„Ljubav je jedina bolest za koju nema lijeka“ – bila je tema korizmene duhovne obnove za čitav prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije koju je predvodio dr. Zdenko Ilić, profesor crkvenoga prava i sudski vikar, u ponedjeljak, 10. ožujka 2025. u Metodovoj dvorani Kuće susreta u Đakovu. Obnova je počela molitvom Srednjega časa koju je predvodio maestro Ivan Andrić, a nazočili su joj i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić.
U uvodu u razmatranje dr. Ilić je govorio o Božjoj ljubavi koja se najizvrsnije očitovala u Isusovom pashalnom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća. „Kao hodočasnici nade razmatrat ćemo navedeno otajstvo kroz nekoliko povijesno-teoloških trenutaka: posljednja večera, raspeće na križu te Kristovo uskrsnuće. Na tom putu pomoći će nam i pojedini likovi Isusovih najbližih učenika i suradnika, rekao je dr. Ilić. Tako je približio sudionicima osobe koje su bile protiv Isusa kao što su Juda i Petar naglasivši da oni koji šute nikada ne sprječavaju nepravdu. A od osoba koje su bile za Isusa istaknuo je raskajanog razbojnika koji je otvorio srce milosti i Mariju i ljubljenog učenika koji predstavljaju sve koji su pripremljeni da s Isusom podijele poslanje i križ.
Osvrnuo se i na tri kalvarijska križa: „Navikli smo ozbiljno shvaćati samo onaj u sredini, Kristov križ. Druga dva za nas ne znače ništa, kao da su slučajno tamo postavljeni. A ipak, ta tri križa idu skupa. Oni predstavljaju cijelo čovječanstvo s njegovom glavom i Otkupiteljem.“ Lijevi križ je neotkupljeni križ, desni križ je otkupljeni križ i Kristov križ u sredini: „Krist nije raspet daleko ni od koga. Ili obrnuto: gdje god ima trpljenja i patnje, kad god osjećamo da smo razapeti na križ, tu negdje u blizini mora biti i Krist. No, smisao križa otkriva tek uskrsnuće. Mjesto potpune nemoći postade mjestom Božje svemoći. Stoga je pogled na križ, jer mi to uvijek činimo već po uskrsnuću, izvor nade i utjehe: dobro pobjeđuje nad zlom, milost nad grijehom,“ tumačio je dr. Ilić.
Razmatrajući o uskrsnuću dr. Ilić se ponovo poslužio biblijskim likovima: Toma: osoba bez vjere; Marija Magdalena: osoba bez nade; Petar: osoba bez ljubavi. „To su tri područja i naše izgubljenosti, a istovremeno i tri ohrabrenja uskrslog Krista, tri dara, triju teoloških kreposti vjere, ufanja i ljubavi.“
Vjera bi se trebala češće i svjesnije izgovarati, meditirati i živjeti Vjerovanje. Ufanje (nada) znači živjeti život okrenuti prema nebu, prema vječnosti, prema budućnosti. Rješenja su u Kristovoj prisutnosti u svijetu, Crkvi i životu čovjeka. Ljubav je poziv na poslanje i odgovornost za one kojima smo poslani. „Stoga nije važno što radimo, nego zbog čega to radimo: iz ljubavi prema Isusu. I drugo, treba dopustiti da nas Isus voli, ne moramo se bojati njegovih pitanja da li ga volimo, njegovih poziva, nego, kao hodočasnici nade, znati odgovoriti s Petrom Ti znaš, Gospodine!“-zaključio je razmatranje dr. Ilić.
Duhovna obnova nastavljena je u kapeli Bezgrešnog Začeća BDM u Bogoslovnom sjemeništu pokorničkim bogoslužjem s kraćim razmatranjem i ispitom savjesti te prilikom za ispovijed. Svećenici su potom zajednički molili pobožnost križnoga puta hodeći postajama postavljenim na prvom katu Sjemeništa, a obnovu su završili ručkom.
