Ovog tjedna (od 5. do 12. rujna) u Budimpešti se održava 52. Međunarodni euharistijski kongres. Katolička crkva kongresom želi promicati i produbljivati razumijevanje i čašćenje sakramenta euharistije u mjesnoj i sveopćoj Crkvi.

Za vrijeme trajanja Kongresa, a uz dozvolu uredništva Živog vrela, donosimo članke o euharistijskim kongresima dvojice autora: mons. Piera Marinija, predsjednika Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese i mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog. 

3. Zaključne misli: Milost trajne obnove euharistijskoga života Crkve

Za zaključak kanim istaknuti nekoliko jednostavnih razmišljanja o smislu slavljenja euharistijskoga kongresa na biskupijskoj i(li) nacionalnoj razini kako se on ne bi sveo na puko slavlje koje ne bi imalo poveznicâ s vremenom prije i vremenom poslije.

Prije svega, svaki je kongres (kao zasebna statio) jedinstveni trenutak u hodu Crkve, simboličko mjesto okupljanja narodâ na ‘gozbu Kraljevstva’, mjesto trajne obnove euharistijskoga života Božjega naroda. Stoga je euharistijski kongres, osim što je veličanstvena manifestacija vjere i izraz čašćenja iskazanoga prema euharistiji, ujedno milost trajne obnove euharistijskoga života svega Božjega naroda. U tome smislu može biti korisno imati pred očima apostolsku pobudnicu Sacramentum caritatis (2007.) u kojoj euharistijsko slavlje sa svim svojim protegama (‘euharistijska duhovnost’, ‘euharistijska forma’ življenja, ‘duhovno bogoštovlje’…) biva povjereno Božjemu narodu kako bi postalo životnom zbiljom.

Potom, euharistijski kongres nije tek časna povlastica koja se daje nekoj partikularnoj Crkvi, nego je dan da posluži za dinamični rast Božjega naroda. Mnoge aktivnosti u Crkvi (skupine u župnim zajednicama, apostolski pokreti, mladi, oblici posvećenoga života, udruge, volontarijat…) očekuju da budu senzibilizirane u ostvarivanju zadaća koje su im povjerene. Potrebno je sve te oblike djelovanja prodahnuti spoznajom da euharistija nije »nešto povrh«, nešto što ostaje na rubu različitih aktivnosti koje poduzima svaka pojedina skupina, nego ono što je temeljno, izvor i vrhunac života i poslanja svakoga krštenika. Sve je to potrebno ako se želi da euharistijski kongres ne ostane sam sebi svrhom, nego da postane sredstvo kojim će se cijelu Crkvu uključiti u slavlje Gospodnje Pashe, koja je »vez ljubavi jedinstva«.

Na kraju, rado ističem sličnost euharistijskih kongresa s putovanjima rimskih prvosvećenika u partikularne Crkve. Oboje su (zajedno s Međunarodnim susretima mladih i Međunarodnim susretima obiteljî) dio »putujućega učiteljevanja« koje uključuje cijelu Crkvu, dajući veću važnost pojedinim zemljama ili zemljopisnim područjima. Po njima se u jasan pastoralan oblik utjelovljuje misao o središnjosti euharistije za život Crkve i za spasenje svijeta.

U to sam se i sâm mogao uvjeriti tijekom priprave i odvijanja apostolskih putovanja svetoga Ivana Pavla II. u Hrvatsku 1994., 1998. i 2003. Na tim je putovanjima euharistijsko slavlje bilo uvijek središnji događaj, a u njihovu pripravu nije bila uključena samo pojedina mjesna Crkva nego sav narod. Slavlja u raznim biskupijama izraz su života tih partikularnih Crkava koje su liturgijskim molitvama, pjevanjem i obrednim gestama mogle izraziti svoju vjeru, vlastitu povijest i tradiciju. Slavlja kojima je predsjedao Nasljednik svetoga Petra, okružen dijecezanskim biskupom, prezbiterima i đakonima te sveukupnim svetim Božjim narodom, bila su jednom od najljepših slika Katoličke Crkve i ujedno živo svjedočanstvo službe Rimskoga biskupa, koji je pozvan da naviještanjem riječi evanđelja i sakramentima utvrđuje braću u vjeri.

S pomoću slavljâ kojima je predsjedao u Hrvatskoj, sveti papa Ivan Pavao II. želio je svim građanima Hrvatske ponovno navijestiti evanđeoske vrjednote te je braću i sestre učvrstio u vjeri kako bi bili kadri pružiti živo svjedočanstvo Božje ljubavi prema svakomu čovjeku. Doista, pastoralni pohodi Petrova nasljednika, kao i euharistijski kongresi, nastavljaju u razumljiv pastoralni oblik ucjepljivati središnjost euharistije za život Crkve i za spasenje svijeta.

1. dio: U hodu prema »euharistijskoj formi« življenja
2. dio: Početci euharistijskih kongresa 
3. dio: Slaviti euharistijski kongres u Crkvi danas


___________________________________
Marini, P. (2014) Slaviti danas euharistijski kongres: Slaviti euharistijski kongres u Crkvi danas. Živo vrelo 11, str. 12-13.

 

izvor: www.zg-nadbiskupija.hr

Radio Marija

00:30 Taj beskrajni svemir – tema: Juraj Dragišić i reforma julijanskog kalendara; ur. i vod.: Tatjana Kren, prof.
01:30 Glazba
02:15 Krunica - Žalosna otajstva
02:40 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Sveti Josip – ljubitelj siromaštva

Povodom Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom Patris corde, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je tematske tekstove...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2021
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.