Posmrtni ostaci umirovljenog svećenika Dubrovačke biskupije mons. Mirka Maslaća u nazočnosti velikog broja vjernika, svećenika te rodbine pokojnika pokopani su u utorak 18. veljače na mjesnom groblju u župi sv. Ilara u Mlinima. Sprovodnu misu predslavio dubrovački biskup Roko Glasnović, dok je sam obred pokopa predvodio župnik župe sv. Ilara don Miljenko Babaić. Koncelebrirali su generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan i generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo te brojni svećenici.
„Mir vama pozdrav je uskrslog Krista, a dok mi ovdje okupljeni ulazimo u otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća molimo za pokoj duše našega dum Mirka. Slavimo ovu svetu misu u zahvalu za pokojnog dum Mirka, opraštajući se od njega u molitvi predajemo ga Božjem milosrđu“ rekao je na početku biskup Glasnović.
Izrazivši sućut obiteljima Maslać i Goluža, rodbini, prijateljima, župljanima, svećenicima, redovnicima i redovnicama istaknuo je da je don Mirko mijenjao svijet tako što je ljudski i kršćanski živio, bio savjestan u vršenju svoga poziva i poslanja kroz mnoge službe u Dubrovačkoj biskupiji i to u ne baš lakim vremenima. „Bio je vjerodostojan i autentičan, vjeran Bogu i čovjeku, propovijedao je evanđeosku istinu i dijelio Kristove sakramente 60 godina“, kazao je biskup Glasnović te se prisjetio posljednjeg zajedničkog susreta u kojem je pokojnik i dalje bio radostan i željan razgovora. Bio je ponosan na svoju Hercegovinu i na svoju obitelj koja ga je naučila moliti, a svoju večernju molitvu je, kako sam svjedoči, završavao: „Kad nam dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek’ nas spasi, Majke tvoje zagovor.“ Također, molio je sv. Josipa za blaženu i svetu smrt. Iako se danas izbjegava tema smrti, često je govorio da je važna priprema za dobru smrt, spominjući se da je njegova generacija prošla dva rata kada se od teme smrti nije moglo pobjeći. Biskup Glasnović je istaknuo kako je don Mirko uvijek govorio sa živom vjerom u uskrsnuće. Citirao bi i odlomak iz djela Ivana Mažuranića: „Kajite se, dok imade dana, dok je doba, djeco, kajite se; kajite se, dok nije pozvana duša k onom koji nebom trese; kajite se, jer zemaljskog stana tijek izmiče bjeguć, kajite se; kajite se, jerbo zora rana nać će mnogog kud zavazda gre se. Kajite se…“
Osvrćući se na ulomak iz Poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima koja govori o nadi koja ne postiđuje biskup Glasnović pojasnio je kako nada zajedno s vjerom i ljubavi tvori triptih. Vjerovati u život vječni je temeljeni stožer kršćanske nade, nastavio je, te dodao da ako se to izgubi čovjekovo dostojanstvo biva veoma teško povrijeđeno. „Zagonetka života i smrti, krivnje i patnje ostaje tada bez rješenja, tako da nerijetko ljudi padaju u očaj. Mi, naprotiv, po nadi u kojoj smo spašeni gledajući na vrijeme koje prolazi imamo sigurnost da povijest čovječanstva i svakog od nas ne ide prema slijepoj točci ili mračnom ponoru nego su usmjereni prema susretu s Gospodinom slave. U krštenju smo pokopani zajedno s Kristom i primamo u njemu Uskrslom dar novog života koji ruši zid smrti i čini je prijelazom u vječnost. Ono što sada živimo u nadi, tada ćemo gledati u zbilji“, istaknuo je biskup Glasnović.
Za svoju 50. obljetnicu misništva don Mirko je uzeo geslo: “Oko nije vidjelo, uho nije čulo ni srce ljudsko nije osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2,9) te ga je s tim riječima biskup Glasnović posljednji put pozdravio.
