki drugi koji su živjeli u daleko složenijim i težim vremenima nego mi danas, i kroz križarsko ili orlovsko bratstvo nastojali biti Isusovi u njegovoj Crkvi, omogućivši da se u njima ovdje na zemlji počne ostvarivati vječnost. Dodao je kako se s njima danas raduje i njihov preminuli župnik Vjekoslav Marić, koji je oduševljeno prihvatio da križari nađu svoje mjesto u Župi Sv. Leopolda Mandića u Požegi i u križarskom bratstvu izgrađuju svoju mladost, kao i njihov sadašnji župnik Jozo Jurić, koji je nastavio djelo svoga prethodnika, pomažući im da rastu u svojim mladenačkim osobnostima.
Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je podsjetio sudionike slavlja da su tu istu Božju riječ slušali i bl. Ivan Merz i službenica Božja Marica Stanković, i u vrijeme kad je bila u zatvoru ovdje u Požegi. Kazao je da nas današnja sveta čitanja podsjećaju na dramu našeg ljudskog srca. Ustvrdio je kako o njoj govori sv. Luka u evanđeoskom ulomku, citirajući proroka Izaiju koji izjavljuje da postoje ljudska srca koja gledaju a ništa ne vide, slušaju a ništa ne razumiju i ništa ne osjećaju. Mladi čovjek čiji bi srce bilo takvo, ostaje zatvoren za sve ono što se u njemu može dogoditi velikoga, ljudskoga i Božjega. Biskup je dodao kako sv. Luka veli da ima dobrih i plemenitih ljudskih srdaca koja slušaju, usvajaju i vrše Božju riječ, istaknuvši da je kroz povijest bilo puno takvih ljudi, napose mladih u koje je Bog mogao posijati svoju riječ, i da je u njima rasla Božja stvarnost po kojoj su postali veliki, dionici vječnosti na zemlji. Poručio je sudionicima slavlja da i oni po slušanju i vršenju Božje riječi mogu postati veliki, te ih je pozvao neka na taj način pomognu svome srcu da bolje vidi i da bolje čuje.
Spomenuvši kako u prvom čitanju apostol Pavao podsjeća svog prijatelja Timoteja da je on u njegovo srce posijao Božju riječ, Isusa Krista u čijoj nam je muci i smrti na križu Bog objavio koliko nas neizmjerno voli, biskup je poručio mladima kako pitanje njihova opredjeljenja za Isusa Krista nije nešto sporedno, nego važno i sudbonosno. Zahvalio je Isusu Kristu što je tijekom minulih četrnaest stoljeća u hrvatskom narodu i u najgluhijim vremenima i najtežim životnim situacijama bilo onih koji su imali srce što vidi, čuje i osjeća po Božju, i po kojima je njegova blizina pohodila našu zemlju. Nadovezujući se na Pavlov poticaj Timoteju da ostane vjeran Bogu i nastavi davati onakvo svjedočanstvo kakvo je Isus dao pred Poncijem Pilatom dok mu je ovaj sudio, biskup je poručio križarima da su oni dionici spomenute drame srca u kojoj se čovječanstvo nalazi od samoga svog početka, i u kojoj naše postojanje po vjernosti ili nevjernosti Bogu završava u smislu ili u besmislu. Pozvao ih je da trajno imaju na pameti kako su u svetom krštenju uspostavljeni za Isusove prijatelje, u svetoj pričesti zahvaćeni snagom njegove ljubavi s križa, te da su na razne druge načine postali dionici Božjeg svijeta, naglasivši da je smisao njihova članstva u križarskim bratstvima u tome da mu žive vjernost i budu osposobljeni svjedočiti ga u današnjem svijetu.
Biskup je na temelju evanđeoske prispodobe o sijaču podsjetio sudionike slavlja kako je svako ljudsko srce tlo u koje Bog sije svoju riječ i da se drama našeg postojanja zbiva u tome hoće li to sjeme pasti na plitko, kamenito, trnovito ili plodno tlo, i što će se s njime u konačnici dogoditi. Kazao je mladima da će završiti u gubitništvu ako dopuste Zlome da uđe u njihovo srce i uguši ga negativnošću, sebičnošću i pokvarenošću. Pozvao ih je da se trude kako bi njihovo srce uvijek bilo plodno tlo za Božju riječ, i donosilo rod u ustrajnosti i strpljivosti, kako veli Gospodin Isus u evanđeoskoj prispodobi o sijaču. Poručio je križarima da su po krštenju i primanju drugih sakramenata postali dionici Božjeg svijeta, ali da ga žive usred ovoga svijeta obilježena mnogim negativnostima i zloćom, koju Zli i u njih želi posijati služeći se pojedinim sustavima, među kojima su i suvremeni digitalni mediji, koji o čovjeku nerijetko govore na lažan i zavodnički način, želeći ga prevariti i u konačnici upropastiti. Još im je poručio da si svakog dana kažu da žele biti i ostati Božji projekt, svjesni da ga nikad neće moći ostvariti svojim vlastitim snagama, nego samo uz pomoć Božje milosti.
Osvrćući se na križarsko geslo »Žrtva, euharistija, apostolat«, biskup je ustvrdio kako je izazovno što je u njem na prvom mjestu spomenuta žrtva, od koje mnogi u suvremenom hedonističkom društvu žele pobjeći, ostajući na površini života. Protumačio je križarima da slijedeći primjer Isusove žrtve ljubavi na križu i oni uključe žrtvu u svoj projekt života, napomenuvši da kršćansko poimanje žrtve nema ništa zajedničkog s mazohizmom. Žrtva ljubavi koju živimo za druge i za vrijednosti našeg postojanja, snažno nas oplemenjuje i pomaže da otajstveno rastemo u najdubljim životnim dimenzijama. Ona je svojevrsno umiranje, poput sjemena koje treba posijati da umre kako bi donijelo plod, ustvrdio je biskup. Kazao je kako je s time povezana euharistija, druga sastavnica križarskog gesla, koja je Isusovo djelo kojim on u svetoj misi obnavlja svoju žrtvu ljubavi na križu i kroz svetu nas pričest čini dionicima te svoje žrtve kojom je pobijedio smrt. Konačno, apostolat je naše nastojanje da u to dioništvo Isusove žrtve na križu i njegove pobjede nad smrću uključimo druge ljude, živeći za njih i svjedočeći im Isusa Krista, ustvrdio je biskup. Zamolio je bl. Ivana Merza, koji je uvjerljivo živio geslo »Žrtva, euharistija, apostolat«, da svakog pojedinog od nazočnih križara prati i jača te se nikad ne umore na tom putu.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poželio križarima da ne umru u svojim srcima, nego uvijek budu zagrijani Božjom blizinom, svjetlom i snagom Duha Svetoga, te da ga svjedoče drugim ljudima. Zahvalio je Bogu što je iz redova požeških križara pozvao neke u svećenike, kazavši kako je i to znak da među njima ima mladih čije srce sluša i vidi.
Izvor: Požeška biskupija
