Znanstveni simpozij o sinodalnosti „A sada Sinoda počinje“ održan je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu u petak, 14. ožujka 2025. godine. Na početku je sve prisutne pozdravio izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota, predsjednik programskog odbora i ukratko predstavio Završni dokument: Za sinodalnu Crkvu – zajednica, sudjelovanje i poslanje donesen na posljednjoj Sinodi biskupa u Rimu
Pozdravnu riječ uputio je i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković, prodekan za financije i organizaciju poslovanja na Fakultetu naglasivši kako je sinoda kao pojam prisutna u Đakovu dugi vremenski period te da je Sinoda je utkana u Crkvu kao konstitutivni element jer ona naglašava zajedništvo
Uvodno predavanje na simpoziju održao je mons. mr. Ivan Ćurić, pomoćni biskup Đakovačko-osječki o temi: „Stolovi sinodskoga zajedništva. O ozračju i iskustvu sudjelovanja na zasjedanjima opće skupštine ´Sinode o sinodalnosti´“. Biskup je bio sudionik dvaju završnih zasjedanja 16. redovne opće skupštine Biskupske sinode te je mogao progovoriti o tim događajima iz „prve ruke“. Glavni motiv kojim se biskup vodio u svom izlaganju bio je motiv stola kao mjesta prisnog zajedništva i kao sakramentalnog znaka i predokusa eshatološke punine blaženstva. Sinoda zapravo nastavlja obnoviteljski duh Crkve koji je započet na II. vatikanskom saboru gdje je rečeno da Crkva mora biti Majka i Učiteljica. Snažno je naglašeno da je svrha sinodalnosti evangelizacija.
Dr. sc. Ivan Benaković održao je izlaganje o temi „Biblijski obzori govora o sinodalnosti: pronaći Krista ili ga nepovratno izgubiti“. Vođen mišlju njemačkog filozofa Martina Heideggera „jezik je kuća bitka“, uveo je u svoj rad u kojem je razmotrio jezik kojim Biblija govori o sinodalnosti. Biblijski govor o sinodalnosti je govor koji vodi zajedničkom hodu ka otkriću Kristova identiteta i istodobno vlastitog identiteta u odnosu na Krista i put je otkrića spasonosnoga znanja o Kristu koje vodi otkriću identiteta vjernika u Kristu.
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Kovač izložio je svoj rad o temi „Pretpostavka i zahtjevi dijaloga u sinodalnoj preobrazbi Crkve“. Na početku svog izlaganja istaknuo je dijalog kao nezaobilazni dio sinodalnoga crkvenoga procesa. U pripremnim dokumentima Sinode o sinodalnosti stavljen je naglasak na međusobno slušanje i slobodu govora, te je istaknuta važnost „razgovora u Duhu“ koji vodi k zajedničkom razlučivanju i sudjelovanju u poslanju Crkve. Stoga, veliku važnost ima unutarcrkveni dijalog, koji je preduvjet istinskog zajedništva unutar Crkve kao i dijaloga Crkve sa svijetom.
Posljednje izlaganje prvoga bloka održao je doc. dr. sc. Ivica Jurić o temi „Sinodalno obraćenje i navještaj“. Predavač je govorio o značenju i aktualnosti sinodalnog obraćenja u Crkvi. Prema teološko-pastoralnoj analizi, istaknuo je društveno-kulturalne promjene u kojima se nalazimo i kako čovjek ima sve manju potrebu za transcedentalnim te često traži odgovore na egzistencijalna pitanja u politici i tehnologiji. U zaključnom dijelu predavanja govorio je o naviještanju u današnjem vremenu, u kojem susrećemo oblikovanja novih božanstava koja su zapreka novom navještaju vjere.
Drugi blok predavanja otvorio prof. dr. sc. Nikola Vranješ predavanjem o temi Dinamizmi sinodalnosti u zahtjevnostima pastorala. U uvodu je naveo distinkciju između sinodalnog gibanja, koje je vezano uz pontifikat pape Franje, i sinodalnog procesa, koji je usko vezan uz događaje XVI. Opće skupštine Sinode biskupa u Rimu. Slušanje, prihvaćanje, uvažavanje, dijalog, razlučivanje, uključivanje, podrška i pratnja, dinamizmi su koje je profesor istaknuo kao one koji nisu iznašašće sinodalnoga procesa, u Crkvi postoje kao takvi, ali mogu pomoći unaprjeđenju pastorala i suočavanju s njegovim specifičnostima. Dr. Vranješ istaknuo je kako se Crkva često, zbog manjka slušanja, nalazi u situaciji da daje unaprijed fabricirane odgovore na pitanja koja nitko ne postavlja. Stoga je istinsko slušanje temelj rješavanja mnogih problema. Dijalog je također najbolji put odnosa između klera i laika. Razlučivanje je temeljna sinodalna stvarnost, a ponajbolje se očituje u odnosu Crkve prema društvu – Bog je onaj koji sam na sebe upućuje logikom okupljanja, logikom inkluzivnosti, rečeno je. Istaknuti dinamizmi predstavljaju važne uporišne točke stabilnoga i unaprjeđujućega angažmana Crkve u budućem (sinodalnom) hodu.
Predavanje o temi „Artikulacija sinodalnosti u partikularnim Crkvama“ održali su izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota i Sani Gilja lic. theol. Predavanje je prof. Šota započeo posadašnjenjem trostrukoga nihil sinusa u razmatranjima svetih otaca Ignacija Antiohijskoga i Ciprijana Kartaškog, rekavši kako bez triju stvarnosti koje su u međusobnoj suodgovornosti, ne možemo govoriti o sinodalnosti niti o njezinoj artikulaciji u pastoralnoj svakodnevici. To su: ništa bez biskupa, ništa bez prezbiterskog vijeća i ništa bez sudjelovanja Božjega naroda. Crkva jest i mora biti ona koja sluša, dijalogizira, razlučuje, odlučuje i djeluje napajajući se na Božjoj riječi te u konkretnosti suosjećanja prema siromašnima i potrebitima. Drugi dio izlaganja, održala je Sani Gilja lic. Theol gdje je iznijela konkretne mogućnosti artikulacije sinodalnih procesa u partikularnim Crkvama te najboljeg odjelotvorenja suodgovornog zajedništva u Crkvi. Proces sinodalnosti odjelotvoruje se u konkretnosti partikularnih Crkava, napose u sudioničkim tijelima i to upravo sinodalnim metodama: savjetovanje i razlučivanje te slušanje – što omogućuje postizanje konsenzusa – izraza Krista koji se uprisutnjuje u Crkvi.
O temi „Oživotvorenje duha sinodalnosti u svećeničkoj odgovornosti za dar razlučivanja“, u svojemu je predavanju promišljao prof. dr. sc. Vladimir Dugalić osvrnuvši se na pontifikat pape Franje i ocijenivši kako je on u svojoj cjelovitosti jedno sinodalno gibanje, a protekla je sinoda biskupa segment toga gibanja. Papa Franjo svojim je pontifikatom donio mnoge novosti u Crkvu. Profesor je naglasio kako sinodalnost treba postati stil i način života, kojim živimo zajedništvo u Crkvi. Duh se sinodalnosti, ponajviše očituje u stvaranju zajedništva, sposobnosti slušanja i supsidijarnoj odgovornosti. Crkva se treba voditi božanskim, a ne svjetovnim načelima, jer bi inače bila birokratska, a ne Božja. Istaknuto je kako su dvije riječi koje papa Franjo ponajviše koristi u svim istupima, milosrđe i nada. Milosrđe svakako uključuje oprost, a to je čin žrtve, naglasio je dr. Dugalić.
Posljednje predavanje drugog bloka održala je doc. dr. sc. s. Krista Jasna Mijatović o temi: „Posvećeni život i sinodalnost“. Svoje je izlaganje započela riječima pape Franje: „Sinoda o sinodalnosti je vježba uzajamnog slušanja…“ U baštini posvećenog života ad intra postoje mnogi elementi sinodalnosti, kao npr.: izbori, mandati, kapituli, transparentnost itd. Elementi sinodalnosti ad extra mogu se promatrati u dvije perspektive: odnos redovničkih zajednica mjesne Crkve i posvećene osobe u širem kontekstu.
