Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u ponedjeljak 17. studenoga 2025., u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu održana je tradicionalna akademija „Srce i riječ za Vukovar“. Tim programom, koji organiziraju i vode bogoslovi pete godine, želi se u molitvenom ozračju spomenuti svih žrtava i onih koji su položili svoje živote za slobodu koju danas živimo.
Akademija je održana u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, a program je vodio bogoslov Mihael Popić. Nakon hrvatske himne u izvedbi Zbora zagrebačkih bogoslova i recitacije pjesme „Jedna noć“ Dobriše Cesarića, koju je izveo bogoslov Ljudevit Marija Jaroš, voditelj je pozdravio okupljene, a osobito rektora Bogoslovije i novoimenovanog zagrebačkog pomoćnog biskupa mons. Vladu Razuma.
Mons. Razum je u svom obraćanju istaknuo kako se „ove godine dan sjećanja na sve žrtve slavi u jednom znaku - znaku Jean-Michela Nicoliera, mladića koji je dragovoljno iz Francuske došao u Hrvatsku i darovao svoj život za našu domovinu.“ Dodao je i da je, uz njegovu žrtvu, jednako vrijedna divljenja i pažnje njegova majka Lyliane. Naglasio je veličinu njezina srca u suosjećanju za druge i podsjetio na sve koji su dali svoj život Hrvatsku. „Oni nam trebaju biti inspiracija za vlastite hrabre iskorake u kojima će se u vremenu po nama uprisutnjivati ono evanđeosko jer je to jedini put - Kristov put - po kojem se pobjeđuje zlo i gradi nova civilizacija, civilizacija ljubavi. Danas treba hrabrih mladića i djevojaka koji će biti spremni na žrtvu i umiranje za ideale evanđelja“, rekao je između ostalog.
U nastavku programa prikazan je posljednji izvještaj novinara Siniše Glavaševića iz razorenog Vukovara kao uvod u prisjećanje teških ratnih dana.
Svoje svjedočanstvo potom je iznijela medicinska sestra vukovarske bolnice iz vremena Domovinskoga rata Ljiljana Mandić. Emotivno se prisjećajući teških trenutaka prijema ranjenika u bolnici, okupljenima je govorila o nekoliko konkretnih primjera koji svjedoče o strahotama rata. „Sav taj rad na prijemu bolesnika bio je težak. Tu su donosili sin oca, otac sina, brat brata, majka dijete. Ambulanta je uvijek bila puna krvi“, rekla je Mandić. Posebno je istaknula patnju djece o kojoj je brinula te opisala svoj izlazak iz Vukovara, naglasivši kako su ona i njezini suputnici „bili prepušteni Božjoj milosti.“
Nakon prigodne pjesme, okupljeni su poslušali dio govora kardinala Franje Kuharića o rodoljublju i potrebi evanđeoskom oprostu. Uputili su se zatim u predvorje Nadbiskupijskog pastoralnog instituta gdje je duhovnik Bogoslovije vlč. Ivan Grbešić predvodio molitvu za sve poginule u Domovinskom ratu. Polazeći od evanđeoskog ulomka o Isusovoj smrti i uskrsnuću, istaknuo je branitelje i žrtve rata kao svjetionike koje valja slijediti te naglasio kako se nekoć borilo za slobodu, a danas se treba boriti za ljudske duše, da se vrate svom Uskrslom Spasitelju.
Program je zaključen prigodnim domjenkom i druženjem u prostorima Bogoslovije.
Tekst: Lovro Maček
Fotografije: Matej Raljević
Izvor: Zagrebačka nabiskupija