Generalni vikar Pervan pročitao je životopis pokojnog mons. Mirka Maslaća podsjećajući tako okupljene na njegov životni put. Uime župljana od don Mirka se oprostio vjernik laik Mateo Begović koji je zahvalio Bogu na skoro 27 godina svećeničke službe don Mirka u njihovoj župi sv. Ilara u Mlinima. Bio je drag i blizak vjernicima u svim životnim situacijama, kako u ratu tako i miru. Primijetio je kako je pokojnik posebno zavolio njihovu župu što je očitovao željom da njegovi zemni ostaci budu tu pokopani. Župnik u Mlinima don Miljenko Babaić podijelio je neka sjećanja na pokojnika te izrazio sućut svima ožalošćenima. Govoreći o svetosti svećeničke službe župnik Babaić je istaknuo kako je svećenik samo sluga Boga koji onda po služenju svećenika prebiva među ljudima. Potaknuo je okupljene da razmišljaju o svojoj duši, dok se opraštaju od don Mirka.
Riječi sućuti mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića pročitao je generalni vikar Menalo. Biskup Palić je napisao kako je don Mirko bio „jednostavan svećenik koji je svojom jednostavnošću pristupao drugima i osvajao druge“. Volio je da ga zovu dum Mirko, bio je druželjubiv, uvijek spreman na šalu, nije volio napete situacije i činio je što je mogao da se one razrješe. Generalni vikar Menalo se prisjetio povezanosti njegovog pokojnog oca i dum Mirka kroz tri događaja koja je pokojnik zapisao i darovao njihovoj obitelji. „Bio je osvajač duša za Isusa Krista“, zaključio je.
Kancelar Dubrovačke biskupije don David Marjanović pročitao je sažalnicu umirovljenog zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića u kojoj se on prisjetio njihovog posljednjeg susreta, kada ga je, na njegovu molbu, blagoslovio u Svećeničkom domu. Don Mirko je poljubio biskupski prsten i rekao: Adio, dragi nadbiskupe!, svjestan situacije u kojoj se nalazio. U svojoj sažalnici riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić izrazio je sućut i molitvenu blizinu ožalošćenima te istaknuo pokojnikovu skromnost i jednostavnost, blizinu običnom čovjeku, spremno prihvaćanje i zauzeto vršenje službi, zanimljiv humor i sklonost prepričavanju događaja i pastolanih iskustava iz svećeničkog života.
Pjesmom su pokojnika ispratili članovi župnog zbora župe sv. Ilara, a okupili su se mnogobrojni vjernici iz župa na kojima je služio kroz razne službe.
Mirko Maslać je rođen 20. veljače 1938. u Cerovici, župa Hrasno (BiH), od oca Stjepana i majke Anice Goluža. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Čapljini i Dubrovniku, a teologiju u Zadru.
Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 27. lipnja 1965. godine. Prva pastoralna služba bila mu je u župi Stravča u Konavlima, gdje je služio dvije godine. Župnikom u Pločicama postao je 1968. godine i na toj službi ostao je osam godina. Od rujna 1976. preuzeo je službu župnika u Mlinima i tu je najdulje služio, gotovo 27 godina. Uz župničku službu u Mlinima od 1993. prihvatio je i službu dekana Dubrovačkog dekanata. Iz Mlina odlazi za župnika u Cavtatu u travnju 2003. godine i tu ostaje šest i pol godina. U prosincu 2006. imenovan je generalnim vikarom Dubrovačke biskupije, koju je vršio uz službu župnika u Cavtatu. U kolovozu 2009. iz Cavtata je došao na područje župe sv. Mihajla u Lapadu i tu je pomagao u pastoralu.
Bio je delegat apostolskog upravitelja Dubrovačke biskupije od 2010. godine, nakon što je ondašnji dubrovački biskup preuzeo službu zadarskog nadbiskupa i bio imenovan apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije.
Od 2011. godina mons. Maslać je služio kako bolnički kapelan, zatim i ravnatelj Svećeničkog doma. Godinama je služio mise u kapeli sv. Josipa u Lapadu. Umirovljen je 2014. godine te je prema svojim mogućnostima nastavio pomagati u pastoralu.
Prije Uskrsa 2009. godine postao je i kapelanom Svetog Oca i dobio naslov „monsignora“. Godine 2019. predstavio je javnosti svoju knjigu „Moje župe, moji župljani“ u kojoj je, među ostalim, sabrao i objavio oko 260 sprovodnih govora koje je držao pri ispraćaju svojih župljana.
Preminuo je u Dubrovniku 16. veljače 2025. godine.
Izvor: Dubrovačka biskupija