Posljednji blok predavanja otvorio je izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić predavanjem o temi: „Zajedništvo, sinodalnost i ekumenizam“. Profesor je istaknuo da dinamizam sinodalna hoda usmjerava prema veću zajedništvu u Crkvi, i to ponajprije prema zajedništvu među članovima unutar Crkve, ali je usmjerenost toga zajedništva i prema drugim kršćanskim Crkvama i crkvenim zajednicama. Stoga dijalog kršćana različitih konfesija, koji su već povezani i ujedinjeni jednim krštenjem, ima posebno mjesto u sinodalnom hodu Crkve. U tom smislu, sinodalna Crkva jest Crkva dijaloga i veće otvorenosti prema drugomu. Stoga se može reći da je sinodalnost i ekumenizam potrebno promatrati kao putove kojima bi kršćani trebali ići izražavajući tako svoje zajedničko kršćansko svjedočenje u svijetu na još autentičniji način.
Dr. sc. Ivan Pleše održao je predavanje o temi: „Ekumenske implikacije sinodalnoga procesa: od teorije prema pastoralu“. Predavač je istaknuo da sinodalnost, osim što jača koheziju Katoličke Crkve, pruža i priliku za intenziviranje odnosa s drugim kršćanskim zajednicama. Ovo izlaganje istražuje kako sinodalni procesi potiču zajedničko svjedočanstvo u ekumenskom duhu analizirajući dokumente Sinode i njihove potencijalne učinke na lokalni pastoral. Poseban naglasak stavljen je na izazove i prilike koje sinodalnost donosi u kontekstu zajedničkoga pastoralnog djelovanja, poput zajedničkih molitava, karitativnoga rada i zajedničkog odgovora na globalne izazove.
Predavanje o temi: „Pastoral škole – potreban oblik ostvarivanja sinodalnosti“ održao je prof. dr. sc. Josip Šimunović. Profesor je naglasio kako Završni dokument Sinode ne donosi izrijekom govor o pastoralu škole, no u određenim brojevima možemo razlučiti izravne i neizravne poticaje za osmišljavanje pastorala škole. Pastoral škole podrazumijeva razne oblike dragovoljnog djelovanja i služenja kršćana koji snagom svoga vjerničkoga identiteta i zauzetosti pridonose humanizaciji škole u različitim dimenzijama njezina ostvarivanja, odnosno života i rada.
Sljedeće predavanje održao je dr. sc. Igor Jakobfi zajedno sa doc. dr. sc. Ivanom Bendra o temi: „Doprinos socijalnoga nauka Crkve ostvarenju sinodalnosti. Socijalno-evangelizacijski potencijal mladih svećenika u Crkvi đakovačko-osječkoj.“ U izlaganju su predstavljeni rezultati socijalno-etičkoga istraživanja socijalno-evangelizacijskog potencijala mladih svećenika Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Ono što je važno naglasiti za socijalni nauk Crkve jest činjenica da je njega potrebno upoznati, prihvatiti te razviti motiviranost za njega, a nakon toga nužno je promicati ga i oživotvoriti u konkretnom crkvenom i društvenom životu. Ono što je anketa pokazala jest da većina svećenika ne pokazuje interes ili pokazuje slab interes za socijalnim naukom Crkve i njegovim provođenjem u pastoralu njihove župe.
Posljednje predavanje održao je doc. dr. sc. Drago Tukara o temi: „Župni Caritas nakon Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske u svjetlu sinodalnosti“. Mjesna je sinoda izjavila da se hrabro i odvažno razmišlja o karitativnom poslanju Crkve. Caritas mora doprinijeti evangelizacijskom poslanju Crkve. Župni Caritas je određena župa u okviru koje neki njezini vjernici aktivnije provode vrijeme u pomaganju potrebitima na području župe ili šire. Sinoda ne koristi pojam župni Caritas, nego pojam župna karitativna skupina, odnosno odbor. Sinoda kada govori o Caritasu daje snažan poticaj da se jača svijest vjernika za ljubav prema potrebitima. Danas gotovo sve župe na području Đakovačko-osječke nadbiskupije imaju imenovan odbor za karitativnu djelatnost u sklopu pastoralnog vijeća. Sinoda je pozvala na odgoj sve vjernike na kršćansku dobrotvornost i na kulturni dijalog te zacrtala put župnom Caritasu.
