U samostanu "Sv. Obitelji" u Dubrovniku blagoslovljena je samostanska kapela. Misno slavlje s obredom blagoslova u utorak, 11. ožujka, predslavio je mons. Roko Glasnović, dubrovački biskup. Koncelebrirali su fra Mijo Šarčević, ofm cap i đakon fra Marko Nedić, ofm cap. U svečanosti su sudjelovale s. Terezija Pervan, provincijalna glavarica Provincije Sv. Josipa i s. Brigita Rojnica, provincijalna zamjenica.
Mons. Roko Glasnović u homiliji je istaknuo da riječ crkva ima dvostruko značenje. Crkva označava zgradu kao što je i kapela u kojoj se nalazimo, ali i Crkva od živog kamenja, to jest svi mi vjernici. Po vjeri u Isusa Krista, Božja smo građevina. Puno je crkva sagrađena na slavu Imena Isusova, ali nas Isus upozorava da pazimo kako naziđujemo.To je poziv upućen svima nama. Ako želimo biti duhovna zgrada, moramo prionuti uz Krista. Vežemo se na druge ljude i ta bliskost je dobra, ali važnije je navezivanje na Krista jer smo slabi i jedni druge često razočaramo. To navezivanje na Krista je otajstvo Crkve – živo kamenje povezano s Kristom i jedno s drugim. To je istina i snaga naše Crkve. Ali stalno smo u iskušenju da želimo biti samostalni, bez Crkve, bez zajednice. To iskušenje nas ruši i uzrokuje nered. Sama riječ 'Ecclesia' znači skup, zajednica, Bog je sazvao skup i želi da budemo zajedno. Sv. Augustin kaže da po vjeri ljudi postaju materijal, ali tek ujedinjeni tvore Crkvu. Svaka je crkva puna simbolike. Treba razumjeti što Bog traži, dobivamo poziv i šaljemo na jednostavan, trijezan, velikodušan, pažljiv i darežljiv život. Život je tu da se daruje, očituje se u pravednosti, poniznosti i čistoći međuljudskih odnosa. Kršćani trebaju dati svijetu svetost, istinu Isusa Krista. Upućen nam je i poziv na molitvu. Katekizam definira molitvu kao dijalog, razgovor s Bogom, u poniznosti po Kristu u Duhu Svetom upućeno Ocu. Molitva traži sabranost, pripravljanje mjesta i vremena, ali i umijeće da obuhvatimo svoj život u razmatranju kako bismo susreli drugoga.Ne molimo da bismo prisilili Boga da radi kako mi želimo već da radimo kako to Bog traži od nas. Razmatranje omogućuje otkrivanje smisla života u tolikim životnim teškoćama. Jedan duhovni pisac kaže da je molitva jedna velika tužaljka. Život je u isto vrijeme i skučen i nepregledan, nitko nije dorastao životu. Potrebna nam je ta tužaljka pred Bogom koja izriče da smo pritisnuti egzistencijom ali je i vapaj da se naš život ne raspadne, već da bude plodan. Ne smijemo dopustiti da nas poteškoće u molitvi obeshrabre jer Božja Riječ silazi kao dar, ne vraća se i hoće donijeti plod. Božja Riječ, osim despriptivnog ( opisnog ), ima i performativno značenje ( kada riječ čini ). Neka se ta Božja Riječ nastani u nama, natopi srce naše kao kiša da donesemo plod.
Nakon mise, slavlje blagoslova kapele nastavljeno je uz prigodno druženje.
Zbog predviđenih radova, samostan je postupno ispražnjen. Dio sestara je otišao u druge zajednice, a 8 sestara smjestilo se u novijem dijelu u kojem su nekad boravile štićenice Doma umirovljenika. Kako zbog radova nije bilo moguće koristiti dosadašnju kapelu, uređen je novi prostor u dijelu koji sestre sada koriste. Nakon blagoslova, kapela će biti duhovno središte zajednice i izvor milosti.
Izvor: Sestre služavke malog Isusa
