Trećega dana devetnice slavna otajstva krunice predmolile su obitelji, a euharistijsko je slavlje u samostanskom dvorištu uz svetište bl. Marije Propetoga predslavio don Jerko Ban, župnik župe sv. Martina u Žrnovu, u koncelebraciji s vlč. Ivanom Matijevićem, svećenikom vrhbosanske nadbiskupije koji je na studiju biblijske teologije u Rimu, vlč. Nikolom Vidovićem, župnikom u Kremsu, biskupije St. Pölten i don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu.   

U euharistijskom su slavlju pjevali članovi dječjega i župnoga zborova iz Žrnova.

Don Jerko Ban je, govoreći o bl. Mariji Propetoga, rekao da je ona u svojim bilješkama zapisala da svaki dan, nakon osobne higijene, treba početi s 10 minuta tjelovježbe. Potrebno je to objašnjavati, posebice djeci i mladima, da pazimo na vlastito zdravlje. Valja pronaći vremena za to svakodnevno. Da barem napravimo znak križa, da se sjetimo onoga dobroga što primamo, što nam se lijepo događa u danu koji nam je Bog dao. Ako to ne činimo, najčešće zbog toga upadamo u negativnosti i kritiziranje.

Blaženica se u mladosti nastojala jutrom buditi između pet i šest sati, a poslije u pet. I vlastito nam iskustvo pokazuje da, čim se ranije ustanemo, nevjerojatno je koliko više vremena imamo za ono bitno i tad možemo lakše podnositi sve psihičke tegobe. Briga za tjelesno zdravlje ujedno je i briga za mentalno zdravlje, a to je usmjereno prema duhovnom zdravlju. Često upadamo u razne preuzetnosti, pa ne pazimo na svoje tjelesno i mentalno zdravlje. Tada se dogodi da u pobožnjaštvu očekujemo da će netko za nas moliti ili da ćemo mi izmoliti ozdravljenje. Ali prije toga treba sve učiniti da ne dođe do oboljenja – treba prevenirati, a ne samo liječiti. U nas nažalost još manjka i palijativne skrbi, brige za umiruće.

Blažena Marija Propetoga svoje sestre vrlo često poučava da treba znati uzeti na sebe svoj križ. Dobar je to početak. Ali kako nam je uzimati križ, posebice onaj teži? Možda tako da dan počnemo znakom križa, da se prekrižimo, a onda tijekom dana da barem povremeno uzmemo taj svoj križ i zahvalimo Bogu, prvo za ono dobro što primamo, a onda da priznamo svoje slabosti i nesposobnosti da živimo ono na što nas Isus poziva.

Dobro je razlikovati križ i raspelo. Zašto je bl. Marija Propetoga uzela ime koje upućuje na raspetoga Isusa? Možda je mogla uzeti takvo da upućuje na uskrslog Isusa, Isusa okrunjena na nebu, koji sjedi s desne Ocu? Ona je istaknula Raspetoga, kao znak da je važno uzeti svoj križ, te dvije grede – vertikalnu koja nas upućuje prema gore i horizontalnu koja nas podsjeća na to da smo zemlja, zemljani, da imamo početak i kraj. Raspelo je križ na kojem je raspeti Isus. Blaženica je htjela u svom životu to utjeloviti i uspjela je. Samo tako možemo doista slaviti Uskrs, a slavimo ga svake nedjelje, kao što Isusovu posljednju večeru slavimo na svakoj svetoj misi. Isus je svojom mukom i smrću na križ otkupio svijet, spasio ga. Ne trebamo mi više spašavati svijet, ali mi sudjelujemo u tom planu spasenja kada priznajemo da smo grešni, kada uspijevamo uzeti svoj križ – s pogledom na raspelo. Isus je umro i uskrsnuo za naše grijehe i njegova ljubav je neusporedivo veća od bilo koje naše slabosti. Dobro je da priznajemo da smo slabi i ranjivi, ali je još važnije da imamo povjerenja u Božju ljubav.

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem.

Uslijedila su dirljiva svjedočanstva triju obitelji, o važnosti svete mise i molitve u obiteljskom životu, njihovu putu do vjere i oslonjenosti na Gospodina u svakodnevnom životu. Njihova je svjedočanstva zaključila s. M. Danijela Škoro izvatkom iz pouka bl. Marije Propetoga objavljenom u jednom od svezaka »Milim sestrama«.

s. M. Jasminka Gašparović,

promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga