Na Čistu srijedu, 5. ožujka, u katedrali sv. Vida predstavljen je Križni put “Susret”, autorice Darie Ljevar. Događaj je organizirao Odsjek za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uz autoricu, o djelu su govorili: član Odsjeka prof. dr. sc. Budislav Vukas, rektor katedrale mr. Ivan Stošić i ilustratorica Lana Benzia. U glazbenom dijelu programa nastupili su Leonarda Bernobić uz glazbenu pratnju prof. Davora Juretića.
Ovaj križni put molio se prošle godine na hodočašćima dekanata Riječke nadbiskupije u prvostolnicu i u svom pozdravnom govoru Vukas je zahvalio svima na podršći Odsjeka osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima, posebno riječkom nadbiskupu Mati Uziniću i vikaru za pastoral Mariu Geriću, te rektoru Katedrale, Ivanu Stošiću koji je dao teološki osvrt na napisano djelo.
Misao vodilja Križnog puta Darie Ljevar sadržana je u riječi „susret“, rekao je Stošić. Riječ je najprije, kako piše autorica, o „zemaljskim susretima“ – o susretu sa samim sobom i s drugima. No, „zemaljski su susreti oni koje me dovode do susreta s Tobom“ – stoji već u Uvodnoj molitvi. Valja spomenuti da se autorica samo u Uvodnoj molitvi ovoga križnog puta, molitvom direktno obraća Isusu. U svim tekstovima postaja, osim Uvodne molitve, autorica se molitvom ne obraća direktno Isusu Patniku nego čitatelja odnosno molitelja dotičnog križnog puta, ohrabruje i potiče da se moli Isusu – „reci Isusu što ti je na srcu i osluhni što će ti reći“. Ovaj križni put netipičan je po formi i sadržaju, istaknuo je predstavljač pojašnjavajući da „kasični“ križni put čini razmatranje pojedine postaje i molitva upućena Isusu od strane pisca dotičnoga križnog puta. „Ovdje predstavljeni križni put ne drži se ove tipične sheme. Tako u tekstu za neke postaje križnoga puta, u prvi se mah ne vidi povezanost s naslovom postaje. Tako npr. u tekstu 1. postaje , autorica piše o zahvalnosti, a naslov je postaje: „Isusa osuđuju na smrt“. Kakve to veze ima jedno s drugim? Tek pri dubljem promišljanju ovako sročena teksta prve postaje , počinju se javljati poveznice napisanog teksta s klasičnim naslovom 1. postaje.“ Uz prvu, Stošić je posebno izdvojio dvanaestu postaju – o smrti kao preduvjetu za susret. Zaključno, čestitajući autorici istaknuo je da za napisati ovakav križni put, pored sposobnosti uočavanja i artikuliranja onog što je bitno, potrebna je odvažnost i to je ono za što autorici odajem priznanje. Bog u kojega kao kršćani vjerujemo misterij je koji ljudskim razumom nikada nećemo obuhvatit. Ako je tako onda ne preostaje drugo doli uvijek iznova pokušavati približiti se tom otajstvu. Stoga ovaj tekst križnoga put spada u takav dobar pokušaj približavanja, uvođenja u otajstvo, poručio je Stošić.
Autorica je u svom obraćanju govorila o procesu nastanka Križnog puta. Istaknuvši kako je, kada je završila pisati, shvatila da je Gospodin sve savršeno posložio, zahvalila je svima koji su joj pomogli ispisati ovu priču njezina života. Okupljenima je zaželjela da im ova korizma bude najbolja i drugačija od svih dosadašnjih. Napomenula je kako je važno da molitva ovog Križnog puta svakome pomogne otkriti njegov vlastiti put kojim će ga Isus dovesti tamo gdje ga On želi. Na kraju je naglasila kako je važno da naša nada bude utemeljena u Isusu Kristu te da iz nje izrasta zahvalnost za sve životne situacije.
Izvor: Riječka nadbiskupija
