U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci u četvrtak 26. veljače, u organizaciji Metropolitanskog pastoralnog instituta, održana je teološka tribina na temu: „Riznica milosrđa: O oprostima u Jubilejskoj godini“. O temi je govorio kancelar Riječke nadbiskupije i župnik Šmrike i Križišća, Goran Žan Lebović Casalonga.
Vremenite kazne, uvjeti za djelomični i potpuni oprost, „nakane Svetog Oca“ te posebnostima poput onih na koji način osobe koje ne mogu hodočastiti u oprosne crkve, mogu zadobiti potpuni oprost, bile su teme o kojima je izlagao predavač. Okupljenima je pojasnio što Katekizam Katoličke Crkve kaže o grijehu i oprostu te vremenitim kaznama, ali i iz Bule proglašenja Redovnog jubileja godine 2025. „Spes non confudit“ izdvojio da grijeh na čovjeka ostavlja traga, ima posljedice koje nisu samo vanjske, u smislu počinjenja zla, nego i unutarnje, u smislu da „svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji, bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište.“ U našem slabom i zlu sklonom čovještvu ostaju posljedice grijeha, rekao je predavač.
Pojasnio je i za koje mrtve molimo oprost, kao i uvjete. Poručio je kako je osobito važno podjeljivanja oprosta na smrtnom času te da Crkva traži da se kontinuirano poučava o važnosti istoga. Govorio je i o tri uobičajena uvjeta za dobivanje potpunog oprosta. Kao prvi je naveo sakramentalnu ispovijed zahvaljujući kojoj se može zadobiti više potpunih oprosta. Pritom vjernik ne bi smio imati nikakvu privrženost grijehu, pa ni lakom. Euharistijska pričest je drugi korak, naveo je Lebović Casalonga, dodajući da se jednom pričešću može dobiti jedan oprost. Kao treći spomenuo je bilo koju molitva na nakanu Svetoga Oca te kao četvrti naglasio nužnost izvršenja propisanog djela. Prva tri se mogu izvršiti nekoliko dana prije ili nakon izvršenja propisanog djela, a u Riječkoj nadbiskupiji je to hodočašće u neku od oprosnih crkava: katedrala sv. Vida, bazilika Majke Božje Trsatske ili crkva BDM Karmelske na Svetoj Gori. Osim toga, govorio je i o četiri opće povlastice kojima je vjernik pozvan da svoja djela, od kojih je satkan njegov život, prožme kršćanskim duhom te da u redovnim poslovima nastoji oko savršenstva ljubavi. Te povlastice općeg su karaktera i svaka od njih podrazumijeva slična djela, no oprostom nisu obdarena sva ta djela, nego samo ona koja se izvrše na određeni način i s posebnim duhom, rekao je predavač. U tom smislu iz Priručnika o oprostima, kao prvi naveo je da se djelomičan oprost dodijeljuje vjerniku „koji u izvršavanju svojih dužnosti i u podnošenju životnih poteškoća, s poniznim pouzdanjem uzdiže dušu k Bogu. S obzirom na ljudsku slabost, takva djela nisu česta.“ Vjernike se ovime potiče na izvršavanje Gospodinove zapovijedi: „Valja svagda moliti i nikada ne sustati“, i istodobno ih se uči svoju dužnost izvršavati tako da očuvaju i osnaže svoju sjedinjenost s Kristom.
Kao drugu povlasticu naveo je da se vjernike potiče na češće izvršavanja djela ljubavi i milosrđa, a kao treću povlasticu da se djelomični oprost dodijeljuje vjerniku koji si u duhu pokore i uz osobnu žrtvu uskrati nešto dopušteno. To dopušteno može biti i odricanje od korištenja mobitela i društvenih mreža, prakticiranje posta i slično, rekao je predavač i kao četvrtu povlasticu naveo da se podijeljuje djelomični oprost onom vjerniku koji u posebnim prilika svakodnevnog života pruža otvoreno svjedočanstvo vjere. Uz ove, naveo je i pojedine posebne povlastice te pojasnio uvjete za stjecanje potpunog i djelomičnog oprosta. „Za stjecanje potpunog oprosta traži se izvršenje djela, ispunjenje triju uvjeta i potpuna raspoloživost duše, koja isključuje bilo kakvu privrženost grijehu. Što se tiče djelomičnog oprosta, traži se izvršenje djela i barem pokajanje u srcu.“
U prostoru za komentare i pitanja govorilo se o temi može li suvremeni čovjek vidjeti milost jubilejskog oprosta kao i je li po pitanju oprosta, koncentracija na društveni ili individualni aspekt. U tom smislu komentirano je da zaboravljamo da ne možemo tražiti oprost ukoliko i sami ne opraštamo. Problem suvremenog čovjeka nije u razumijevanju vremenitih kazni, nego čovjek je izgubio osjećaj za grijeh. Ne vidi potrebu sebe vidjeti krivim, nego okrivljuje druge.
Događaj je moderirara predstojnica Metropolitanskog pastoralnog instituta, Natalija Bogović, koja je zahvalila predavaču na korisnom predavanju, osobito u Jubilejskog godini kada je omogućeno dobivanje potpunog oprosta u za to određenim crkvama.
Izvor: Riječka nadbiskupija
