Molitveno bdjenje za mir kojemu je nazočio velik broj ljudi, a posebno mladih, 23. rujna u talijanskoj Gorici, u crkvi Marije Presvete Kraljice, predvodili su biskupi predstavnici Talijanske, Slovenske i Hrvatske biskupske konferencije. Crkve u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj tako su pisanim dokumentom, a onda i molitvom uputile vapaj za mirom i apel da svaka kršćanska zajednica bude nositelj nade, budna i aktivna u promicanju i podupiranju putova pomirenja. U gradu koji je bio simbol podjela nakon Drugog svjetskog rata, a danas je sa slovenskom Novom Goricom primjer Europe bez granica i Europska prijestolnica kulture, potpisnici dokumenta bili su predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Matteo Zuppi, predsjednik Slovenske biskupske konferencije mons. Andrej Saje i riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić uime predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražena Kutleše.
Donosimo tekst apela za mir.
Osamdeset godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u vremenu sve više rastrganom nasilnim sukobima, mi, Crkve u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj, zajedno snažno podižemo svoj vapaj za mirom i svoj apel da svaka kršćanska zajednica bude nositelj nade, budna i aktivna u promicanju i podupiranju putova pomirenja.
Ovdje smo s mladima, „mladicama mira“, na ovoj pograničnoj zemlji koja još uvijek nosi tragove tragičnih iskustava rata i nasilja, ali koja je i raskrižje međukulturnog, ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Nije slučajno sveti Ivan Pavao II. nazvao Goricu „vratima Italije, koja povezuju latinski svijet sa slavenskim: otvorenim vratima prema istočnoj i srednjoj Europi“ (2. svibnja 1992.).
Naša molitva polazi iz ovoga kraja, širi se na cijeli Balkan i obuhvaća, u jedinstvenom zagrljaju, Svetu Zemlju, Ukrajinu i sve druge krajeve okrvavljene ratom. Ne možemo ostati nijemi pred dramatičnom eskalacijom nasilja, množenjem neljudskih djela, uništenjem gradova i naroda. Vapaj koji dolazi s mnogih strana svijeta potresan je i ne smije ostati nečujan.
Bog želi mir, a mi smo njegovi graditelji. Svakodnevno izražavamo i utjelovljujemo ovu čežnju kako bismo nadvladali granice i zapreke, zajedno pronađimo snagu, hrabrost i odlučnost da prekinemo svaku spiralu ogorčenosti i nasilja.
Gledajući preko nacionalnih granica – koje više nisu linije razdvajanja, nego mjesta prijateljstva i susreta među narodima – shvaćamo da se nacionalni kulturni i duhovni identiteti danas stapaju u jedno više i zajedničko europsko identitetsko nasljeđe. To nas podsjeća i obvezuje na hrabra i plodonosna iskustva pomirenja, na praštanje i traženje oprosta, iz kojih može proizići najveće dobro – mir, prema nadahnućima „očeva utemeljitelja“ zajedničke Europe. Europe mira, otvorene svijetu, sposobne nadahnuti bratstvo i univerzalnost daleko izvan svojih granica.
Mi, Crkve u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj, obvezujemo se biti „kuće mira“ i promicati – u našim sredinama, s mladima, obiteljima, školama – programe odgoja za nenasilje, inicijative prihvaćanja koje pomažu pretvoriti strah od drugoga u prilike za razmjenu, trenutke molitve i djelovanja koji podupiru kulturu susreta, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, razoružanja i solidarnosti.
Mi, Crkve u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj, obvezujemo se na poštovanje neotuđivog dostojanstva svake osobe, od začeća do prirodne smrti; na blizinu siromasima, bolesnima i starijima; na istinu i pravednost kao temelj zajedničkog života; na slobodu vjere, temeljno ljudsko pravo; na pomirenje i ozdravljenje povijesnih rana; na brigu za Stvoreno, koje smo pozvani čuvati i predati novim naraštajima boljim nego što smo ga primili.
Ujedinjeni u jedinstvenoj čežnji za mirom, ponovno potvrđujemo nenasilje, dijalog, slušanje i susret kao metodu i stil bratstva, uključujući sve, počevši od odgovornih za narode i države, kako bi poticali rješenja koja jamče sigurnost i dostojanstvo za sve. Zato nudimo svoje svjedočanstvo i svoje djelovanje.
Izvor: Riječka nadbiskupija
