Katolička osnovna škola u Požegi ima sv. Josipa za svoga nebeskog zaštitnika te na njegovu svetkovinu slavi Dan škole. Tom prigodom na programu je bila i sveta misa, koju je 18. ožujka 2025. u požeškoj Katedrali predvodio požeški biskup emeritus Antun Škvorčević. Na početku je biskup čestitao ravnatelju škole Frani Barišiću, djelatnicima, učenicima i njihovim roditeljima svetkovinu svetog zaštitnika. Pripomenuo je djeci da je sv. Josip bio čovjek posebne vjerničke budnosti za Boga, te ih je pozvao da i oni takvim raspoloženjem pristupe ovom slavlju te mu iskažu svoju odanost i zahvalnost što ih prati u njihovu odgojno-obrazovnom hodu.
U homiliji biskup je na dijaloški način podsjetio djecu kako postoje sportske vještine, napose atletske, kojima pojedinci ili skupine nastoje ostvariti neki izvanredni ishod. Spomenuo je kako skokom motkom preko letvice atletičari nastoje doseći što veću visinu, koja se danas kreće oko 6,25 metara. Ustvrdio je da je sv. Josip išao dalje od fizičkih vještina te postao najuspješniji duhovni atleta, koji je svojim nastojanjem da dosegne izvanrednu visinu, vjerničkom suradnjom s Bogom na njegovu spasenjskom djelu po Isusu Kristu stigao do neba, do proslavljenog zajedništva s njime. Biskup je ohrabrio mlade školarce da se po uzoru na sv. Josipa ne zadovolje samo onim visinama koje mogu postići sportskim vještinama ili drugim školskim disciplinama, nego budu duhovni atletičari koji se životom vjernosti Bogu uzdižu do njegovih visina. Upozorio je kako Josipa susrećemo kao čovjeka šutnje. Nije nam prenesena ni jedna njegova riječ, ali to nije bila šutnja neznanja, ili odbijanja komunikacije s drugim, nego šutnja slušanja u kojoj je otkrivao i razumijevao Božji govor, rado ga prihvaćao i po njem se ravnao u svom ponašanju. Biskup je podsjetio kako mi počesto znamo govoriti jedni drugima, ali ne slušamo jedni druge, te među nama nema razumijevanja niti sloge u određenim pothvatima. I ovih dana smo svjedoci kako pojedinci i skupine u Hrvatskoj i u svijetu u demonstracijama ili štrajkovima upotrebljavaju veliku buku zviždaljkama, bubnjevima i sličnim spravama, te na taj način žele doprijeti do određenih ljudi i postići neki svoj cilj. No, na taj način oni dopiru do njihovih ušiju, ali ne do srca u kojem se rađa povjerenje. Šutnjom pred Bogom dopire se do njegova srca, stječe iskustvo duhovne blizine s njime, temelja razumijevanja s Bogom i sporazumijevanja o njegovim naumima s nama i suradnje na njihovu ostvarenju, ustvrdio je biskup. Još je dodao kako je prorok Natan u današnjem prvom čitanju kralju Davidu pomogao da čuje i razumije Božji naum s njime te da surađuje na njegovu ostvarenju. Zahvalio je učiteljima u katoličkoj školi što i oni poput proroka pomažu učenicima ne samo da nešto nauče od predmeta koje im predaju, nego da otkrivaju i razumiju Božji govor u svom životu te da ga slijede. „Šutnja koja čuje Boga, najljepše je naše stanje“, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako je to svojevrsni „zaštitni znak“ naše katoličke škole, koji ukazuje na njezinu izvornost, identitet, izvrsnost i različitost u odnosu na druge škole. Zamolio je sv. Josipa da prati učenike Katoličke osnovne škole u Požegi na tom dragocjenom putu izgradnje i rasta u Božjem svijetu. Svi su na kraju homilije uskliknuli: „Hvala ti sveti Josipe!“
Na svršetku misnog slavlja biskup je još zamolio sv. Josipa da svojim primjerom nadahnjuje a zagovorom prati i potpomaže nastojanja učenika požeške Katoličke osnovne škole u tjelesnom i duhovnom rastu.
Izvor: Požeška biskupija
