Na euharistijskom slavlju u požeškoj Katedrali 21. lipnja 2025. požeški biskup Ivo Martinović zaredio je za prezbitere đakone Ivana Ligenzu iz Župe Uzašašća Isusova u Ruševu i Antuna Stipića iz Župe sv. Josipa u Vrbju.
Pozdravljajući nazočne kanonike, svećenike, redovnike i redovnice, biskup Ivo je uputio poseban pozdrav ređenicima, njihovim roditeljima, obiteljima, župnicima i drugim vjernicima župa iz kojih dolaze. Izrazio je dobrodošlicu Josipu Đurinu, poglavaru u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu kao i don Cristianu Mendozi i Jamesu Mwauri, odgojiteljima iz Međunarodnog crkvenog kolegija „Sedes Sapientiae“ u Rimu sa skupinom bogoslova s kojima je za vrijeme svoje formacije boravio ređenik Antun Stipić.
Nakon predstavljanja kandidata za sveti red prezbiterata, uslijedila je prigodna propovijed u kojoj se biskup Ivo osvrnuo na naviještena čitanja koja govore o poslanju i pozivu koji Bog upućuje ljudima. Naglasio je kako se duhovni poziv ostvaruje snagom Isusove vlasti i Očevog poslanja u snazi i milosti Duha Svetoga. „Isus poziva grešne i nedostojne učenike koji se snagom Duha Svetoga i njegove vlasti osposobljuju za poslanje. Tako se dragi ređenici Antune i Ivane ostvaruje i s vama. Danas po svetom redu prezbiterata primit ćete poslanje koje vam Krist daje. Neka vaše služenje Bogu, Crkvi i narodu Božjem uvijek bude prožeto Kristovom poniznošću i predanošću“, poručio je biskup. Istaknuo je kako nam Krist daje primjer kakvi trebamo biti u odnosu prema Bogu i ljudima jer je on središte i srce svećeničkog identiteta, poslanja i zajedništva. Poručio je ređenicima da bez osobnog odnosa s Kristom nema niti autentičnog svećeničkog života i duhovnosti. „Svaki svećenik je pozvan biti drugi Krist – ‘alter Christus‘. Biti drugi Krist u današnje vrijeme ne znači biti činovnik Crkve, nego prije svega djelitelj Kristovih otajstava, hrabri navjestitelj njegova evanđelja i svjedok njegove ljubavi svim ljudima.“
Govoreći nadalje ređenicima o suvremenim izazovima sekularizma, materijalizma, hedonizma i traženja Boga, biskup ih je upozorio kako im Krist povjerava sveto, veliko i zahtjevno poslanje. „Sve što vam Krist daje, što ljudi očekuju i što vi želite primiti i ostvariti svojim životom kao svećenici, izvire iz srca. Iz vašeg srca izvire želja živjeti u celibatu i do smrti slijediti Krista koji vas je pozvao. Ljudi našeg vremena u svom srcu čeznu za Božjom i ljudskom ljubavlju. Poslanje koje vam Krist danas daje izvire iz njegovog Presvetog Srca i iz njegove škole ljubavi: ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna Srca’ (Mt 11,29). Ljubav Srca Kristova prema Bogu i ljudima neka vam bude temelj u naviještanju Božje Riječi, dijeljenju svetih sakramenata. Ona neka bude temelj dok budete vjernike odrješivali od grijeha, dok budete krijepili bolesnike, starce i nemoćne, i dok budete pokojnike ispraćali na vječni pokoj tješeći i uplakane i ožalošćene“, poručio je biskup.
Citirajući zatim encikliku pape Franje o Presvetom Srcu Isusovu „Dilexit nos – On koji nas uzljubi“, biskup je upozorio ređenike kako je najveći rizik u svećeničkom poslanju da se mnoge stvari govore i čine, ali ne dovode do radosnog susreta s Kristovom ljubavlju koja prihvaća i spašava. „Poslanje, shvaćeno u perspektivi širenja ljubavi Srca Kristova, zahtjeva strastvene misionare koji nastavljaju dopuštati da ih Krist očara i koji naprosto ne mogu ne prenositi ljubav koja je promijenila njihov život. On sam vas šalje da širite dobro i bodri vas u srcu. On svakome od nas poručuje: ‘Šaljem vas!’ To je dio prijateljstva s njim. Stoga, da bi to prijateljstvo sazrjelo, trebaš dopustiti da te pošalje da učiniš jedno poslanje u svijetu, s povjerenjem, velikodušnošću, slobodom, bez straha. Dopusti Gospodinu da djeluje u skrovitosti tvoga srca, ali nemoj prestati živjeti u radosti koju ti daje to nastojanje da se Kristova ljubav i nada po vama prenesu drugima.” (Papa Franjo, „Dilexit nos“)
Na kraju biskup je poručio ređenicima kako u svom poslanju trebaju njegovati poučljivost jer je ona preduvjet za duhovni rast svećenika, za iskreno služenje Bogu, Crkvi i narodu Božjem. „Samo svećenik koji je spreman primiti pouku može poučavati druge, duhovno rasti i svjedočiti Kristovo evanđelje onima kojima je poslan.“ Potaknuo ih je da se u svom svećeničkom poslanju posebno zauzimaju za obitelji, siromahe, starce i bolesne te je njih i sve nazočne preporučio zagovoru i zaštiti Bezgrješnog srca Blažene Djevice Marije, Majke Krista, vječnog Svećenika.
Nakon homilije kandidati su stupili pred biskupa, iskazali spremnost prihvatiti obveze vezane uz sveti red prezbiterata te mu obećali poštovanje i poslušnost. Biskup je zatim pozvao prisutne na molitvu Litanija svih svetih, a ređenici su činom prostracije ispred oltara iskazali potpuno predanje Bogu. Uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku na ređenike po kojem oni postaju uključeni u red svećenika Požeške biskupije i posvetna molitva. Ređenicima su potom odjenuli svećeničko ruho – misnicu i štolu, a zatim su pristupili biskupu koji im je pomazao dlanove svetom krizmom i predao im u ruke pliticu s kruhom te kalež s vinom i vodom za slavlje svete mise.
Na svršetku slavlja biskup je čestitao mladomisnicima Ivanu i Antunu, i poručio da su svetim ređenjem ušli u duboko zajedništvo s Isusom Kristom. Čestitao je njihovim roditeljima, drugim članovima obitelji, župnicima i vjernicima njihovih župa, župnicima mentorima i drugim svećenicima koji su ih pratili tijekom đakonskog praktikuma i neposredne priprave za prezbitersko ređenje, kao i poglavarima Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i Međunarodnog crkvenog kolegija „Sedes Sapientiae“ u Rimu te svima drugima koji su novozaređene svećenike pratili do ovog trenutka. Zahvalio im je što su svojom vjerom, molitvom i svakom drugom potporom pomogli da se Božji poziv ostvari u njima. Na svećeničko poslanje novozaređenih prezbitera te na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov.
Izvor: Požeška biskupija
