Župa sv. Mihovila ark. u Kaštel Kambelovcu svečano je proslavila svoju suzaštitnicu Gospu Karmelsku u srijedu 16. srpnja svečanom procesijom i misom koju je ispred župne crkve predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. U koncelebraciji je bilo više svećenika pod vodstvom župnika don Ivana Čotića, a za vrijeme mise pjevao je mješoviti župni zbor predvođen s. Marinelom Delonga.
Proslava je započela svečanim ophodom kroz Kaštel Kambelovac, u čijem je središtu bio kip Gospe Karmelske, koji su nosili bosonogi mladići u čarapama uz pratnju djevojčica u narodnim nošnjama, sudjelovali su ministranti, brojni vjernici i članovi Vijeća mjesnog odbora Kaštel Kambelovca, zajednice župnog Caritasa „Ivan Pavao II.“, kulturno umjetničkih društava „Karol Wojtyla“ i „Ante Zaninović“, Udruge umirovljenika „Lažani“, Hrvatskog veslačkog kluba „Marina Kaštela“, Kluba športskih ribolovaca „Nebojsija“, Kaštelanskog dječjeg kazališta „Škatula“ te molitvenih zajednica „Marijina legija“, „Dobri pastir“ i „Sveti Lazar“.
U propovijedi je nadbiskup Križić govorio o značenju štovanja Blažene Djevice Marije odnosno „Gospe Karmelske“, koje je povezano s gorom Karmel u Izraelu i redovnicima pustinjacima koji su Mariju smatrali svojom duhovnom majkom i zaštitnicom. Iz ljubavi prema Mariji i iskustva njezine ljubavi, prozvali su se njezinom braćom. Takav naziv nije bio uobičajen u tradiciji Crkve. Redoviti naziv je bio „Marijina djeca“ ili „Marijini sinovi“ ili „Marijine kćeri“, a kako se u evanđelju spominju Marijine sestre, a nigdje Marijina braća, oni su baš zbog toga htjeli biti „Marijina braća“. Jasno, nije to po krvi, nego po vjeri, nadi i ljubavi.
Nadbiskup je posebnu pažnju posvetio simbolici biblijskog oblaka koji se pojavio proroku Iliji na gori Karmel – oblak koji simbolizira Božju prisutnost i najavljuje dolazak Sina Božjega u krilu Djevice Marije, Majke našega Spasitelja. Glavna poruka propovijedi jest snaga ustrajne molitve. Prorok Ilija moli za kišu nakon dugotrajne suše i ne odustaje unatoč višestrukim neuspjesima, što pokazuje duboku vjeru i pouzdanje u Boga. Vjernici su pozvani na istu ustrajnost, osobito kada im se čini da Bog šuti.
Kroz evanđeoske primjere – udovice koja uporno traži pravdu, Marije pod križem, te Isusove molitve u Getsemaniju – nadbiskup je naglasio da ustrajna molitva nije dosadna Bogu, nego mu je osobito draga. Blaženu Djevicu Mariju prikazao je kao uzor vjere, nade i ljubavi, osobito u trenucima boli i tame. „Ne možemo uvijek u potpunosti razumjeti Božje djelovanje i razloge zbog kojih Bog nešto dopušta ili u nekim teškim situacijama ne intervenira. Samo se snagom molitve neke stvari mogu prihvatiti i nositi koliko god bile teške i nerazumljive. I Isusu je molitva bila jedina snaga u patnji od Getsemanija pa do Golgote. Evanđelist Luka to izričito veli za njegove patnje u Getsemaniju gdje se krvlju znojio, pa navodi 'Kada se Isus nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio'. Molitvom je pobijedio strah, smogao je snage ustati i, ne samo čekati patnju, nego joj krenuti u susret. I Mariji je molitva bila glavni oslonac. Izdržala je zahvaljujući snazi molitve koja je držala njezinu vjeru, ljubav i nadu.“
Nadbiskup je propovijed završio posvetnom molitvom kardinala Franje Kuharića kojom se hrvatski narod povjerava zaštiti Majke Božje.
Riječ zahvale predvoditelju euharistijskoga slavlja i svima koji su pridonijeli proslavi blagdana uputio je župnik don Ivan Čotić. Pozvao je nadbiskupa i sljedeće godine na proslavu kada će Župa obilježiti 100. obljetnicu posvete župne crkve. Naime, župna crkva sv. Mihovila ark. i Martina biskupa posvećena je 1926. godine na uočnicu Gospe Karmelske. Nadbiskup je poziv radosno prihvatio.
Župa se za proslavu svoje suzaštitnice pripremala trodnevicom koju je predvodio don Ante Mate Antunović, duhovnik mladih grada Splita. Trodnevica se sastojala od krunice, mise i klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je uz gitaru animirao don Antun. Svaku večer je bilo sve više naroda Božjeg. Posljednji dan trodnevice, koji je ujedno i dan posvete župne crkve, prije mise tradicionalno je pjevana večernja. Pjevanjem su je uveličali župni bendovi Mihael i Effata te mješoviti župni zbor. Bila je to župna mini duhovna obnova, kako ju je župnik nazvao, imajući na umu veliki broj vjernika koji se ispovjedio.
