Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2025., u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj proslavljen je srebrni jubilej svetih redovničkih zavjeta s. Marije Andrijane od Presvetog Trojstva (Andrijana Majstorović). Svečano misno slavlje predvodio je p. Mirko Nikolić, DI, vicepostulator kauze o. Ante Gabrića, u koncelebraciji s domaćim župnikom, vlč. Mirom Tomasom.
Evo službenice Gospodnje
„Slavimo danas najradosnije i najutješnije otajstvo naše vjere, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Bog je pripravio Majku svome Sinu u djevojci iz Nazareta. Bog je htio da bude slobodna od svake sjene grijeha, a ona je primila tu Božju milost, surađivala s njom ponizno, tiho i predano. Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi. To su vrata kroz koja je u svijet ušao Isus“, istaknuo je p. Nikolić rekavši kako smo i svi mi pozvani izgovoriti isti takav da ondje gdje nas Bog na to tiho poziva. I kod Marije je sve počelo tiho i mirno jer Bog ne dolazi u centre moći i uspjeha, nego tamo gdje mi ljudi vidimo samo krhkost i slabost, kako bi se mogla očitovati njegova slava i snaga.
Tajna odabranja
„Nešto je u Mariji bili posebno, što je Bog primijetio, što je želio i tražio. Dok slavimo srebrni jubilej, slavimo tajnu Božjeg poziva i izbora, i čovjekova odziva i predanja. Tajnu Božje vjernosti i tajnu jednog srca koje se u skrovitosti svoga Nazareta skromno odaziva“, rekao je p. Nikolić te je prošavši kroz životnu povijest slavljenice istaknuo trajnu potragu s. Andrijane za svojim životnim pozivom, dok je cijelo vrijeme Bog još više tražio nju da se skloni, ne samo u sklonište od ratom zahvaćenog Sarajeva u Split, nego da se skloni u njegovo sklonište, da se uspne ne na svjetske uspjehe i karijere – nego na Goru Karmel gdje će „u skrovitosti, samoći, žrtvi, tišini koja nije besplodna nego je puna Boga, provesti svoj život u molitvi za sve one koji i ne znaju moliti. „Ti znaš Kome se govori kada se šuti. Ušutkala si svijet u sebi da bi mogla čuti Boga. U ovoj Euharistiji su i svi koji su sada daleko, ali su blizu u svakoj misli, uzdahu, u svakoj molitvi. Posebno tvoji roditelji koji su se prvi za tebe molili i koji su te učili moliti“, rekao je propovjednik.
Hvala
„Dok zahvaljujemo Bogu za 25 godina vjernosti, želimo zahvaliti i tebi s. Andrijana za tvoj da u mladosti, za post, rad, šutnju, molitve, vjernost u tišini kada te nitko ne vidi i ne zna osim onoga kome je sve znano. Hvala ti za sve one za koje si svo ovo vrijeme molila. Što si ljubila za one koji ne znaju što je ljubav. To je ono što čini redovnica u klauzuri, u tišini. Neizmjerna i neizbrojena aktivnost karmelićanke koja moli, vapi i ljubi. Hvala što si izabirala Isusa svaki dan kroz ovih 25 godina“, uputio je ove riječi propovjednik slavljenici ohrabrivši ju na kraju da ustraje na tom putu do kraja života. Jer molitva u skrovitosti spašava ovaj svijet koji i ne zna da se netko moli za njega. Na kraju, p. Nikolić pozvao je sve okupljene da se ne boje izručiti Bogu sve svoje boli, strahove, i da se mole Blaženoj Djevici Mariji koja najbolje uči pravoj poniznosti, otvorenosti i povjerenju.
Slavlje je nastavljeno u obiteljskome duhu zajednice koja se kasnije susrela s p. Nikolićem u samostanskoj govornici te saznala kako napreduje kauza o. Gabrića, kao i nešto više o aktivnostima p. Nikolića.
Životopis s. Marije Andrijane
Sestra Marija Andrijana od Presvetog Trojstva (Andrijana Majstorović) rođena je 23. srpnja 1973. u Đakovu kao prva od dviju kćeri od oca Zdravka i majke Anice rođ. Posavec. Sakrament krštenja primila je u Župi Snježne Gospe u Đakovačkim Selcima. Odrasla je u radosnom i duhovnom obiteljskom ozračju s mlađom sestrom Marijetom u Sarajevu. Prvu svetu pričest primila je u svojoj Župi sv. Josipa na Marijin Dvoru, a sakrament potvrde u katedrali Presvetog Srca Isusova. Roditelji su im bili primjer nesebične ljubavi, a odgajali su ih u međusobnom povjerenju i poštovanju svakog čovjeka. Majka je za svoje kćeri molila “najboljeg zaručnika” i izmolila. Još u djetinjstvu Andrijana je osjetila želju za vječnim i neprolaznim, a stvari ovoga svijeta činile su joj se premalene da bi utažile njezinu žeđ. Za Karmel je prvi put saznala čitajući autobiografiju sv. Male Terezije “Povijest jedne duše”. Za svoje duhovno sazrijevanje zahvalna je svojoj obitelji, župniku i svećenicima, osobito ocima isusovcima od kojih je za vrijeme jednih pučkih misija primila karmelski škapular.
Nakon završene osnovne škole i V. gimnazije u svom gradu upisala je i studij prava koji je ratom prekinut. Cijela obitelj izašla je 1992. godine iz opkoljenog Sarajeva i nastanila se u Splitu. Njezina mlađa sestra Marijeta s 14 godina ušla je u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, a s 16 godina s posebnim dopuštenjem Majke Terezije (radi svoje mlade dobi) pristupila je Misionarkama ljubavi i dobila ime s. Maria Angela. Tijekom studija prava u Splitu Andrijana je razmišljala o zvanju karmelićanke i u sebi prepoznala poziv za Karmel. Privlačila ju je tišina, molitva i osama. Savjetujući se sa svećenikom odlučila je završiti započeti studij i diplomirala je 22. listopada 1997. godine. Nekoliko tjedana radila je administrativne poslove u Katoličkoj udruzi Lovret za starije i nemoćne osobe.
Upoznaje se s Karmelom sv. Josipa koji je, prognan iz Šarengrada, privremeni smještaj našao u Remetama – Zagrebu. U zajednicu je ušla na svetkovinu Karmelske Gospe, 16. srpnja 1998., želeći Gospodinu uzvratiti ljubav svojim životom. Prve zavjete položila je na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2000. u ruke priorice – Majke M. Josipe od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar).
Kad su stvoreni uvjeti za povratak u matičnu Đakovačku i Srijemsku biskupiju, s cijelom zajednicom (22 sestre) dolazi 17. prosinca 2001. u nedovršeni samostan u izgradnji u Breznici Đakovačkoj. Svečane zavjete položila je na vigiliju svetkovine Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, 7. prosinca 2003., u ruke priorice – Majke M. Karmele od Krista Kralja (Jukanović). Euharistijsko slavlje predvodio je đakovački i srijemski biskup mons. dr. Marin Srakić uz koncelebraciju više svećenika i nazočnost roditelja, rodbine i prijatelja.
Odgovarajući na zamolbu zajednice u Karmelu sv. Terezije u Massa Lubrense kod Napulja u Italiji i dopuštenjem svoje matične zajednice, odlazi na ispomoć 14. studenoga 2013. Ponovno se vraća u matični samostan u Đakovačku Breznicu 26. listopada 2016.
Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija
